Nakon Engleske, Nizozemske, Češke, Portugala, Srbije, te BiH, Francuske i Belgije, s netom navršenih 26 godina odlučio je svoje golmanske rukavice okušati u Danskoj. I čini se da je u potpunosti pogodio.
Matej Delač posljednje je dvije utakmice svog Horsensa završio je kao igrač utakmice, te na taj način zaradio ''poziv'' u najbolju momčad prvenstva. Danske kolege već ga drugo kolo zaredom nagrađuju najvećom ocjenom u odnosu na ostale kolege, a uvrstili su ga i u 10 najboljih novih igrača lige, pa je zadovoljstvo nekadašnjeg Chelseajevog vratara na priličnoj razini.
''Upravo tako! Mogu reći da uživam u Horsensu, da sam se odlično snašao, a što je podjednako važno, zadovoljni su i trener, te ljudi u klubu'', kaže nam Matej.
Uz sve to, gol nije primio punih 270 minuta…
''Istina, nisam primio gol posljednja tri kola. Zanimljivo, taman otkako su mi se supruga i mali sinčić doselili iz Hrvatske. To sigurno nije slučajno, uz njih je sve puno bolje.''
A sve najbolje od sebe, Delač je navijačima Horsensa i danskoj nogometnoj javnosti zapravo dao već na samom početku. Naime, Matej je u prvom kolu, na gostovanju kod najvećeg danskog kluba Kopenhagena obranio 11-erac u 94. minuti i tako omogućio svom klubu prvu, povijesnu pobjedu u Kopenhagenu!
Udarac s bijele točke skinuo je Viktoru Fischeru, danskom reprezentativcu koji je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji skupio ukupno 30 minuta (protiv Francuske) i kojem upravo taj jedan pogodak nedostaje da bude najbolji strijelac prvenstva.
''Što da vam kažem? Bilo je ovo ljeto kada su Danci jako teško zabijali Hrvatima iz 11-eraca'', poentira 26-godišnji hrvatski vratar.
Tako smo se prisjetili i te velike ovoljetne pobjede Vatrenih u osmini finala ruskog Mundijala, koju su sami reprezentativci na čelu s izbornikom Dalićem kasnije isticali kao možda i najvažniju utakmicu na putu do finala i osvajanja srebrne medalje.
''Gledao sam utakmicu ovdje u Danskoj jer su nam već bile počele pripreme. Tu povijesnu pobjedu naše reprezentacije pratio sam sa suigračima u centru grada, na jednom od trgova…''
*I? Kakav je osjećaj bio biti jedini sretan čovjek nakon što je Rakitić zabio za prolazak Vatrenih?
''A bio sam sretan, kao i svaki drugi Hrvat, ali s jednom ipak ''malom'' razlikom. Morao sam dobar dio zadovoljstva držati u sebi. Nisam htio previše slaviti u tako javnom okruženju, čisto da pokažem poštovanje prema svojim domaćinima.''
*Znači, vaši suigrači iz kluba su dobro prošli?
''A ne, ne! Dobili su oni svoju porciju, ne brinite vi za to…''
*Kako su Danci kao narod doživjeli tu, po nas sretnu, lutriju udaraca s bijele točke?
''Danci su po tom pitanju, vjerujem da pogađate, drugačiji od nas. Kod njih nema takvih kataklizmičkih reakcija navijača kada reprezentacija izgubi. Ispadanje su prihvatili prilično normalno.''
Nesvakidašnja situacija u Danskoj - svi igrači zajedno protiv Saveza
Ali sada je tamo prilično ''vruća'', pa čak i neugodna situacija u reprezentaciji. Igrači su u svađi sa Savezom i odbijaju igrati za nacionalnu vrstu.
''Problem je u marketinškim pravima. Ovdje veliki igrači, ovi najbolji reprezentativci imaju unosne ugovore s bankama, kladionicama i slično. A Savez s druge strane ima svoje sponzore, pa je tako, naprimjer, došlo do situacije da kapetan Simon Kjear reklamira jednu kladionicu, a Savez reklamira drugu, te pri tome zahtjeva da kapetan sudjeluje u tim reklamama dok je u reprezentaciji. Naravno da se tome protivi ''njegova'' kladionica koja ga plaća tijekom cijele godine. I tu je sad veliki problem'', objašnjava Matej.
Ono što je posebno naglasiti u cijeloj priči jest nevjerojatna kolegijalnost među nogometašima. Ili se možda radi o nevjerojatnoj snazi tamošnjeg Nogometnog sindikata, procijenite sami. Naime, Savez u cijeloj priči čvrsto udara šakom po stolu i, očito, smatra da je u pravu. Sve su pokušali riješiti po principu ''nećete vi igrati, ima tko hoće!'', pa su poslali naputke klubovima da će pozvati nove igrače za prijateljsku utakmicu sa Slovačkom i dvoboj na otvaranju Lige nacija s Walesom. Ali ih je dočekala kolektivna odbijenica. Jedno veliko NE uručili su im svi igrači prve lige.
