Podobnost. Čini se da je to ključna riječ u političkim, poslovnim i općenito društvenim procesima u Hrvatskoj. Pa, naravno i u sportskim. I to već desetljećima, bez obzira na ideologiju, političke sustave i ustrojstvo. Priča je uvijek ista ili slična.
Anthony Joshua uništio Ngannoua i poslao ga na spavanje u drugoj rundi
Očito je kumovala i u posljednjim izborima za Dinamovu Skupštinu u drugoj izbornoj jedinici, kolokvijalno nazvanoj lista 35, a koju je birao Izvršni odbor maksimirskog kluba. Dragutin Kamenski, član Izvršnog odbora koji je ostao ispod crte, otvoreno je progovorio o šalabahterima i glasovnom inženjeringu.
U prijevodu, to znači da se glasovalo po skiciranim uputama. Festival demokracije zapravo je klasična obmana u režiji čelnika Dinama. U čiju korist? Pa to je valjda jasno.
Kamenski jako razočaran
Ugledni poslovni čovjek vidno je razočaran načinom na koji je provedena cijela priča, a najviše dvoličnošću predsjednika Mirka Barišića. U izjavi za Dnevnik Nove TV istakao je da mu je zaboden nož u leđa. Prema medijskim istupima, ispada da je ispao prilično naivan.
Nije vjerovao da će mu to napraviti, iako je vidio medijska upozorenja što mu se sprema. Nažalost, tu priču gledamo već jako dugo i stalno iznova se ponavljaju slične stvari. Neki nikako da shvate modus operandi opstanka na vlasti najdugovječnijeg maksimirskog vlastodršca i njegove klike.
VIDEO Jakob Kosić u Survivoru: MMA borac poznat je po brutalnim nokautima
Kamenski kaže da je razgovarao s Barišićem i praktički mu obećao da neće ići protiv njega, odnosno da će glasovati za njega na skupštinskim izborima. Očito mu Barišić nije povjeravao ili nije bio siguran.
„A zašto riskirati?“ možda mu je dobacio jedan od pobočnika kada su analizirali situaciju i koga da ubace na šalabahter, baš kao kada u Scorseseovim Dobrim momcima mafijaško staračko vijeće analizira treba li obrisati tragove tako što će počistiti suradnike i svjedoke koje je stisnuo FBI.
Po čemu se Dinamovi čelnici razlikuju od Mamića?
„On je tvrd dečko, marinac, neće propjevati“, otprilike je tekao razgovor bosova, a na kraju jedan od njih zaključio priču s navedenom rečenicom. Sljedeća scena je hitac u leđa iz neposredne blizine jednom od vjernijih vojnika. U igri prijestolja nema milosti.
Kamenski je potpuno u pravu kada u intervjuu za Sportsko novosti ogorčeno zaključuje:
„Pa, recite mi po čemu je razlika između njih i Zdravka Mamića? Njega prozivaju da je bio personifikacija svega lošega. Mamić je javno rekao da želi svoju Skupštinu kako bi vodio klub, a po čemu je ovo drugačije kad na takav način birate svoje ljude? Rekao bih da je to još gore, to je pravljenje budala od svih nas. Glumite festival demokracije, a istovremeno organizirate glasovanje šalabahterima. Što smo dobili, što je novo? I dalje imate kriterij poslušnosti i podobnosti.“
Doista nema razlike, a ne može je ni biti. No to je Kamenskom trebalo biti jasno i davno prije izbora. Kako će biti razlike kada su svi iz istog gnijezda, unutar kojeg je samo došlo do klanskog sukoba. Ne oko koncepta, nego oko podijele kolača. Pa, Barišić je sve ove godine bio nadređen Mamiću, a ne obratno, iako je u javnosti možda ostavljan drukčiji dojam.
Mnogi ljudi i dalje ne shvaćaju da je upravo to Barišićev modus operandi, lukavi stil upravljanja, gdje pusti bukače u pravi plan da galame, a on iz sjene vuče konce i ostavlja dojam da nije ključna figura.
Barišić je oduvijek glavni
Ali kako je onda sve ove godine proveo na mjestu predsjednika, kako to da ga nitko nije mogao smijeniti, da se provukao kroz sve afere bez ogrebotine i bez ijedne opasnije istrage. I naposljetku, kako to da se Mamić ne usuđuju ni zucnuti protiv njega?
Ne izlagati se i pustiti druge da ginu, a zapravo sve voditi iz blage sjene. Iskoristiti ljude, manipulirati njima i onda ih otkačiti. Upravo je to umijeće vladanja, Machiavelli u punom izričaju. Amoralno i učinkovito. I sad imamo priču koju neki ponovno olako kupuju.
Kao, nije Barišić glavni, nego je to sada Nikola Hanžel. Glumac u ulozi novog Mamića. Eto, jadni Barišić, puste ga godine kojekakvi potpredsjednici i direktori vuku za nos i uši, nikad da bude glavni, pa ipak nekako opstaje na dužnosti predsjednika, a svi oko njega redom otpadaju. Ma, kad bi se zezali.
Hanžel možda igra jaču ulogu, možda je prvi Barišićev sufler, možda mu je namjera da postane novi Mamić, ne znam, ima indicija, ali nemojte se zavaravati: mastermind u ovoj igri prijestolja samo je jedan.
