Nogometna reprezentacija izborila je finale Svjetskog nogometnog prvenstva, u kojem će ove nedjelje igrati protiv Francuske. Dan nakon velike pobjede hrvatskih nogometaša u polufinalu protiv Engleske, reporter Dnevnika Nove TV Saša Lugonjić u Moskvi je razgovarao s izbornikom Zlatkom Dalićem.
Izborniče ostvarili ste najveći uspjeh u povijesti hrvatskog sporta. Tu dvojbi nema. Svi se apsolutno slažu. Sjeda li vam to što ste napravili?
Dobro, vjerojatno mi još uvijek nismo svi svjesni ovoga što smo napravIli i gdje je Hrvatska došla u nogometu, ali valjda, tako i iskusniji kažu, to će doći kasnije, kad budemo malo stariji. Sjajno, fantastično, ogroman uspjeh, ali mislim da tu nije kraj, da se ne smijemo sada time zadovoljiti. Moramo se spremiti za finale i odigrati još jednu utakmicu. Još je ostalo to, mi smo zbog toga došli ovdje, nismo bili bahati u izjavama, u najavama, prognozama, radili smo, šutjeli, bili smo strpljivi, bili smo tihi i došli smo do kraja i jedan korak je ostao.
Od dolaska ovdje, na svakoj press konferenciji našim reprezentativcima je postavljano pitanje o generaciji iz Francuske 1998. Sinoć su Vatrene preskočili i ostvarili još veći rezultat i sada će oni biti ti na osnovu kojih će se mjeriti sve buduće generacije.
Ja sam stalno govorio da mi svi skupa u Hrvatskoj 20 godina živimo u sjeni Vatrenih. I zasluženo. Oni su napravili sjajan uspjeh za Hrvatsku kad je bilo najpotrebnije, kad se stvarala država, i oni su bili treći na svijetu i nakon toga je cijeli svijet znao za Hrvatsku. Mi smo ih sad pretekli i neka im ne bude žao. Moja želja i želja svih igrača je da svi Vatreni koji mogu budu naši gosti na finalu u Moskvi, naravno, da budu sa šefom Ćirom tu. Da dođu, da nas podrže. Hrvatska mora biti zajedno. Njima svaka čast, njihovom uspjehu, ali ovim dečkima još veća čast i slava jer su napravili vrhunsku stvar i mi bismo htjeli da se u nedjelju radujemo svi skupa s njima.
Vidjeli smo neke videe slavlja koje ste objavili na društvenim mrežama. Dokad je to trajalo?
Morali smo si dati malo oduška, svi skupa, igrači i mi oko njih, ali to je gotovo. Sad smo imali kratki sastanak. Poslije ručka sam rekao - dečki zaboravite, gotovo je, ovo sve je iza nas, okrećemo se finalu. Nismo džaba došli ovdje. Došli smo u Moskvu i sad hoćemo ići do kraja. Možemo to napraviti, možemo biti prvi, bit će teška utakmica, ali mi smo spremni na to. Imamo kvalitetu, dečki su to pokazali, imamo sjajnu podršku u Hrvatskoj, u cijelom svijetu. Ja u to vjerujem i dalje.
Čeka nas strahovito težak protivnik. Francuska je ovdje došla kao jedan od glavnih favorita i potvrdila taj status svojim igrama.
To je sjajna momčad, koja igra vrlo dobro, organizirano. Izbornik je sedam godina kod njih, zna jako dobro tu generaciju, imaju sjajne igrače. Ali ja sam rekao da mi svakoga respektiramo i poštujemo, ali najviše poštujemo sebe i najviše vjerujemo sebi. Stoga respekt svima, ali ne bojimo se nikoga.
Igrali smo puno duže, svaku utakmicu nokaut faze produžetke, Francuzi niti jednu. To je 90 minuta igre više. Uoči Engleske smo se pribojavali tog umora, no na terenu se uopće nije vidjelo. Jeste li optimisti da taj faktor neće odlučivati ni u finalu?
