Nije upitno hoće li Niko Kovač ostati na klupi hrvatske reprezentacije, to je pitanje već razriješio predsjednik HNS-a Davor Šuker odmah nakon poraza od Meksika, ali nije upitno ni treba li analizirati i propitkivati učinak hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu te poteze izbornika. Samo na taj način mogu su uvidjeti pogreške, a tek onda ostaje nada da se iste neće ponoviti na nekim budućim utakmicama i turnirima.
Nelogični potezi Kovača došli na naplatu: Kad početnik vodi Modrića i Rakitića...
Već je proliveno puno tinte oko toga tko je trebao igrati i na kojim pozicijama. Nitko ne može znati bi li bilo drugačije da se izbornik odlučio za drugačiju koncepciju i neke druge igrače? Možemo o tomu diskutirati danima, što je sasvim legitimno, ali sve su to neprovjerljive hipoteze. Sada je sve to „proliveno mlijeko“. Kovač kaže da je on izbornik i da on odlučuje. Potpuno se slažemo. To je samo u njegovoj ingerenciji, no istodobno to ne znači da se o tomu ne smije raspravljati. Izbornik odlučuje, ali i snosi odgovornost.
A kako naš narod kaže - ako laže koza, ne laže rog.
Rezultat i igra jedini provjerljivi
Na kraju ostaje samo rezultat i prikazana igra, to su jedine provjerljive činjenice. Mislimo kako ispadanje u skupini nikako ne može biti označeno uspjehom, naprotiv, rezultat je loš, to je naše mišljenje, jednako kao i igra protiv Meksika, posebice ako se zna da je i prije Svjetskog prvenstva bilo jasno da će to biti odlučujuća utakmica i da će o ishodu te utakmice ovisiti konačni rezultat u skupini.
Ključno je pitanje je li se moglo više postići s ovom generacijom, odnosno je li bilo realno očekivati više? Izbornik misli da ovo nije neuspjeh, ne priznaje pogreške, smatra da je vukao dobre poteze te da su ostvareni rezultat i igre maksimum recentne generacije, što je razmišljanje koje posebno upada u oči. Očito je da su izbornikove izjave u koliziji s izjavama nekih ključnih igrača, poput Modrića i Ćorluke, koji smatraju da je postignuti rezultat neuspjeh. Međutim, nitko od hrvatskih nogometaša nije prokomentirao, prema našem mišljenju, najdiskutabilniju pa i najintrigantniju izjavu izbornika:
Je li ovo maksimum ove hrvatske generacije?
„Dali smo maksimum, više nije bilo moguće“, kazao je izbornik netom nakon utakmice s Meksikom. Ako je igra Hrvatske protiv Meksika maksimum, onda netko sa strane može zaključiti da izbornik i nema neko pretjerano dobro mišljenje o kvalitetama svojih igrača.
Letimičnim pogledom na roster svatko realan će zaključiti da Hrvatska ima kvalitetnije igrače od Meksika, to je i razlog što je uz Brazil bila favorit skupine prema koeficijentima najvećih svjetskih kladionica. Mnogi zaključuju kako Hrvatska ima igrače, a Meksiko momčad. To je također gola istina. Međutim, isto tako se može postaviti pitanje u čijoj je ingerenciji stvoriti momčad?
Kako bi prošao Štimac na mjestu Kovača?
Ono što najviše brine jest to što Kovač u svojim izjavama nije dao naslutiti da je dijagnosticirao pogreške, čak dapače, očito je da misli kako ih nije ni bilo. Ostaje još samo da kao Zlatko Kranjčar izjavi da ništa ne bi mijenjao kad bi se s ovim znanjem i iskustvom u nekom vremeplovu vratio u prošlost. Zašto naši izbornici i općenito treneri ne žele priznati pogreške i tvrdoglavo se drže svojih stavova, čak i kad je sasvim jasno da ih teško mogu logično obraniti, pitanje je za raspravu. Možda bi na tu temu mogli nešto reći znanstvenici koji se bave ljudskim umom.
Kako god, Kovač se ne može požaliti barem na jednu stvar – medijski tretman. Pitamo se kako bi Igor Štimac prošao da se iz Brazila vratio s ovim rezultatom i igrom kao protiv Meksika? Mediji bi ga sasvim sigurno „oglodali do kostiju“. Ne kažemo da Štimac nije zaslužio kritike, dapače, i sami smo ga oštro kritizirali, ali mjerila bi za sve trebala biti barem približno ista. Ili se možda varamo?