Slušam već godinama kako odlazi, kako će ga smijeniti Mamić, navijači ili politika, četvrti ili peti, no to nikako da se dogodi. Barišić niti u jednom trenutku nije pomišljao da ode s mjesta predsjednika ili da popusti pritiscima. Da jest, zašto bi ulazio u cijelu priču?
Volja za moći
Čemu mučenje u poznim godinama ako ne misli ozbiljno? Davno bi se već oprostio i pokupio lovorike. Možda na kraju to i napravi, ali zasad ne izgleda izvjesno. Moć je vraški afrodizijak, a Nietzscheov filozofski koncept kaže da je volja za moći glavna pokretačka sila.
I sve su to razlozi zbog kojih je lista 35 skrojena kako je skrojena. Ona načelno nije Barišićeva, to bi trebali biti sve slobodoumni ljudi, ali kada znamo kako je složena, kada vidimo ogorčene izjave neposrednih sudionika, pitanje suštinske razlike postaje iluzorno. Govorimo o činjenicama, a ne o teoretskom modelu. Da je festival demokracije, onda ne bi bilo šalabahtera, onda ne bi bilo priče o očevima i sinovima, o poslovnim i političkim prijateljima.
„Svi ti koji su sudjelovali, na čelu s njim, u takvoj organizaciji glasovanja. Ne samo da prave budalama nas koji nismo imali šalabahtere, nego cjelokupno članstvo Dinama i čitavu društvenu zajednicu. Puna su usta transparentnosti, demokratizacije, a suštinski radite drugo i cilj je drugo. Upravo obrnuto od toga“, potpuno točno dijagnosticira Kamenski u intervjuu za Sportske novosti.
Međutim, u jednom dijelu izlaganja je kontradiktoran. Dakle, on tvrdi da mu njegov moral ne bi dopustio da glasuje protiv Barišića jer mu je to obećao i zato se čudi što mu je ovaj namjestio igru, a u isto vrijeme zaključuje:
„Nadam se da će biti među tih 35 ljudi, koji imaju čast i poštenje, onih koji će dobro razmisliti za koga će glasovati.“
Šalabahteri za podobne
Pa, ako su se koristili šalabahteri, ako su se stavljali podobni ljudi, kako očekivati da ti isti ljudi idu protiv svog morala ako su se također obećali Barišiću, a sam Kamenski u prvom dijelu konstatira da je to jedini pravi razlog.
„Jednostavno, odlučili su staviti ljude za koje vjeruju da će na Skupštini glasovati za Barišića, kad ne bi bilo tako zašto bi radili šalabahter...“, logično se upitao.
Poanta je priče da je Kamenskom i svima ostalima koji su perfidno izigrani i bez milosti otkačeni odavno trebalo biti jasno s kakvim ljudima imaju posla i u kakve aranžmane ulaze. Znate onu o tikvama i vragu. Predugo su ti ljudi na sceni da biste rekli da niste znali.
E, sad, sve treba staviti u kontekst predstojećih izbora i procijeniti koliko su realne šanse da Velimir Zajec i njegova lista pobijedi Barišića na skupštinskim izborima. Vjerujem da bi mnogi željeli da Zajec pobijedi, no ovdje nije stvar u željama, nego u mogućnostima, a novinarski je posao da što realnije procijeni situaciju.
Ako je Barišić sastavio listu 35 onako kako navodi sam Kamenski, a nema razloga ne vjerovati mu, to sam i sam najavljivao. Ako poznajete materiju, nije bilo preteško predvidjeti da Kamenski i Vladimir Gašparović neće proći jer je bilo očito da ih se Barišić i njegova ekipa boje.
Zajec treba još šest ruku
Da su njih dvojica prošli, bio bih puno optimističniji da će se pronaći šest dodatnih ruku koje su Zajecu potrebne za pobjedu, iako bi opet bilo upitno bi li Kamenski i Gašparović glasovali protiv Barišića. Pa, sam Kamenski kaže da bi mu ostao lojalan da je izabran u Skupštinu. Kako onda očekivati da će novi deputati koje su Barišić i ekipa izvukli iz šešira napraviti drukčije?
Kada sve činjenice stavite na stol, kada znate kako je sastavljena lista 35, nameće se logičan zaključak da će Zajec teško pronaći šestoricu pravednika. Nije nemoguće, ali da će biti teško, bit će. Zajec je najavio borbu i to je ohrabrujuća poruka za njegove simpatizere i podupiratelje liste Dinamovo proljeće.
Ako Barišić i bude reizabran, pozitivna je stvar što to ipak neće biti kraj promjena i demokratizacije Dinama. Zapravo je to tek početak. Na bliske buduće upravljačke procese puno će utjecati rezultat na kraju sezone, odnosno hoće li Dinamo biti prvak. Jasno je da će Barišiću i njegovoj ekipi rasti akcije ako Modri poluče uspjehe, no više nemaju tako komotnu situaciju u Skupštini kao što je to bilo nekoć.
Šest ruku viška nije malo, ali nije ni pretjerano puno. Bit će na tihoj vatri i stalno će morati drhtati imaju li većinu. Vjerojatno im ni sada nije mirna kuća. Koliko god da su pomno sastavili listu 35, ne mogu biti sigurni što će biti kada dođe trenutak glasovanja. Povijest maksimirskih zbivanja govori nam da su preokreti uvijek mogući.
