Početkom listopada Zoran Zekić dočekan je širom otvorenog srca od strane gotovo svih navijača Osijeka. Od onih koji su bili tužni što je prvi put otišao pa do onih koji su tada bili najveći inicijatori rastanka.
Sve je to ispalo vrlo emotivno, posebno nakon što se između navijača i Stjepana Tomasa nije uspjela stvoriti neka kemija. A Zekić je barem to uvijek s tribinama imao, posebno nakon onog čudesnog PSV-a.
Zekićev start iz snova
I nije moglo startati bolje. Zekić je debitirao pobjedom na Poljudu rezultatom 0:2, čime je smijenjen Ivan Leko, a onda je i na domaćem terenu savladana Istra. Prošlo se i Karlovac u Kupu pa se činilo da sve ide u pravom smjeru.
Nažalost, nakon te prve tri utakmice, krenuli su problemi. Ne smije se pobjeći od podatka da Osijek u posljednjih deset utakmica ima tek dvije pobjede te po četiri neodlučena susreta i četiri poraza. Pobjede su ostvarene na domaćem terenu protiv Slaven Belupa te Rudeša, koji je u 13 gostovanje uzeo tek jedan bod i postigao samo dva pogotka, oba još u trećem kolu u Koprivnici.
Zekić je u Osijek došao odraditi dugoročan posao, to je bila najava kad je došao i tada se činilo da mu ova sezona ne bi trebala biti test. Djelovalo je kao da je najvažnije pronaći određeni sustav igre te što više promovirati mlade igrače ili one na koje se računa u idućoj sezoni.
Rezultat je onda počeo patiti, a drugi ciljevi se ne ostvaruju
Dobio se dojam da čak i rezultat smije propatiti, ako je to znak uigravanja određenog sustava ili promoviranja igrača.
Problem je što rezultat pati, a dosad nismo u dovoljnoj mjeri vidjeli niti jedno od navedenog.
Zekić je trener kojem nije problem priznati sam sebi da je nešto postavio krivo pa već podosta rano tijekom utakmica raditi neke promjene, umjesto da dalje tjera naprijed s onim što vidljivo ne ide. Voli kombinirati, voli tražiti i znalo je to jako dobro upaliti.
Ipak, ovo što trenutno radi u Osijeku je s druge strane zabrinjavajuće i šalje jednu lošu poruku, odnosno dovodi do pretpostavke da je Zekić već predugo nesiguran u svoje odluke, da se još uvijek traži i da nije dovoljno dobro upoznao svoje igrače i njihove mogućnosti.
U 12 utakmica napravio čak 20 zamjena na poluvremenu
Tu ćemo se okrenuti samo jednom podatku. U dosadašnjih 12 ligaških utakmica koliko je odradio na klupi Osijeka, Zekić je na poluvremenu napravio čak 20 zamjena. Jedine utakmice u kojima nije mijenjao već na odmoru su domaći susreti protiv Rijeke, Slaven Belupa i Hajduka.
Uz te izmjene često je dolazilo i do formacijske promjene. Negdje je to dovelo do rezultata, primjerice u domaćem susretu protiv Istre, gdje je Vedran Jugović nakon ulaska s klupe postigao sva tri pogotka, dok je pogodak na poljudskom gostovanju došao odmah nakon kretanja s centra pa je odmah slijedila i taktička promjena kod Hajduka.
Možemo tu pronaći objašnjenje u tome da Zekić na raspolaganju ima podosta igrača podjednake kvalitete, ali i forme, gdje trenutno rijetko tko osim Darka Nejašmića i Ramona Miereza trenutno odskače, ali njih dvojica su u pravilu i sigurni od takvih izmjena. Tako da nije čudno zamijeniti jednog igrača nekim podjednakih mogućnosti ili kvalitete, ako je ovaj očito odradio loših 45 minuta.
No, ako je neki dugoročni plan za ovu sezonu bio ustaliti neki određeni stil igre, onda bi ipak trebalo postojati malo više strpljenja, malo bi se više trebalo gurati neki sustav igre koji se kroz tjedan priprema. Posebno nakon što se vidjelo da u nekoliko navrata za redom nagle promjene nisu donijele rezultat.
Govori kako želi napasti, ali to se ne terenu ne vidi
Mnogi će problem vidjeti i u Zekićevim izjavama kako želi igrati ofenzivno, dinamično i napadački konkretno, no niti to se u njegovim postavama ne vidi.
Uzmimo za primjer susret protiv Hajduka, gdje je izjavio kako se nadao da će momčad biti hrabrija, okomitija i napadačka, ali onda je dovoljno pogledati postavu, gdje su vezni igrači bili Nejašmić, Čokaj i Prekodravac, sva trojica više defenzivno nego ofenzivno orijentirani. Lijevo je poslan Pušić, koji je već više puta dokazao kako je puno korisniji u sredini, gdje je njegova prirodna pozicija, a desno je bio Bukvić, u potpunosti van forme. U 60. minuti napravljene su izmjene koje su igru učinile ofenzivnijom te koja je na kraju dovela do boda, ali i prilike za pobjedu, koju Mierez u posljednjem napadu nije iskoristio.
Za vikend protiv Istre je Osijek izgledao najlošije ove sezone. Susret su odigrali bez stvorene izgledne prilike iz igre, iako je postava na papiru izgledala ofenzivno, s Lovrićem i Omerovićem na krilima te Pušićem ispred dva zadnja vezna.
Nejasne izmjene pri lovu na izjednačenje
Ono čime je Zekić neugodno iznenadio je odluka da u jednom trenutku rezultat lovi s tri "šestice" i guranjem Pušića na krilo, kad je odlučio Šimu Gržana povući na bok, a umjesto Guedesa uvesti Čokaja. Iako, i to je moglo donijeti rezultat, da je Almasi zabio veliku priliku nakon asistencije albanskog veznjaka.
