Tek nešto više od godinu dana prošlo je od 15. veljače prošle godine, dana kad je uprava NK Osijeka svojim navijačima dala zakašnjeli valentinovski poklon.
Posljednjeg dana prijelaznog roka doveden je Kristijan Lovrić, u najskupljem i najvećem transferu koji Osijek pamti. Zvijezda hrvatske nogometne lige, igrač koji je pokazao kako je sposoban zabijati i asistirati, trebao je biti onaj kotačić koji nedostaje u tada aktualnoj borbi za titulu prvaka Hrvatske.
Neovisno o ozljedama, svoju cijenu zasad nije opravdao
Nažalost, Lovrić do danas to nije opravdao. I dok je prošlog proljeća upisao neke pogotke i asistencije, što je na kraju ipak ostalo u sjeni loše klupske završnice sezone te ispadanja iz borbe za titulu, ove sezone Lovrića nema nigdje.
Ne smijemo zanemariti probleme s ozljedama, koje su mu svakako poremetile ritam te zbog kojih je samo dva puta spojio više od dvije utakmice u nizu, no podatak od deset ovosezonskih utakmica bez pogotka ili asistencije grubo izgleda.
VIDEO Nove snimke s Pampasa otkrivaju dosad neviđene kadrove unutrašnjosti stadiona
Osijek se trenutačno nalazi u velikoj krizi. U posljednjih pet utakmica nisu ostvarili pobjedu te su postigli samo jedan pogodak, onaj jučerašnji protiv Hajduka, koji se na kraju pokazao tek kao počasni.
U takvoj situaciji traže se krivci. Dok se većina navijača slaže da se prstom trebalo uperiti prema klupi i onome što je radio Rene Poms, ipak su igrači oni koji su najčešće u prvom planu, posebno dok su glave po završetku utakmica još usijane te dok emocije nije lako kontrolirati.
Grube i ružne uvrede s tribine
Vjerojatno motivirani velikom cijenom koja je isplaćena za odštetu Gorici, ali i samim očekivanjima od Lovrića na račun njegovih ranijih brojki, upravo on je postao glavna meta, posebno nakon susreta protiv Hajduka, kad su s tribine dolazili razni povici, velik dio njih vezan uz privatni život Kristijana Lovrića. Svjedoci govore kako je on zbog njih bio izrazito potresen.
Kad na terenu to ne izgleda dobro, onda se očekuje od glavnih, najboljih ili barem najrazvikanijih igrača da sami nešto naprave, izvedu potez koji će preokrenuti susret. Lovrić takvo što ne radi, uistinu je u posljednjim susretima jedan od najlošijih na terenu.
Gore navedeno nije nikakva tajna, toga je vjerojatno svjestan i sam, no koliko je on zapravo za to sam kriv, odnosno jesu li očekivanja realna, ako uzmemo u obzir sve okolnosti?
Lovrić je igrač "specijalist"
Treba uzeti u obzir da je Lovrić doveden kao igrač "specijalist", odnosno netko tko je posebno dobar u određenom aspektu igre.
Kod njega je to ulazak s lijeve strane u sredinu i udarac, ali također i sposobnost asistencije. To je onako na papiru, no istina je zapravo puno složenija i drugačija.
Lovrić je onaj tip ofenzivca koji je najopasniji u prvim sekundama nakon što primi loptu. Tu je, dakle, vrlo bitan faktor to gdje će je primiti i kakva će mu se rješenja nuditi. Nažalost, što je dalje od gola, manje su šanse da će on nešto napraviti.
Kod Nenada Bjelice igrao je svoju najdražu poziciju lijevog krila u formaciji 4-3-3, no jako često je bio prisiljen na sudjelovanje u izgradnji akcija iz dubine, čime je najčešće loptu imao tamo gdje nije izravno opasan po gol ili ga je puno lakše zaustaviti.
Kod Renea Pomsa u posljednjim susretima to je bilo još izraženije. U formaciji 4-4-2 najčešće igra također lijevo, no gotovo u startu svake akcije uz samu aut-liniju, gdje najčešće prima loptu i kreće u svoje napade.
Protiv Hajduka u Kupu zaigrao je na desnom krilu u formaciji 4-2-3-1, što je također teško objašnjivo, posebno jer je bio zabijen uz aut-liniju i kao da mu je zadatak bio probijati i centrirati.
No, Lovrić nije takav igrač. On je odličan dribler, ali i situaciji gdje loptu ima na desnoj nozi i gdje je vodi "od sebe", dok se na desnom krilu traži davanje samom sebi u for ili ulazak preko svoje lijeve noge, nešto što njemu jednostavno nije prirodno.
Zbog toga ne treba čuditi što je Lovrić protiv Hajduka bio potpuno bezopasan. Nakon 70 minuta igre napokon je vraćen na svoju lijevu stranu, gdje je odmah skuhao jednu zanimljivu akciju, no nakon otprilike dvije minute izvađen je iz igre.
