Jučerašnje tribine, tradicionalno crveno-bijele označene kockicama, uživale su u nastupu rukometne reprezentacije. Cijela Hrvatska kao i Hrvati iz inozemstva čitaju, slušaju, gledaju i nadaju se desetoj pobjedi u nizu s kojom bi stvorili svojevrstan rekord u modernoj povijesti rukometa, piše posebni komentator Hine za Svjetsko rukometno prvenstvo Željko Zovko.

Pred nama je dan odmora, a onda u nedjelju navečer čeka nas dvoboj dvaju rukometnih velesila koje su od Svjetskog prvenstva u Islandu osvojile 6 zlata - Francuska četiri (EP 2006, OI 2008, SP 1995, 2001) i Hrvatska dva (SP 2001, OI 2004). Prema pokazanom ove dvije reprezentacije zaslužuju ovakvo finale pred 16.000 gledatelja. 

>> Mislima u finalu: 'Imamo ključnu prednost - navijače!'

Nakon jučerašnje utakmice postignut je jos jedan cilj igrača, stručnog stožera i organizatora. Taj cilj je finale, a sada se logično postavlja novi - svjetsko zlato.

Sinoćnju utakmicu sam najavio kao neizvjesnu, što je i bila nakon prvoga poluvremena jer su Poljaci pokazali karakter i u samoj završnici prvih 30 minuta napravili seriju i stigli do izjednačenja. No, u drugom dijelu je sve išlo nama u prilog. Naš 'uragan' je u nastavku 'otpuhao' Poljake i sve nade koje je Wenta možda imao.

Za to je opet bila zaslužna naša obrana, mnogo sam pisao o tome posljednjih dva tjedna, ali jednostavno moram napomenuti da je jucer 3-2-1 formacija koja često postaje plića i tranformira se u 5-1 s Kopljarom, Gojunom ili Špoljarićem i Lackovićem. Ovako visoki centralni blok onemogućava šuteve s bočnih pozicije (lijevi i desni vanjski), a Vori ispred visokoga bloka korigira eventualne indivudalne greške spomentute trojice.

Vori je dokazao da je naš general za obranu i ako je prije bio 'Knez' nakon ovoga turnira mogli bi ga okruniti 'Kraljem Igorom'. Kakav on učinak ima na igru naših u obrani kao i napadu još jednom je za svu pohvalu. On je pridonio dobroj igri Kopljara i Gojuna u obrani, jer ih svojim savjetima i stalnim bodrenjem tjera na vrhunac svojih mogućnosti. Alilović je jučer bio na visini zadatka, zaključavši svoj gol i takav nam treba u finalu.

U napadu najveća je dobit u smislu širine, jer smo igrom Duvnjaka u paru sa T.Valčićem i Metličićem dobili drugačiji način igre na postavljenu obranu. Ova postava izrazito brzim protokom lopte i kretanjima, križanjem vanjskih igraca dolazi lako, brzo i tecno u prilike za neometanu realizaciju. Ovako smo napokon dobili igru bez Balića, s kojom možemo mjenjati ritam i odmarati Ivana. 

>> Srebro je u ruci: U nedjelju s Francuzima za zlato!

S odmornim Balićem ulazimo u finale, koji je jučer u desetak minuta drugog poluvremena ušao odmoran i pokazao svu svoju raskoš i vic u igri s kojom je potopio Poljsku. To je novost u odnosu na prijašnje turnire jer sada imamo napadačku formaciju koja je odmorna i koja može ubaciti u brzinu više.

Napokon, naši krilni igrači su velika dobit u fazama izmedju obrane i napade. Osim odlicnoga šuterskoga dijela Čupića, koji je jedan od najboljih realizatora prvenstva i Hrvatina, koji se često izbori za poziciju šuta, naša krila odrađuju "lavovski" posao u obrani kada se nakon izgubljene lopte u napadu vraćaju u rekordnom vremenu u obranu i sprečavaju lake pogotke protivnika. Červar izrazito inzistira na tom brzom povratku, i tako obrana nakon izgubljene lopte zauzima formaciju "lijevka" gdje se krila nalaze na desnoj i lijevoj strani terena uvijek ispred napadačkih igrača, dok su vanjski igrači i pivot zgusnuti u sredini terena zbog čega su protivnici u nemogućnosti izvesti brzu tranziciju lopte preko centra.

Hrvatin je u toj formaciji jako korisan jer od samog početka turnira - ni Korejanci ga nisu pretrčali - svojim angažmanom nadoknaduje neiskustvo u napadu. Červar zna cijeniti ovakve igrače jer bez njih se ne moze stvoriti koheziju momčadi, situaciju u kojoj je kolektiv ispred pojedinca. Pohvale Červaru jer je svojim nominacijama stvorio veliko jedinstvo, složnost, a takve je momčadi uvijek teško poraziti.

>> Onesta: U finalu smo zahvaljujući obrani i Omeyeru

Ova generacija postavila je opet neke nove standarde. Jedan od njih je igra dvometraša (Gojun, Kopljar i Vori) u obrani gdje pokazuju kako geni, ali i rad u mlađim selekcijama može stvoriti visoke igrace sa odličnim motoričkim i tehničkim sposobnostima. Nadalje Duvnjak se na ovom prvenstvu definitivno prometnuo u zvjezdu svjetskoga rukometa jer kada ovako mladi igrać sa 20 godina znalački i zrelo dirigira napadom u kojem se nalaze iskusni Lacković, Metličić i Valčić, te još k tome preuzme odgovornost i šutira u odlučujućim trenucima, nema sumnje da se opasno približio rangu Karabatića, Balića, Narcissea, Hensa, Stefanssona i ostalih.

Za kraj htio bih se ispričati za moju prognozu o neizvjesnim polufinalima. Znao sam da su Hrvati i Francuzi jaki, ali nisam znao da su toliko nadmoćni.

Čeka nas Francuska, iako sam preferirao Dance jer potajno mislim da bi nam lakše bilo igrati sa njima. Francuzi su zbilja jaki, no možda uvrštenje "umirovljenog" Abatija pokazuje neke slabosti koje je Onesta uočio, ali i bez njega su suvereno pomeli Dansku.

U svakom slucaju, dođite, podržite i gledajte dvoboj dviju najjačih momčadi svijeta, a francuske i hrvatske zvijezde odigrati će zasigurno velebnu utakmicu pred prepunom Arenom, kazao je u svojoj najavi finala Željko Zovko. (Hina)

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju