Oni plešu balet, pišu knjige i organiziraju likovne izložbe, a uz to su nogometaši švedskog prvoligaša Östersundsa najugodnije iznenađenja Europske lige.
Prije samo četiri godine Östersunds je igrao u trećoj ligi, no danas je ovaj klub iz središnje Švedske jedna od najzanimljivijih priča nogometne Europe.
Gotovo nevjerojatno zvuči podatak kako je Östersunds u svojoj prvoj prvoligaškoj sezoni stigao do Europe, i to kao pobjednik nacionalnog Kupa, a potom u europskoj premijeri izborio natjecanja po skupinama Europske lige.
Izbacili Tudorov Galatasaray i grčkog doprvaka
Östersunds ili OFK, kako ga zovu Šveđani, morao je proći kroz tri pretkola i na tom putu je izbacio turskog velikana Galatasaray na čijoj klupi sjedi naš Igor Tudor, a potom i luksemburšku Folu Esch, te grčkog doprvaka PAOK. U šest susreta u kvalifikacijama Šveđani su upisali četiri pobjede te po jedan remi i poraz.
Ždrijeb ih je smjestio u skupinu J zajedno s Athletic Bilbaom, Herthom Berlin i Zorjom Luhansk. Većina je stručnjaka smatrala kako španjolski i njemački sastav neće imati većih problema. Međutim, nakon dva kola na vrhu skupine nalazi se Östersunds sa šest bodova nakon što je u prvom kolu u Ukrajini porazio Zorju 2:0, a potom na svom travnjaku Herthu 1:0. Zorja je druga s tri boda, dok Athletic i Hertha imaju po jedan bod.
Igrači OFK-a nisu obični nogometaši. Oni zajedno pišu knjigu, organiziraju likovne izložbe, a izveli su i Labuđe jezero, balet Petra Iljiča Čajkovskog. Izbjeglicama doniraju ulaznice, čak su organizirali kvartovske ophodnje kako bi pomogli lokalnim ženama da se sigurno noću vraćaju kući.
Neobični trener stvorio čudo
"Mnogi su od njih odbačeni iz drugih klubova. Smatralo se da nisu dovoljno dobri. Međutim, kada smo ih spojili, u okruženju poput našeg postali su fantastični igrači u Europi," kazao je tvorac švedskog čuda, Englez Graham Potter (42).
"Naša europska pustolovina zasad prolazi sjajno. Dečki uživaju u svakom nastupu i to je najvažnije. Mislim da još nisu niti svjesni uspjeha koji su ostvarili," dodao je do sada malo poznati engleski stručnjak.
Potter i predsjednik kluba Daniel Kindberg s ponosom naglašavaju kako nisu stvorili klub, već "Akademiju kulture". Oni su to učinili ne samo uz talent i naporan rad već i jedinstvenim pristupom timskom vezivanju. Zajedno su stvorili okruženje kao nitko drugi u svijetu nogometa, asimilirajući igrače iz Nigerije, Gambije, Gane i Iraka.
"Pokušavamo izgraditi momčad koja se osjeća ugodno u neugodnim situacijama. Iz nogometne perspektive, postavljanje mladih nogometaša u situacije u kojima moraju pjevati i plesati ili raditi nešto što im nije poznato, pomoglo nam je izgraditi zajedništvo i duh momčadi. Onda je bilo lakše raditi na terenu," otkrio je Potter, dodavši: "Željeli smo postići da budu bolji kao osobe, a ne samo kao igrači. Da postanu hrabriji i samouvjereniji, da razumiju jedni druge."
Tako svake godine svi igrači, stručni stožer, ali i predsjednik, te uredski službenici u lokalnom kazalištu izvedu jednu predstavu. Posljednji put to je bio balet Labuđe jezero.
"U klubu imamo i niz radionica. One su nam važne za dvije stvari: jedna je hrabrost, a druga je donošenje odluka," dodao je Potter.
''Kad sam prvi put došao, mislio sam da je lud''
Potter je veći dio karijere proveo u engleskim niželigašima, a vrhunac karijere bio mu je u Southamptonu, u čijem dresu je sakupio šest nastupa u Premiershipu. Nakon prekida karijere diplomirao je društvene znanosti na Open Universityju (OU), najpoznatijem britanskom sveučilištu posvećenom isključivo učenju na daljinu, te počeo raditi kao trener na sveučilištu Hull. Ubrzo je postao pomoćnik izbornika sveučilišne reprezentacije Engleske te preuzeo sveučilište Leeds gdje je završio magisterij iz upravljanja i emocionalne inteligencije. Upravo je znanja koja je stekao na sveučilištu primijenio na momčad i uspio.
Pomoćni trener Billy Reid, bivši menadžer Hamilton Academicala, sa smiješkom je pričao o Potterovim metodama.
"Kad sam prvi put došao, rekao mi je da ćemo napraviti umjetničku izložbu slika. Mislio sam ovaj je lud, ovdje ću ostati jednu minutu. Bio sam potpuno izvan svoje 'komfor-zone' jer očajno crtam. Ali nije trebalo dugo shvatiti da nije riječ o slikanju slika, već o povezivanju zajednice i učenju novih ideja."