On ne čini igrače boljima, njegovo najbolje mora izvući sustav
Iako se slažem da Lovrić mora više, ne mogu pobjeći od činjenice da je on igrač koji jako puno ovisi o sustavu, ali također o formi i suigračima. Što bolje igra momčad, to će bolji biti i Kristijan Lovrić. On jednostavno nije onaj koji će ostale učiniti boljima.
Srećom, imamo jako puno materijala iz kojeg možemo zaključiti kad on najbolje izgleda na terenu. Pa čak i u današnjoj situaciji, kad mnogi kažu da je pročitan. To je istina, njegovi ulasci na desnu i udarci s 20-ak metara više nisu tako česti, no njegove kvalitete time nisu umanjene. Ima ih, srećom, dovoljno, samo ih treba iskoristiti.
U Goricu je došao početkom sezone 2018./2019., nakon sjajne polusezone u Kustošiji. Nije se odmah iskazao u redovima momčadi Sergeja Jakirovića, no eksplodirao je u proljeće 2019. godine, upravo na račun svoje gore navedene najveće kvalitete, ulazaka iz drugog plana. Posebno ga dobro pamte navijači njegove današnje momčadi, nakon što im je strpao dvije golčine na Gradskom vrtu u utakmici koja je završila 2:2.
Tu polusezonu završio je s deset pogodaka i šest asistencija, kojima treba pridodati tri asistencije iz jesenskog dijela sezone. Nastavio je jako dobro i iduće sezone. Osam pogodaka i šest asistencija upisao je do odlaska Sergeja Jakirovića, u veljači 2020. godine.
U Gorici su napadačku igru gradili oko njega
Jakirović ga je koristio kao svoju glavnu ofenzivnu snagu. Bio je prvi koji istrčava kontru, inače veliku snagu te Gorice, ali je isto tako u izgradnji napada bio onaj koji će imati zadatak zatražiti loptu u poziciju gdje odmah s njom može napraviti nešto u domeni svojih najvećih kvaliteta.
Do kraja sezone je pod Valdasom Dambrauskasom odradio dobar posao, no posebnu eksploziju doživio je pod nogometom kakav je Litavac posložio za jesen 2020. godine. U 13 utakmica postigao je deset pogodaka i upisao tri asistencije. Puno više je primao loptu u kaznenom prostoru te je imao priliku za brza rješenja, koja su često završavala konkretnom izvedbom.
Nastavio je jednako i nakon što je Dambrauskas napustio klub, odnosno Siniša Oreščanin i Krunoslav Rendulić vidjeli su da po pitanju Lovrića ne treba puno toga mijenjati. Istina, prilagodili su mu igru kluba, što su u tom trenutku imali apsolutno pravo, kao što uostalom mnogi klubi rade po pitanju svojih najboljih igrača.
Za Goricu je Lovrić odigrao 120 utakmica, postigao je 54 pogotka te 28 puta asistirao. Onda je došao transfer u Osijek.
U Osijeku je postao tek jedan od igrača unutar sustava
Naravno da to više nije bila situacija gdje se njemu prilagođava igra, no odmah je bilo jasno kako Lovrić bez onakve slobode i korištenja tamo gdje je najbolje neće biti onako efikasan. Postao je svojevrsni zarobljenik taktičkih zamisli Nenada Bjelice, kao što je uostalom kroz više susreta bilo i s Mijom Caktašem. Obojicu je previše udaljio od gola.
I dok je Caktaš onaj koji će se u takvoj situaciji snaći, pojaviti se iz drugog plana ili na pravom mjestu, Lovrić nije takav igrač.
On je netko kome se mora dati loptu u situaciji gdje je blizu golu ili gdje ima prostora. Onda on postaje opasan. Nažalost, kod Bjelice te u posljednje vrijeme kod Pomsa smo viđali situaciju gdje loptu dobiva daleko od gola, ali i s protivničkim igračima blizu sebe. To onda često završi gubljenjem lopte u pokušaju driblinga ili lošom reakcijom pri pokušaju neke kombinacija.
Jedan loš potez vrlo često na sebe veže druge pa padom samopouzdanja dolazi do serije. Na taj smo način dobili igrača koji ne vrijedi 2,3 milijuna eura, nego igrača za kojeg je pitanje bi li se na račun trenutačnih izvedbi moglo dobiti 230 tisuća eura.
Ovo nije tekst u kojem se pokušava obraniti Lovrića, zapravo mogu potvrditi kako je on ovog trenutka jedan od najlošijih igrača Osijeka. A to u ovakvom katastrofalnom Osijeku dodatno znači. Ali, moramo si postaviti pitanje može li se taktičkim rješenjima izvući više.
