U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolju nizozemsku generaciju. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Kada kažete Oranje, asocijacija je samo jedna – Nizozemska.
Bez sumnje jedna je od najnogometnijih zemalja svijeta, dapače, nogometna velesila. Nogometno iznimno inovativna, nerijetko i genijalna, sa sjajnim školama i grandioznim klupskim i nešto manjim reprezentativnim rezultatima.
Iako je površinom osjetno manja od Hrvatske, brojem stanovnika pet je puta mnogoljudnija, ima blizu 18 milijuna stanovnika, no u svjetskim razmjerima opet je relativno mala, pogotovo kada je uspoređujemo s najvećim rivalima, recimo susjednom Njemačkom ili recimo Francuskom, pogotovo Brazilom.
No i tako relativno mala iznjedrila je ne samo jedne od najvećih nogometaša svih vremena već i jedne od najvećih generacija svjetskog nogometa.
Pokušat ćemo izdvojiti tri najveće generacije nizozemske reprezentacije. Neće biti lako jer Nizozemci imaju barem četiri velike generacije.
Druga najveća generacija Oranja – zlato na Euru 1988.
Druga najveće nizozemska generacija svakako je ona iz 1988. Prva i zasad zadnja zlatna. Nizozemska je te godine konačno osvojila veliki trofej, bio je to Euro u Njemačkoj. Na klupi je opet sjedio Rinus Michels, a momčad je bila sastavljena od nadolazećih velikih zvijezda europskog i svjetskog nogometa.
PSV je preuzeo primat u Nizozemskoj i bio je aktualni prvak Europe, pa je logično da je imao najviše igrača u udarnoj postavi. Međutim, baš na tom turniru rodio se trio koji će obilježiti europski klupski nogomet sljedećih godina. Buduće perjanice Milana – nizozemski tercet Rijkaard, Gullit i Van Basten.
Za razliku od generacije iz 1974. i 1978., ta momčad nije stigla na turnir kao favorit. Čak nije bili ni u krugu glavnih favorita. Plasmanu na Euro prethodila je afera. Nakon incidenta na utakmici s Ciprom u Rotterdamu, kada je eksplodirala bomba u kućnoj izradi blizu nogu ciparskog vratara, utakmica je prekinuta pa ipak nastavljena.
Nizozemcima su poslije oduzeta tri boda, no UEFA je prihvatila žalbu Nizozemaca, koji su dokazivali da ciparski vratar zapravo nije bilo ozlijeđen, pa je odlučeno da se utakmica ponovi. Nizozemci su slavili s 4:0 i prestigli Grčku na ljestvici u skupini. Grci su žestoko prosvjedovali i optuživali UEFA-e da je pristala ponoviti utakmicu iz financijskog interesa jer se očekivao veliki broj nizozemskih navijača u Njemačkoj.
Afera s Grcima i povratak na veliku scenu
Kako god, Nizozemci su se plasirali na Euro i znalo su da imaju talentiranu generaciju, ali malo tko je vjerovao da mogu osvojiti turnir. Nizozemski reprezentativni nogomet početkom 80-ih bio je u krizi. Na velikom turniru nisu bili od 1980. i Eura u Italiji. Propustili su SP 1982. i 1986. te Euro 1984.
Stoga su uglavnom procjene bile da je nova generacija prezelena i da njeno vrijeme tek stiže. Glavni favorit bila je tih godina tradicionalno moćna Njemačka, koja je u to vrijeme mogla sastaviti tri momčad koje bi konkurirale za naslov prvaka. Nijemci su bili baš ultrajaki, možda i jači nego 1974.
Nizozemska je krenula s 1:0 porazom od također moćnog Sovjetskog Saveza. Glavna zvijezda momčadi bio je Ruud Guulit, koji je godinu prije prešao iz PSV-a u Milan za rekordnu odštetu. Tada mlađahni Marco van Basten sjedio je na klupi, a prvo je centarfor bio Johny Bosman, Van Bastenov kolega iz Ajaxa, koji je postigao hat-trick na spomenutoj ponovljenoj utakmici protiv Cipra i bio je nizozemski najbolji strijelac u kvalifikacija, pa je logično što ga je Michels postavio za prvog napadača.
Van Basten započeo na klupi, Bosman prvi centarfor
No nakon poraza u prvoj utakmici, u kojoj Nizozemci nisu postigli pogodak, Michels je morao nešto mijenjati. Van Basten je od prve minute istrčao protiv Engleza u drugom kolu skupine i potopio ih s tri laka komada. Zvijezda je rođena. Nizozemska je u trećoj utakmici u skupini teškom mukom pobijedila Republiku Irsku onim spretnim i sretnim golom Wima Kiefta, kada je glavom pucao, a lopta je dobila čudesan efe i skrenula u mrežu.
Nizozemci su prošli dalje kao drugi u skupini, prvi je bio Sovjetski Savez, te je bilo jasno da ih polufinalu čeka Njemačka, mrski susjed s kojima imaju neke stare i neraščišćene račune. Oranje su pratile desetine tisuće navijača, a to su bile lude 80-e. Navijački huliganizam bio je na vrhuncu, a Nizozemci i Nijemci bili su prvi vrhu u svemu. Kada tu dodate još Engleze i Irce, pa i Dance i Talijane, imate jako zapaljivu smjesu.
