Kao talentirani igrač šampionske momčadi Dinama Stjepan Deverić bio je član jugoslavenske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj, a potom i momčadi koja je sudjelovala na Europskom prvenstvu 1984. u Francuskoj.
Od obje selekcije puno se očekivalo, posebice od momčadi koja se plasirala ispred Italije na Mundijal 1982. Završilo je s fijaskom, može se reći i debaklom, čistom katastrofom. Možda su očekivanja javnosti bila prevelika jer je konkurencija bila ubitačna, ali kada se s ove distance pogledaju ta imena, doista izgleda čudno da su polučeni tako loši rezultati, najblaže rečeno.
"Tu nisi znao tko pije, a tko plaća"
U tadašnjim medijima svakodnevno su otvarane nove afere. Pričalo se brojnim problemima, sukobima oko premija, sponzorskim zavrzlamama, pa čak i da se kartalo za novac te da je bilo fizičkih obračuna… Što vi kažete iz ove perspektive, je li bilo doista toliko problema i prljavog rublja?
„Ha, gledajte, problema je bilo. Uvijek je bilo problema. Čim se ne napravi određeni rezultat, izlaze problemi. Ne znam, bilo je problema oko sponzora, ugovori oko proizvođača opreme, Adidas ili Puma. Ja sam tada bio najmlađi i praktički sam to sve gledao sa strane. Bilo je to raznih kombinacija, Savez, pa menadžeri… Tu nisi znao tko pije, a tko plaća. Nisam smio ništa pitati, nešto malo Zeku, ali ne previše jer me nitko nije doživljavao. Jednostavno, nisam bio dio te priče. Pa onda da su igrači kartali? Gledajte, uvijek se karta“, nasmijao se Štef u pokušaju da izbjegne konkretan odgovor.
Kartanje o lovu na Mundijalu u Španjolskoj
Dakako, ali jedno je kad se karta u razonodi, a drugo je o zelene papiriće…
„Naravno, šalim se. Ne znam točno jer nisam bio dio tog društva. Nisam zabadao nos jer bi me potjerali. Kao najmlađi nisam se ni usuđivao ući u sobu gdje su bili glavni igrači, a kamoli pitati jel se karta. Bio sam tamo, ali ne mogu sa sigurnošću reći što se događalo. I onda, a i danas dominiraju stariji igrači. Ne znam, Ademi je danas vođa u Dinamu, a tako su Zeko, Šurjak, Pižon i još neki stariji igrači bili u tadašnjoj reprezentaciji.“
Za Zeku se pričalo da ne voli kartati. Sam je to potvrdio u nedavno objavljenoj biografiji.
„Za njega znam sa sigurnošću da nije kartao jer sam bio s njim u sobi, a i nije volio kartati, ha, ha, ha… Da me sada pitate imena, ne bih znao. Nisu mi ništa govorili.“
Skandal u Los Angelesu
A kako je bilo na Olimpijadi u Los Angelesu 1984.?
„Pa i tamo je bilo afera, ha, ha, ha… Boro i ja samo ranije išli doma, a ovi su ostali.“
Ako se ne varam, isto je riječ bila o nekim igrama za lovu.
„Ma, da, ali to je bila zafrkancija. Igrali smo biljar u olimpijskom selu, ne mogu se sjetiti tko je točno igrao, je li bio Tomo Ivković? Uglavnom, idemo napraviti zafrkanciju. Neki su izmislili da igraju biljar po lovu, zezaju se, na glas razgovaraju, a ovi sa strane gledaju i misle se da je to istina. Netko je to dojavio čelnicima u olimpijskom odboru. Odmah sastanak, nastala frka: 'Što vi to radite!?' A mi smo već završili natjecanje, nogomet se odigrao, pa smo se pridružili našim sportašima u selu. Nije onda bila kao sad da možeš letjeti kući kad hoćeš, avionske karte su se čekale po mjesec dana. I tako smo gluvarili, šetali po selu, ispijale cole i smišljali spačke da se nešto događa. Bilo nam je dosadno.“
Pogledajte cijeli intervju sa Stjepanom Deverićem
Toplakove i Osimove packe
A još ste bili stigmatizirani jer ste bili nogometne zvijezde, znači profesionalci koji su puno bolje zarađivali nego ostali sportaši, koji su bili uglavnom čisti amateri.
„Da, tako je, bili smo meta. I onda sastanak, pa packe Osima i Toplaka: 'Što vi radite, ne možete tako.' Nekog su na kraju kaznili, sad se ne sjećam koga. Boro i ja smo iskoristili situaciju. Pitali smo ima li mjesta u zrakoplovu i za nas. Našli su još dva i mi smo se ukrcali. Nismo imali što raditi, mogli smo čekati u selu još deset dana, a nama se to nije dalo.“
Je li u Zagrebu bilo ribanja kada ste stigli?
„Ma, nije. Već su nas napadali dok smo igrali u skupini. Te ovo rade, te ono rade. Kad napraviš rezultat, to odjednom nije bitno, sve se pokrije. Rezultat sve pokrije, a kad ga nema, onda ti još izmisle, ha, ha, ha…“
Rupa u žici u olimpijskom selu
Imali ste puno slobodnog vremena u olimpijskom selu. Teško da tu još nije bilo anegdota. Jeste li sretali poznate sportaše?
„Jesmo, bilo je druženja. Bilo je i poznatih nogometaša. Brehme je igrao za Njemačku, Baresi za Italiju… Francuska je došla u jakom sastavu, Brazil isto.“
U olimpijskim selima zna biti burnih noći. Je li bilo druženja sa sportašicama? Ipak ste vi bili magneti, prave nogometne zvijezde…
„Ma, nije, ha, ha, ha… Zafrkavali se jesmo, imali smo te biljar klubove, išli smo gledati ostala natjecanja preko dana, a preko večeri bismo malo šmugnuli. Našli smo neku žicu, ali nismo išli predaleko jer su to ogromne udaljenosti. A i bili smo u trenirkama, nismo imali civilnu odjeću, pa nismo mogli baš svuda. Ali malo sa strane smo otišli, uvijek se nešto nađe, ha, ha, ha…“
Runda za šokirane Amerikance
Kako su vas gledali Amerikanci kada biste u trenirkama banuli u bar? Je li bilo zavrtanja rundi?
„Ha, mi smo im uvijek bili interesantni, ha, ha, ha… A i mi smo vraćali, morali smo se pokazati. Njima to nije bilo baš normalno, nisu na to navikli. Pa nikad nisu bili u Karaki ili Saloonu, ha, ha, ha…“