Sve u svemu, činjenica je da se Zekić još uvijek traži taktički, ali da traži i igrače kojima će dati najveće povjerenje.
Gdje su najavljeni klinci?
Ono što ipak ne ide u skladu s onom što govori su mladi igrači.
Ne možemo reći im uopće nije vjeran. Nail Omerović se ustalio u udarnom sastavu, a tu je smjestio i Marina Prekodravca. No, navijači najviše zamjeraju što se Zekić odlučio u posljednjim utakmicama, u trenucima kad treba donijeti neku promjenu, okrenuti iskusnijim igračima ili onima koji po ugovoru igraju posljednju polusezonu, umjesto mladićima koji samo čekaju da eksplodiraju.
I tu se ne misli samo na susret protiv Rudeša, gdje ih je u konfornoj situaciji mogao uvesti, ali je umjesto mladića s klupe priliku odlučio dati Jugoviću, Guedesu, Gržanu i Braliću, nego i o preostala dva susreta. Anton Matković je dobio priliku od 60. minute protiv Hajduka i to je, osim pulskog debija Amara Zahirovića u 82. minuti bilo to.
Zbunjuju i izjave, poput one u najavi susreta protiv Istre. Zekić je upitan tko će biti drugi stoper pa je rekao da će to biti Brlek ili Mkrtchyan, ali da bi on najviše volio da to bude mladi Krešimir Vrbanac. Ako bi on to volio, gdje je problem da ga stavi od početka u igru?
Upravo zbog tih dječaka su tako lako pušteni Mijo Caktaš i Ivan Fiolić, igrači koji bi i dalje bili vrlo važni kotačići u momčadi.
Mladi dečki su pokazali da zaslužuju povjerenje
U Slaven Belupu je hrabro gurao Lovru Zvonareka i imao je pravo u tome. I ovdje ima klince koji puno toga moga. I neće uvođenjem Filipa Živkovića ili Matkovića baciti nekog novog klinca u vatru.
On u njima ima momka koji je prošlog proljeća zabio Hajduku u vrućoj utakmici Kupa, a Matković je već ove sezone zabio Dinamu na Maksimiru. Pokazali su da mogu i da je glava na mjestu, da su spremni napraviti ono što treba i u najjačim utakmicama.
Ako je cilj promoviranje mladih igrača, zašto se onda to ne radi, posebno dok su druge opcije, one kojima se okrene, igrači koji će na ljeto tražiti novu destinaciju?
Zekiću treba dati vremena, ali mora početi djelovati odmah
Zekić je u Osijek došao napraviti dobar posao i naravno da mu treba dati vremena. Ikakve smjene do kraja ove sezone ne bi smjele biti spominjane, ali treba postaviti neke prioritete, nešto što će Zekić morati napraviti da bi momčad poveo u iduću sezonu.
Ako je to ipak rezultat, onda neka bude tako, ali onda priče o preslagivanju i guranju igrača za budućnost ne drže vodu.
Ako je to postavljanje sustava igre i priprema mladih igrača za ono što im slijedi, onda rezultat ne bi smio biti u prvom planu te ako krajem sezone klub bude imalo još dva ili tri klinca koji odmah od ljeta idu u vatru, to je također uspjeh. Pa čak i ako se ostane bez Euroe, koja uostalom od 2017. godine nije donijela nikakvog veselja. Posebno ako napokon tu bude i nekog prepoznatljivog stila igra, a još bolje ako on bude što manje pragmatičan.
Ne izgleda sretno jer je jasno koliko jako mu je stalo
Zoran Zekić se mora pronaći, ali jasno je da i njemu nije lako. Njegovi medijski istupi ne odaju dojam zadovoljnog pa čak niti sretnog čovjeka. Svaku konferenciju za medije ili izjavu nakon utakmice izgleda sve sjetnije, ne znamo gdje je nestao onaj žar kakav smo od njega navikli imati.
To je uostalom isto zabrinjavajuće. Ali i znak da mu je jako stalo. On voli Osijek i želi dobar Osijek te će dati sve od sebe da ga takvog napravi.
Možda bi klub mogao dovesti boljeg trenera od Zekića, ali teško da će dovesti trenera komu je toliko stalo.
Osijek trenutno igra jako loše, a takvi su i rezultati. Osijek nema ništa prepoznatljivo niti nekog igrača osim Miereza za kojeg se trenutno može reći da je hit ili da je vrhunskoj formi.
Istina je da su prošla tek tri kola proljetnog dijela sezone, no dojam koji momčad ostavlja je lošiji od proljetnog i na to nije moguće ostati ravnodušan.
Posebno jer sad slijedi Gorica kod kuće, a onda dva gostovanja kod Lokomotive u nizu, jedno prvenstveno, a jedno u Kupu, natjecanju koje Bijelo-plavi ove sezone žele osvojiti. S ovakvom igrom to neće biti moguće, a i četvrto mjesto u ligi, koje donosi Europu, se itekako može ugroziti, posebno jer Lokomotiva grize, a i ostavlja puno bolji dojam.
Ako Zekić namjerava podići ovaj Osijek te odraditi posao koji mu je za ovu sezonu zacrtan, neovisno o kojoj je od gore navedenih opcija riječ, on se mora probuditi, mora se pronaći te mora odabrati jednu opciju koje će se pridržavati.
Kemijati se uvijek može, ali u određenoj mjeri. Dok god se to radi konstantno te više puta uslijed utakmica, teško je očekivati i da će igrači sve pohvatati na pravi način.
