Piše: Veljko Mršić
Nakon prve tri odigrane utakmice na SP-u imamo neki, ajmo reći, očekivani učinak. Poraz od SAD-a bio je očekivan, svi smo bili sigurni da ćemo dobiti Iran, a protiv Slovenije šanse su prije utakmice objektivno bile 60:40 za Sloveniju pa poraz nije toliko bolan.
Međutim, kada zagrebemo malo u detalje mislim da smo mogli i morali napraviti više, a kada kažem više to se odnosi na ukupni dojam. Idemo redom.
Protiv SAD-a odigrali smo većim dijelom ekshibicijsku utakmicu, osim razdoblja od 3. do 10 minute prve četvrtine kada smo pokazali kako se može igrati protiv Amerikanaca. Taj dio utakmice pokazao je kako ova reprezentacija SAD-a nije 30-40 koševa bolja od nas, kao nekada, te da se s njima može igrati unutar deset koševa razlike.
>> SP: Hrvatska opet pokleknula protiv Slovenije!
>> Ukić: Suđenje je bilo stvarno jako, jako loše
Jedan od problema koji sam uočio je nedovoljna fizička pripremljenost igrača. Naime, vidljivo je kako smo u sve tri utakmice padali fizički početkom treće četvrtine.
Uz to me smetaju i neke izjave igrača nakon svake utakmice kada se nekako okreće priča kako loša igra ili poraz nisu važni i slično. Mislim da je svaka utakmica jednako važna, jer svaka nova utakmica pokazuje ozbiljnost momčadi.
Kao što sam rekao, najvažniji je dojam, kako na terenu tako i van terena, a ovaj puta mislim na izjave igrača koje često znaju pokazati i otkriti kakva je bila psihološka priprema za utakmicu.
Vrlo su važni kemija i homogenost momčadi koja se dobiva kroz utakmice i to u ranijoj fazi natjecanja.
Što se taktike tiče moje je mišljenje kako dobro igramo dok imamo snage, međutim, kako kopni snaga igrača tako su lošije reakcije u obrani te naravno u napadu gdje igrači previše soliraju i oslanjaju se većinom na individualne akcije.
Uz to, u obrani se zbog manjka koncentracije, koja je uzrok nedostatka snage, vidi kašnjenje igrača na 'pick' igru, zatim kasni se u povratku u obranu i slično. Tako se recimo događa da naša obrana u tom dijelu igre prima puno koševa u igri 'jedan na jedan', jer strana pomoći ne postoji.
No, kako sve ne bi bilo crno treba reći kako ova reprezentacija ima potencijala, a prvi korak da momčad proradi je utakmica protiv Tunisa, koju treba odigrati na najvišem nivou svih 40 minuta. Svi igrači moraju igrati jedan za drugog, a izbornik Vranković mora pronaći 9-10 igrača kojima vjeruje i s kojima će igrati najvažnije utakmice koje dolaze.
Utakmica koja čeka Hrvatsku u osmini finala je kvalifikacijska i ako želimo biti bolji od Argentine, Srbije ili možda Njemačke – moramo se jako dobro pripremiti.
Stoga sljedeće dvije utakmice protiv Tunisa i Brazila treba iskoristiti kao pripremu za tako važnu utakmicu.