Bila je to utakmica najvišeg moguće rizika. Igrala se u Hamburgu, na čuvenom Volksparkstadionu. Nijemci su bili favoriti i kada su poveli početkom drugog poluvremena iz jedanaesterca, koji je realizirao veliki Lothar Matthäus, tada u naponu snage i u velikoj formi, činilo se da sve ide svojim očekivanim tijekom.
Čuveni okršaj s Njemačkom u Hamburgu
No Nizozemci se nisu predavali; prvo je Ronald Koeman izjednačio iz penala, nakon što je Jürgen Kohler startao na Van Bastena, a sudac pokazao na bijelu točku, unatoč prosvjedima njemačkog stopera, koji i dan-danas smatra, kako je prije dvije godine potvrdio u velikom intervjuu za gol.hr, da je prvi stigao do lopte i da to bio nije prekršaj, već da se Van Basten bacio i prevario suca.
Kako god, Nizozemci su izjednačili, a pred kraj utakmice i potpuno preokrenuli. Labud iz Utrechta pred kraj regularnog dijela opet je pobjegao Kohleru, koji je na sličan način uklizao, no nije uspio blokirati Van Bastenov udarac koji odsjeda u maloj mrežici Eikea Immela.
„Te utakmice nerado se prisjećam, ali rado se prisjećam okršaja s Van Bastenom, jednim od najboljih napadača koje sam čuvao. Bio je stvarno sjajan igrač, tako elegantan i lagan. Tada me je dvaput nasamario, ali vratio sam mu na Svjetskom prvenstvu 1990.“, ispričao nam je Kohler.
Nizozemci su pobijedili Nijemce na njihovu teritoriju i izazvali lavinu oduševljenje u domovini. No čekala ih je još jedna visoka prepreka – tada vrlo jaki Sovjetski Savez s Lobanovskim na klupi, Rinatom Dasajevom na vratima, Zavarovim i Mihaljičenkom u sredini te Protasovom i Belanovom u napadu.
Sovjeti su bili jaki, pobijedili su Nizozemce na otvaranju Eura, ali Oranje je u međuvremenu ušlo u formu. Pobjeda protiv Njemačke digla ih je do neba. Ruud Gullit doveo je Nizozemce u vodstvo u 32. minuti, kada je glavom opalio pod gredu kao iz topa, a šlag na tortu postavio je Van Basten oni opjevanima volejom.
Van Bastenov volej preko glave Dasajeva
Pogodio je volej iskosa s desne strane, projektil je u nevjerojatnoj putanji preletio preko glave velikog Dasajeva i završio u maloj mreži. Čudesan gol, vjerojatno najbolji u povijesti europskih prvenstava. Nizozemska je konačno osvojila zlato i činilo se da će ih biti još barem nekoliko jer su se toj generaciju u naredne dvije-tri godine pridružili asovi poput Dennisa Bergakmpa, Franka de Boera ili Wim Jonka.
Njemačka je 1990. bila još uvijek jača, no nakon toga turnira Nizozemci su po broju asova mogli parirati Nijemcima i očekivalo se da će napasti zlato na Euru 1992. i posebice Svjetskom prvenstvu 1994.
Nizozemski nogomet tih je godina vrvio talentima, pristizali su jedan za drugim, no san im se nije ostvario. Ozljede i svađe puno su doprinijele. Uslijed nekih nemilih razmirica, Gullit se odšetao iz kampa reprezentacije uoči SP-a 1994. i više se nije vratio.
Raspad velike generacije
Frank Rijkaard se oprostio nakon SP-a u SAD-u, a Nizozemce je najviše pogodio rani završetak karijere Marca van Bastena, koji je u najboljim godinama mora reći zbog nogometu. Nakon finala Lige prvaka 1993. protiv Marseillea praktički više nije mogao hodati.
Nizozemci su i dalje imali plejadu sjajnih igrača, Bergkamp je bio u zenitu, a na pozornicu je stigla mlada momčad Ajaxa, koja je s Louisom van Gaalom na klupi poharala Europu. Nizozemcima su snove dvaput ugasili Brazilci. Na SP-u 1994. izbacili su ih onoj dramatičnoj utakmici u četvrtfinalu, a potom i polufinalu 1998. kada su bili bolji na jedanaesterce.
Upravo je na tom SP-u u Francuskoj zasjala nova nogometna sila, koja je u međuvremenu postala velesila ravna Oranju – Hrvatska. Vatreni su u utakmici za treće mjesto pobijedili vidljivo demoraliziranu Nizozemsku i osvojili broncu.
Postava Nizozemske u finalu Eura 1988. i klubovi u kojima su igrali u tom trenutku:
Hans van Breukelen (PSV) - Berry van Aerle (PSV), Frank Rijkaard (Milan), Ronald Koeman (PSV), Adri van Tiggelen (Anderlecht) - Gerald Vanenburg (PSV), Jan Wouters (Ajax), Arnold Mühren (Ajax), Erwin Koeman (Mechelen) – Ruud Gullit (Milan), Marco Van Basten (Ajax).