''I ne samo prve, već druge i treće lige. Eto, ni poluamateri nisu željeli preko noći postati reprezentativci na štetu svojih poznatijih kolega.''
*Možda na kraju i Matej Delač stane na vrata danske reprezentacije?
''Ha,ha… Baš smo se Norvežanin, koji je jedini stranac u klubu uz mene, i ja šalili da samo čekamo poziv izbornika, ali znate što, i mi bismo ga odbili. Malo zbog kolegijalnosti prema Eriksenu i društvu, a malo zbog toga što bismo onda ''postali Danci'', a Danci plaćaju puno veći porez od stranaca ha,ha,ha…
''Hrvatska nikad nije imala tip veznjaka poput Pašalića''
*Naša reprezentacija s time na sreću nema nikakvih problema. Matej, i Vi ste prošli gotovo sve omladinske kategorije reprezentacije. Čujete li se s kim od suigrača iz generacije '92?
''Moram reći da i ne baš. Stipe Perica i Mario Pašalić najbolji su ljudi koje sam upoznao u nogometu i jedino se s njima čujem.''
Mario je upravo s Vatrenima u Portugalu. S obzirom na fantastičan način kojim je otvorio sezonu u Atalanti, mogao bi biti u ozbiljnim planovima izbornika Dalića, ne samo za budućnost, već i sadašnjost.
''Mislim da svi znaju da je u veznoj liniji najveća konkurencija i kvaliteta, ali vjerujem da će se Mario vrlo, vrlo brzo prometnuti u jednog od važnijih igrača naše reprezentacije jer je atipičan veznjak. Posebno za hrvatske kriterije. Osim što ima dobru defanzivu, ali i pregled igre kao pravi veznjak, Mario nevjerojatno dobro osjećaj kada i kako ući iz drugog plana i pronaći se u šansi za gol. A takvih veznjaka Hrvatska nikada prije, pa ni sada, baš i nije imala. Mislim da je zaista odličan igrač.''
Kakav se nogomet igra u Danskoj
*I tu smo se u potpunosti složili, te se vratili na još pokoje pitanje o Danskoj. Kakav se nogomet igra ''tamo gore''?
''Fizički dosta zahtjevan. Rekao bih da je najsličniji engleskom tipu, što se najbolje vidi po korištenju prekida. Nama je ovdje ubacivanje rukom iz auta kao – korner! Vježbamo prekide prije utakmice i do 45 minuta ponekad, a koliko se tome u Danskoj pridaje pozornosti najbolje pokazuje transfer koji je ovoga ljeta napravio jedan trener s kojim je surađivao i moj klub. Čovjek je specijalist za ''autove'' i sada ga je kupio, vjerovali ili ne, Liverpool! Uostalom, i našoj su reprezentaciji Danci najviše problema pravili u prekidima. Tako su nam i zabili jedini gol na utakmici.''
*Kakvo je navijanje?
''Smireno. Na utakmice mog Horsensa dolazi prosječno četiri tisuće navijača, osim kod lokalnih derbija, pa se brojka udvostruči. Kopenhagen i Brondby, pa i Midtylland su priča za sebe, oni imaju brojniju vojsku navijača iza sebe, ali nema nikakvih izgreda ili problema.''
''Dinamo ima veću moć od Kopenhagena''
*Kolika je prosječna plaća?
''Rekao bih oko osam tisuća eura. Naravno, i u tom segmentnu ona tri maloprije spomenuta kluba odskaču od ostalih, ali opet mi se čini da Kopenhagen nema financijsku moć jednog Dinama, mislim da Dinamo ima veću financijsku moć.''
*A kakva je uopće to država?
''Uređena. Sve je baš onako kako treba biti i mogu reći da mi je milina živjeti u Danskoj. Cijene sigurno jesu dosta veće od naših. Primjerice, mali espresso platit ćete 25 kuna, pa mogu reći da je Danska skuplja zemlja od svih u kojima sam živio. Nije puno skuplja od Belgije, ali jest. Što se tiče Danaca, svi su zapravo simpatični i obrazovani jer svi znaju pričati engleski. Od klinca u trećem razredu do starijeg gospodina s primjerice 70 godina. I to je meni jako važno jer skoro pa da ne znam ništa od danskog jezika.''
*Toliko je težak?
''Mislim da je najteži jezik koji sam do sada morao naučiti.''
*Pa što znate reći na danskom?
''Nekoliko riječi. Većinu ovih nogometnih izraza poput ''sam si'', ''izađite van'' i slično. Znam da se hvala kaže ''tak'''.
E, pa Matej, „tak“ vam na odvojenom vremenu i do sljedećeg razgovora obranite Dancima još koji 11-erac…