Ne bi trebao, jer mi jednostavno ne znamo za umor. Igračima je jako teško, ali mislim da će biti dovoljno vremena da se oporavimo. Francuzi imaju dan odmora više, ali ja sam jučer htio neke stvari mijenjati, promijeniti, igrali smo dobro, pitam, nitko ne kuka, svi govore - pusti igrat ću, mogu, što je fascinantno. Njih je puno s problemima kao što je bio Vrsaljko, Suba, Dejan, Raketa je imao temperaturu dan prije, ali nitko nije pomislio da odustane i to je ta kavliteta generacije, da ne odustaju, da ne puštaju. Kad smo počeli pripreme ja sam gurao njih, a sad oni guraju mene, oni su jači od mene u glavi, mentalno, oni hoće i to pokazuju na terenu. I svaka im čast.
Kakva je situacija zdravstveno? Je li se itko nešto žalio jutros?
Sad ćemo vidjeti situaciju, danas je dan za regeneraciju pa ćemo napraviti stvari koje moramo kod fizioterapeuta, koji su odradili sjajnu stvar. I svi doktori. Svi su bili na vrhunskom nivou, osposobili igrače. Moram pohvaliti ljude oko mene, moj stožer, svi oko mene, cijeli stožer, cijela ekipa je na vrhunskom nivou. Živimo kao jedna obitelj 50 dana i to je jedan faktor našeg uspjeha.
Izborniče nevjerojatan put ste prošli u 9 mjeseci. Od toga da su se mnogi uoči Kijeva pitali pa otkud sad on, do toga da ste najpopularnija osoba u Hrvatskoj. Ali vi ste u cijelom tom vremenu čvrsto s obje noge na zemlji.
Bilo je puno upitnika, bilo je puno negative, pogotovo poslije Amerike. Puno je pametnjakovića napadalo zašto ja govorim ovako ili onako. Ja sam samo radio svoj posao. Netko mora tim dečkima reći ako nešto nije u redu, ako idu krivo, ako nije dobro, netko ih mora korigirati, zbog toga sam ja tu. Nisam ja došao da bih bio izbornik sto godina i da bih govorio ono što netko želi čuti. To nas je i koštalo cijele države, svega toga, jer stalno filozofiramo, a ništa ne radimo. I nitko nema, reći ću kako su naši dečki rekli, hrabrosti da stvari pokrene, kaže u facu, u lice, to je to, to je tako. Ako nećemo nešto pokrenuti, ništa od toga. U meni je to probudilo još veći inat, dalo još veću snagu da dokažem i pokažem, a isto tako i mojim igračima. Znam da to nije bilo lako, ali od prvog dana vjerujem u sebe, sve sam napravio sam, otišao u svijet, borio se, slagao svoje ime kroz pustinju i ništa nisam dobio na dlanu nego sve zaslužio svojim radom. I zato ove tri utakmice idu ovako teško jer ja u životu nikad ništa nisam dobio na gotovo nego sam se morao boriti cijeli život, i hvala dragom Bogu da je tako, i još sam ponosniji da je to tako, a najviše sam ponosan na naše igrače.
Prije 20 godina u Francuskoj Didier Deschamps je podigao pobjednički pehar prvaka. Vi ste se nakon tri utakmice koje ste proveli tamo kao navijač vratili na pripreme kao rezervni igrač Hajduka. 20 godina kasnije vi se s Deschampsom susrećete u finalu i imate priliku ispred njega podići taj pehar.
