Kako je Barcelona uspjela financijski krahirati? Kada se pogledaju sljedeće sumanute brojke, neće biti teško odgonetnuti. Plaće, bonusi i premije dijeli su se šakom i kapom.
Jedanaest milijuna eura nagrada za igranje barem pola utakmica u sezoni, pa 1,2 milijuna za prolazak grupne faze Lige prvaka, 3,6 milijuna za eventualnu trostruku krunu, dodatnih 15 milijuna za ostanak u klubu odnosno za vjernost…
Sve su to bonusi koje je vlada bivšeg predsjednika Barcelona Josepa Marije Bartomeua uključivala u produljenje ugovora svojih ključnih igrača. To je ta neizmjerna ljubav prema najdražem klubu.
Otkriveni sumanuti bonusi
Ovi su podaci otkriveni u emisiji „Tú Diràs“ na katalonskom radiju RAC1, koji je došao do ugovora dvojice igrača Barcelone, koji su ostali anonimni.
Jedino što je otkriveno jest to da su bili nositelji igre i da su ugovore potpisali tijekom mandata prethodnog predsjednika.
Neki ugovori debelo su pojačani bonusima koji objašnjavaju jaz u platnoj bilanci Blaugrane koju je prošle srijede objasnio izvršni direktor kluba Ferran Reverter.
VIDEO Messi kao stoper: Vratio se u obranu i sjajnom reakcijom spriječio brzu kontru
Katalonska radijska postaja detaljno je raskrinkala ugovore dvojice neimenovanih nogometaša Barcelone. Cifre koje su objavljene zorno predstavljaju primjer financijskog nereda i razbacivanje novcima, a možda i nešto više od toga.
Objelodanjeno je da su neki članovi momčadi zarađivali i plaću i bonuse, koji su u većini slučajeva bili prelako ostvarivi za te igrače, pa su sami po sebi suspektni. Kakvog smisla imaju bonusi koji će se gotovo sigurno ostvariti? Jedan od razloga je i taj da se ne bi prikazalo u plaći koja obično izađe u javnost. Ovako ispadne da igrač zarađuje dvostruko manje i prikriju se pravi iznosi.
Barcelona dovedena na rub propasti
Tako je u jednom od otkrivenih ugovora navedeno da će dotični nogometaš ostankom u klubu u sezoni 2020./2021. priskrbiti dodatnih 6,7 milijuna euro za lojalnost. Ostane li u sastavu naredne sezone, dobit će dodatnih 2,8 milijuna kao nagradu, a taj iznose će se godinu poslije udvostručiti, dakle na 5,6 milijuna.
Sve to uz plaću koja iznosi 13,5 milijuna po godini. No, postoji još nešto: odigravši barem pola utakmica u sezoni, dotični bi u prvoj godini nakon obnove dobio 2 milijuna više po sezoni. Taj se postotak utakmica s vremenom smanjuje i doseže samo 35 posto utakmica odigranih u posljednjoj godini ugovora. Mašala.
Pogledajte tu euforiju: Navijači Newcastlea u ekstazi poslije odluke koja će promijeniti nogomet
Nećemo spekulirati o kojim se igračima radi, ali i nije tako teško zaključiti. Potrebno je samo pogledati objave o iznosima plaća Barceloninih nogometaša iz bliže prošlosti i lista će se suziti. A ni ostali ugovori jamačno nisu puno bolji.
Kako god, Barcelona je dovedena u katastrofalnu situaciju, praktički na rub stečaja. Da se ne radi o nogometnom klubu koji ima i veliku političku težinu, vjerojatno bi se survao u provaliju, a ni ovako nije daleko od toga.
Dug je možda i puno veći
Radi se o klubu koji je svake godine među prva dva-tri s najvećim prihodima, a prošle je godine čak pretekla Real i plasirala se na prvo mjesto. Što vrijedi što se puno zarađuje kada se još više troši. Barca je spiskala sve što je zaradila i još se basnoslovno zadužila. To je ona dobro poznata politika na ovim prostorima da na računu kluba ne smije ostati ni kuna.
Tako se trošilo u Barceloni moglo bi stajati na epitafu nadgrobne ploče katalonskog kluba. Ima se, može se, pretvorilo se u nema se i ne može se više tako.
Službeno je dug dosegao oko 1,4 milijarde eura, a neki analitičari kažu da se ne treba iznenaditi ako se pokaže da je i puno veći kada se „toksični financijski derivati do kraja razgrade“.
Međutim, hoće li itko odgovarati za ovaj, najblaže rečeno, nered u poslovanju katalonskog kluba? Opravdano se zapitati je li u pitanju samo loše poslovanje ili nešto više od toga? Sudeći kako su takve priče završavale u prošlosti, bit će ujeo vuk magare.
Dugovi i optužbe za korupciju
Dugovi i međusobne optužbe čelnika za korupciju Barcelonina konstanta su već desetljećima. Svaka klupska vlada je samu sebe hvalila i govorila kako fantastično posluje, svaka bi uporno demantirala priče o ogromnom dugu i na kraju bi se pokazalo da su bezočno lagali. Prljavo rublje izašlo bi na vidjelo u većem opsegu tek dolaskom sljedeće vlade. I tako ukrug.
Oblak politike oduvijek lebdi nad Camp Nouom. Umreženost i premreženost političkih i ekonomski struktura Katalonije u pravilu se najbolje ogledala nad njihovim najvećim klubom.
Oko Barcelone i Reala u Španjolskoj uvijek je tu negdje visoka politika. I najveće banke koje su na migove struktura blagonaklono izdavale kredite ne pitajući kako će ih vraćati.
Laporta i Bartomeu se nastavljaju šamarati, ali teško da će ići do kraja. Previše znaju jedan o drugom. Ne treba zaboraviti da su se Laporta, Rosell i Bartomeu izlegli u istom gnijezdu. Zajedno su počeli u prvom Laportinom predsjedničkom mandatu, Rosell i Bartomeu bili su mu bili najbliži suradnici, a onda su s vremenom ušli u klinč i postali ljuti suparnici, točnije neprijatelji, kako to već biva u politici.
Vrana vrani oči ne kopa
Treba se prisjetiti s kakvim je optužbama Laporta napustio Barceloninu predsjedničku fotelju. Izravno je optuživan za korupciju i pronevjeru. Rosell i Bartomeu tužili su ga da je profućkao pedesetak milijuna eura.
Optužba je pala na sudu, ali Laporta je tada izgubio ogroman dio kredibiliteta koji je stekao rezultatima u prvom mandatu. Zbog svega toga Bartomeu ga je lako porazio u pretprošlim predsjedničkim izborima. Tada je malo tko mogao vjerovati da će se Laporta ikada vratiti na predsjedničku funkciju, jer prtljaga mu je bila suviše teška, a rep duži od kravljeg.
No kolo sreće se okreće, a plebs ionako nema previše mjesta na memorijskoj kartici. Sada je Bartomeu pod rafalnom paljbom, neke "sitne" optužbe su podignute, no procjenjujem da će sve ostati na tome. U tom trokutu akteri previše znaju jedan o drugom. Narodski rečeno: vrana vrani oči ne kopa. Gdje li smo to već vidjeli bezbroj puta?
