Božo će na japanskom: "Pozdrav! Ja sam Božo, a u Tokiju idem po zlato!"
Teško je Boži ne vjerovati, budući da je s ozbiljnim pripremama za Olimpijadu krenuo gotovo 4 mjeseca unaprijed. Zagrepčanin ličkih korijena, Božo Starčević, formu za Tokio brusi na trening kampu u Poreču.
"Mi ovdje radimo jedan od najjačih kampova što sam vidio, 180 hrvača bude, vidite strunjaču kolika je, puna bude, radimo u tri grupe, korona testovi su prije i poslije, svi su negativni i stvarno su uvjeti perfektni."
Tokio je Božo izborio na spektakularan i pomalo bizaran način. Na početku borbe koja mu znači plasman na Igre, dobio je prst u oko, i takav se borio.
"Prvi put u životu gledam na jedno oko i moram odraditi borbu. Ja sam znao da mi nema druge, odradio sam borbu na jedno oko što je bilo čudno, percepcija je bila čudnija, kad bi se odvojio, teško mi je bilo, ali kad je došao blizu, ajde, znao sam gdje je."
Na zadnjim Igrama u Riju ostao je bez medalje, a u borbi za broncu bolji je bio Korejac Kim Hyeon-woo. Motivacije zato sada - ne nedostaje.
"Tri pobjede te vode u finale, lakše je osvojit medalju nego uzeti normu, koju sam ja uzeo, tako da mi to daje puno samopouzdanja, i ja vjerujem da bi mogao ići do medalje."
Brat i trener Nikola Starčević ističe:
"Sve mu se posložilo, sad je i otac dvoje djece u odnosu na prošle olimpijske igre. Mi ćemo se pripremiti maksimalno, pa ono što ban Jelačić kaže - što bog da i sreća junačka."