Imamo priliku i sve ćemo dati da to tako bude, to je jedna prilika kao za osvetu, iako ja na to ne gledam kao na osvetu, to je nogomet, to je sport. Što god da bude mi moramo biti ponosni na ovo što smo napravili, biti dostojanstveni u svakom trenutku, biti ponizni. Mi jesmo ponizni jer vjerujemo u to, nismo se u uspjehu uzdigli, nismo se u porazu ponizili, i to je najvažnije. Moramo gurati svoj put, u to vjerovati. Bit će nekad nekih loših situacija u životu, ali čovjek mora uvijek ostati hrabar i vjerovati u to. Kao što je bilo kada smo gubili od Danske, kada smo gubili od Engleske. Mi smo vjerovali, gurali dalje. I nije bilo u niti jednom trenutku nervoze, oštrih riječi, povika, svađe. Bila je jedna pozitiva. Ta pozitiva nas je dovela do ovoga.
Svi ljudi oko reprezentacije govore o toj jednoj mirnoći koju ste donijeli igračima. Kada ste vi osjetili da ste dobili taj klik s igračima i da bi mogli postići nešto veliko na svjetskom prvenstvu?
Ja sam relativno kratko vrijeme s njima, ovo je malo što sam ja s njima, mjesec i pol, i čovjek ne može baš sve napraviti, ali mislim da je bilo sve na vagi do Nigerije. Nakon nje su kliknuli i shvatili da neke stvari idu kako sam ja govorio, kako bi oni to trebali, i onda su oni to još više prihvatili. Svakim danom to je sve bilo bolje i bolje, sve čvršće i čvršće. 50 dana smo skupa nas 40 muških osoba, bez ijednog sitnog problema, incidenta, da nitko se nikom nije zamjerio, da nitko ni s kim nije ušao u sukob - što je normalno i ljudski da do tih stvari dođe. Bili su jako tolerantni, jako fer jedni prema drugima, i to ih je održalo.
Možete li uopće zamisliti kakav vas doček očekuje u ponedjeljak?
Svi govore koji su to prošli da to čovjek ne može zamisliti što je to kod nas. Ovo što mi gledamo po izvještajima, to je ono malo. Mislim da smo zaslužili, jer smo ujedinili Hrvatsku, puno je negativnih stvari bilo oko reprezenatcije, izgubio se kult. Gdje god vidim slavlja su ogromna, vidim u Splitu je ogromna fešta. Pa tko može zabraniti da reprezentacija igra u Splitu? To su takve gluposti bile. Evo vam sada dokaz da je cijeli Split na nogama. Cijeli Split gori. Tako treba. Ovo je Hrvatska, ovo nije ni moja ni Šukerova ni ne znam čija reprezentacija, ovo je hrvatska reprezentacija, moramo biti svi zajedno, ako hoćemo da ova država, da ovaj nogomet ide naprijed. Ne možemo biti negativni, zločesti. Jer ako si zločest, kako očekuješ da ti se nešto dobroga vrati. Ništa neće biti dobroga. Moramo biti pozitivni. I mi smo pozitivni. I hvala svim ljudima u Hrvatskoj, BiH, svijetu koji prate reprezentaciju, koji žive za nas i ovo što se dešava po Hrvatskoj, to je veličanstveno. Zaista sam ponosan i srce mi je kao Moskva. Daj Bože da donesemo pehar u Hrvatsku, ali ako i ne donesemo napravili smo puno.
Cijeli svijet navija za nas. Siguran sam da ćemo imati simpatije praktički cijelog svijeta na svojoj strani, osim Francuske naravno.
A koliko ljudi na Bliskom istoku navija za nas... Cijeli Emirati, cijela Saudijska Arabija je iza Hrvatske. Koliko poruka dobivam, više nego iz Hrvatske od tih ljudi, i dolaze na utakmicu. Danas me zvao i dopredsjednik Emirata, čestitaju, Hrvatska je postala hit u svijetu zahvaljujući nogometu. Ugledajte se na nogometaše i Hrvatska neće biti ni u kakvim problemima. Mi ćemo se boriti i dati sve od sebe, a onda kako bude. I kad smo pošli u Rusiju rekao sam da ne mogu obećati finale, ali mogu obećati borbu, karakter, želju i to smo pokazali, a dalje što bude.