Novi trener mora ga bolje koristiti
Može li se igra posložiti tako da Lovrić loptu dobiva u situacijama kao dok je bio igrač Gorice? Onima gdje neće ispred sebe imati previše prostora za osvajanje, odnosno gdje će pri samom dobivanju lopte imati barem dvije dobre opcije. Jedna bi tu mogla biti ulazak na lijevu nogu, proboj u kazneni prostor te centaršut ili povratka lopta, što je recept kojim je došao velik broj njegovih asistencija.
Druga bi opcija, naravno, bio ulazak na desnu nogu. Tu se traži njegov fenomenalan udarac, koji je apsolutno elitne kvalitete. Ali, isto tako i šansa za podvaljivanje lopte.
Postavlja se, naravno, pitanje što je s njegovim samopouzdanjem, koje bi svakako imalo utjecaja na kvalitetu tih izvedbi, ali nekako podosta očito izgleda situacija da će on biti bolji što loptu primi bliže golu. Pokazao je to i u Osijeku, samo što nije imao toliko prilika. Pomalo nevjerojatno to zvuči ako znamo da sad igra u jačoj momčadi, gdje bi po svemu treba imati više takvih prilika, no nije tako.
Na prethodno se odmah postavlja pitanje je li Osijek spreman na taj način tražiti Kristijana Lovrića. Igrača za kojeg se očekivalo da će svojim povratkom u momčad nadoknaditi odlazak Laszla Kleinheislera, neupitno dotad najboljeg igrača Bijelo-plavih.
Već su ga svi vidjeli na Lacikinoj poziciji u Pomsovoj "tuchelovki", formaciji 3-4-2-1. No, Austrijanac je iz nekog nikome poznatog razloga od te formacije, koja je klubu donijela jesensku "renesansu", odlučio odustati na kraju joj se niti ne vratiti.
Tako se potencijalno glavni igrač i glavna ofenzivna igra Osijeka utopio u sivilo, uz dodatak kako je pod posebnim povećalom upravo zbog onoga kako je dočekan te uz kakvu pompu je doveden. Naravno da tu ništa ne opravdava ružne povike s kakvima se mora sve više susretati.
Perković mora novu taktiku prilagoditi igračima koje ima
Njih nećemo citirati, prije svega jer se ne želimo baviti time koliko u njima zapravo ima istine, a koliko je plod poznate hrvatske prakse "rekla-kazala".
Rene Poms više nije trener Osijeka
Pomsa je možda koštala činjenica da je u rosteru imao nekoliko igrača koji će svoje najbolje pružati kad se taktika podredi njima, odnosno kad se osmišljava vodeći time što imaš na raspolaganju.
Tu u prvi plan dolazi kvaliteta pravog trenera, ono što je u vjerojatno najboljem omjeru u povijesti imao Sir Alex Ferguson. Posložiti taktiku tako da od svakog igrača dobiješ ono najbolje što može pružiti, odnosno njihove pozicije i ulogu definirati tako da izraziš njihove kvalitete, a najmanje prikažeš nedostatke. Tu se zapravo radi razlika između kvalitete trenera. Ne u tome kakvu ćeš formaciju postaviti na teren te kojeg igrača nacrtati na koju poziciju.
Osijeku je potreban trener koji će oživjeti njegove najbolje igrače i koji će na taj način Kristijanu Lovriću ponovno pružiti priliku igrati nogomet koji ga je u Osijek doveo. 27 mu je godina, ova i iduća su za njega ključne sezone ako u karijeri namjerava napraviti još jedan bitan korak prema naprijed.
Nažalost, trenutačno je od igrača koji je došao do reprezentacije završio na zidu srama, kao igrač za kojeg navijači njegova kluba tijekom utakmice razmišljaju kako bi najbolje bilo da izađe iz igre.
I dalje vjerujem da je on samo jednim dijelom kriv za to te da je jednostavno takav igrač koji je specijalist za stvari koje radi jako dobro, zapravo koje radi elitno.
Tako ću samo jednom ponoviti da Kristijan Lovrić to neće u svoj nogomet vratiti sam, da je takav igrač, ipak ne bi s 27 godina bio i dalje u HNL-u. Da je sposoban neovisno o taktici staviti svoje kvalitete u prvi plan, već bi odavno bio u nekoj puno jačoj ligi ili klubu.
Njemu je potreban trener koji će igru posložiti tako da on dobiva priliku raditi ono što radi najbolje. Tek ako se to dogodi, a on ne vrati uloženo, tek tada ćemo moći govoriti o promašaju i potvrditi kako je najskuplji igrač u povijesti NK-a Osijek zapravo mačak u vreći. Je li Borimir Perković taj, saznat ćemo jako brzo, no svakako je prednost to što su igrali gotovo istu poziciju, pa bi ga Perković trebao jako dobro razumjeti.
Osijek je vrlo brzo dobio novog trenera i to je dobra stvar. Nema sumnje da će mu jedan od glavnih ciljeva biti dobiti onog opakog Kikija iz Gorice.
