Moram priznati da mi telefon gori. Zovu znani i neznani. U dugogodišnjoj novinarskoj karijeri stekao sam široku mrežu poznanika, u novinarskom žargonu informatora.
Sudbonosni pregovori u Maksimiru: Čačić odveo Modre u provod, gore telefoni širom Hrvatske
Ovih dana moj je broj često na meniju pametnih telefona vrlo bitnih i manje bitnih igrača koji su uključeni u rat oko Dinama. Međutim, najbolje priče često se rode posve slučajnim susretom.
"Evo ga, državni neprijatelj broj 1", dobacila su mi sa širokim osmijehom dvojica možda i najupućenijih Dinamovih insajdera koje sam sreo u širem centru Zagreba, a koji baš ne dijele moju viziju slobodarskog preustroja Dinama.
No to neslaganje ipak nas ne priječi da porazgovaramo i izmijenimo informacije. Ne mogu reći da smo jako dobri prijatelji, ali poznajemo se godinama i masu puta uvjerio sam se u preciznost njihovih podataka.
Sastanak u Plavim salonima
Uostalom, baš oni su mi još prije godinu i pol potvrdili moje informacije da će izbiti bespoštedni rat "mamićevaca" i "antolićevaca" u Maksimiru. Već tada pouzdano su znali da Mirko Barišić okreće kola i prilazi Krešimiru Antoliću. Prošlog proljeća gotovo točno u dan od njih sam dobio informaciju da će otvoreni fajt izbiti oko Nove godine. Gle čuda, sve se obistinilo.
"Ovih dana svi trebaju novinara bez dlake na jeziku, koji su usudi napisati i progovoriti o onome što mnogi ne smiju ni pomisliti", u zajebantskom stilu kazao mi je jedan od njih i započeo priču.
U Maksimiru i oko njega vijesti kruže munjevitom brzinom. Praktički svakih pet-šest sati stiže nova informacija. Puno je uključenih u ovu milenijsku partiju šaha, a malo toga može se sakriti pred velikim novinarskim ušima.
Već sam pisao da su danas Maksimir posjetili ljudi koji se, svatko na svoj način, bore za demokratizaciju Dinama. Procurilo je da je inicijativa stigla iz Plavih salona, a do Maksimira su navratili pojedini predstavnici navijača i udruge Dinamo to smo mi, ali i neki ljudi za koje nije jasno što su tu uopće radili. I to im je jasno rečeno.
Krešimir Antolić ostao iznenađen
Uglavnom, ključna je informacija u cijeloj priči ta da za taj sastanak, po svemu sudeći, uopće nije znao Krešimir Antolić, član Uprave koji personificira takozvanu zagrebačku struju, koja je ušla u sukob s onom međugorskom, odnosno Zdravkom Mamićem i njegovim sljedbenicima.
Kako doznajem, Antolić je nepozvan banuo u salon u kojem su se vodili razgovori i ostao silno iznenađen. Mirko Barišić bio je glavni pregovarač s Dinamove strane i čini se da o sastanku nije obavijestio Antolića. Tu se mogu razaznati pukotine u njihovom naoko čvrstom savezu.
Doznajem i da je razgovor bio djelomično plodonosan. Barišić je barem deklarativno iskazao razumijevanje za situaciju i otvoreno podržao neke stavove gostiju, koji se otvoreno bore za duboke promjene u Dinamu, napose promjenu Statuta, i zagovaraju slobodne izbore po principu - jedan glas, jedan član.
Ne treba ništa prejudicirati i donositi preuranjene zaključke, ali neke su stvari ipak simptomatične. Trenutačni čelnici Dinama stjerani su u kut i izgleda da polako mijenjaju kurs. Sve im je jasnije da je ova situacija neodrživa i da će morati pristati na promjene svojevoljno ili ne, sasvim svejedno.
Dinamovo se vodstvo povlači i prepušta vodstvo demokratskim snagama?
U prijevodu to znači da će se morati povući i prepustiti vodstvo novim ljudima, odnosno da će ga radije prepustiti inicijativi za slobodni Dinamo nego struji iza koje stoji međugorski bjegunac. E, sad, hoće li to biti tako, tek ćemo vidjeti. Čelnici Dinama mnogo su puta pokazali da im ne treba vjerovati na riječ.
Kada smo kod Međugorja i njegova najpoznatija stanovnika, saznajem da se struja Zdravka Mamića ubrzano priprema za izvanrednu skupštinu. Njegovi sljedbenici čvrsto su uvjereni da će biti već u prvoj polovici veljače. Iako puno toga govori da je Mamiću odzvonilo u Dinamu, oni se ne predaju, čak su uvjereni u konačnu pobjedu.
Jedna informacija dosta je iznenađujuća, a izvori mi tvrde da je maksimalno provjerena. Naime, Mamić navodno planira kandidirati za predsjednika Dinama Romea Jozaka, svoga bivšeg bliskog suradnika u Dinamu i dugogodišnjeg glavnog šefa omladinske škole, koja je izbacila cijeli niz vrhunskih igrača. Mamićevi ljudi u Skupštini navodno su spremni unisono dići ruku za Jozaka.
Na prvu, čini se pretjeranim jer Jozak je ipak čovjek za sportski sektor, a osim toga ima fantastičan ugovor s Ministarstvom sporta u Saudijskoj Arabiji, živi u Španjolskoj, gdje vodi cijeli projekt omladinskog nogometa najbogatije arapske zemlje, putuje po svijetu i ima gotovo neograničen budžet. Tko bi napustio takav posao i uskočio u blato do koljena?
Romeo Jozak kandidat jedne od struja za predsjednika Dinama
Na drugu, to i ne izgleda tako nelogično ako se zna da je Jozak bio i ostao jako dobar s Mamićem te mu je svojedobno, kako kažu moji izvori, obećao suradnju, ali samo pod jednim uvjetom: ako mu ponudi mjesto glavnog čovjeka u Dinamu! Tek u tom slučaju sve bi napustio i vratio se u Zagreb.
Možda Jozak nije mislio ozbiljno misleći da Mamić to neće prihvatiti te da tu funkciju čuva za nekog svog "liblinga" iz političke sfere, no Mamiću i ekipi dogorjelo je do noktiju i trebaju baš čovjeka koji se razumije u nogomet, ima veze po svijetu i koji će s glavne funkcije pokrenuti proizvodnju u omladinskom pogonu, a u isto vrijeme i sudjelovati u dovođenju pojačanja za seniorsku momčad.
Novi potres u Maksimiru: Ponajbolji igrač zatražio odlazak iz Dinama! Legenda puca od bijesa!
Prema informacijama mojih informatora, desna ruka bio bi mu nekoć visokopozicionirani političar koji je u iznimno dobrim odnosima s trenutačnim političkim vrhom države. Zadatak mu je amortizirati odnose s državnom vrhuškom i baciti se na projekt izgradnje stadiona. To ga u principu najviše zanima, a vidimo da ista tema najviše zanima i gradsku i državnu politiku.
Bivši političar koji je dobar s državnom vrhuškom
Mamić u najuže vodstvo planira instalirati još neke ljude od povjerenja, a koji trenutačno obavljaju najviše dužnosti, barem formalno. Zašto formalno? Pa, ne pojavljuju se u Maksimiru, a s ureda im je i skinuta pločica s imenom i prezimenom. Kao da više ne postoje, a još imaju najvišu funkciju. Samo u Dinamu.
Mamić planira, ali pitanje je što je u stanju izvesti. Jasno da više nije tako moćan kao nekoć, no ne treba ga ni podcijeniti. Teško da može zaustaviti procese koji su započeli i čini se da se nepovratno kreću prema sveopćoj demokratizaciji maksimirskog kluba. Svakoj priči mora doći kraj. Dvadeset godina diktature dug je, ma predug period.
