Gdje ste bili na današnji dan prije 40 godina? Pitanje je upućeno generaciji naših očeva ili djedova. I svi će znati odgovor. Naravno, ako im prije toga kažete o čemu se radi. Otac potpisanog novinara sjeća se kao da je bilo jučer, kaže da je bio na baušteli u Frankfurtu. Svi su se okupili, baš svi, da pogledaju meč iako je bio u ranim jutarnjim satima i očekivao ih je naporan radni dan.

Dana 8. ožujka 1971., u 23 sata po newyorškom vremenu, u slavnom Madison Square Gardenu održan je, prema mnogima mišljenjima, najveći boksački meč svih vremena, i ne samo boksački. Teško je reći, ali prema slavi atleta, medijskoj pripremi i interesu cijelog svijeta možda je to i najveći sportski događaj u povijesti.

Joe Frazier i Muhammad Ali borili su se za titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji po verzijama WBC i WBA. U to vrijeme titula prvaka svijeta u apsolutnoj kategoriji smatrala se jednim od najvećih sportskih dostignuća, a prvak svijeta bio je najpoznatiji sportaš na svijetu. Kasnije se pokazalo da je to najveće rivalstvo u povijesti boksa.

Frazier je bio aktualni prvak, 27-godišnjak, a Ali dvije godine stariji izazivač. Obojica su bili do tada neporaženi. Ali je imao 31 odrađen meče sa 25 nokauta i olimpijskim zlatom iz Rima 1960. Frazier je nokautirao svoje protivnike u 23 od ukupno 26 profesionalnih mečeva. Također je bio i olimpijski pobjednik iz Tokija 1964. Dakle, bio je to „sudar divova“, do tada neviđen u povijesti boksa, pa ne čudi što je meč nazvan „Fight of the Century“.

Meč je imao i političku dimenziju. Ali je izgubio titulu prvaka svijeta zbog toga što nije htio sudjelovati u vijetnamskom ratu. Prijetilo mu se i zatvorom, oduzeta mu je boksačka licenca, no Ali nije odstupio ni milimetar.

„Ja nisam u ratu s Viet-Congom“, slavna je Alijeva izjava koji se do 1964. zvao Cassius Clay. Promijenio je ime kada se pridružio „Naciji islama“. Nakon odbijanja odlaska u Vijetnam, suspendiran je na tri i pol godine. Priča kaže da je za to vrijeme Frazier čak posudio neki novac Aliju, no „leptira“ to nije smetalo da mirnog Smokin' Joea napadne „rafaljnom paljbom“. Karakterom su bili kao „ulje i vode“, ali obojica su bili veliki, najveći boksači.

Meč je poznatom i po tome što čuveni pjevač i glumac Frank Sinatra nije mogao doći do ulaznice, to je najbolja ilustracija o kakvom se meču radilo, pa je morao „žicati“ fotografsku akreditaciju magazina Life. Sinatra je meč odradio s fotografskim aparatom odmah uz ring.

Od prve runde Frazier je napao Alija, nije mu dao disati svojim razornim udarcima. Iako je odradio jednu borbu prije meča s Frazierom, Ali ipak nije bio u savršenoj kondiciji. Ipak je dugo bio izvan ringa. Meč je otišao do 15 runde, Frazier je sredinom runde potegao jedan strahoviti udarac i oborio je Alija na pod. „Najveći“ se podigao, izdržao je do kraja, no znao je da je izgubio. Jednoglasnom odlukom sudaca Smokin' Joe pobijedio je velikog Alija i tako mu nanio prvi poraz u karijeri.

Ali se revanširao Frazieru tri godine kasnije, također u New Yorku. Godinu dana kasnije, 1. listopada 1975., ponovno su se susreli u Manili kako bi konačno odlučili tko je bolji. „Thrilla in Manila“ završila je pobjedom Alija. To je meč kojeg mnogi smatraju boljim čak i od njihovog prvog susreta u New Yorku. U svakom slučaju do današnjih dana nije bilo većeg rivaliteta u svijetu boksa.

Boks, a posebice teška kategorija, danas je u krizi iz koje se ne vidi svijetlo na kraju tunela. Usporedite li današnje mečeve braće Kličko i njihovih suparnika, te one od Alija, Fraziera ili Foremana, teško ćete zaključiti da se radi o istom sportu. 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju