Iza madridskog derbija ostalo je podosta repova. Rezultat je miroljubiv (1:1), ali puno tinte prolijeva se oko ponašanja najradikalnijih Atleticovih navijača. Puno optužbi, razni incidenti, gađanje igrača s tvrdim predmetima, vrijeđanje na svim osnovama itd.
Jeličić o derbiju na Rujevici: "Sad vam je jasno zašto smo kanta za napucavanje u Europi"
U Atleticu tvrde da će oni koji su uzrokovali djelomični prekid derbija biti izbačeni iz članstva. No Rojiblancosi poručuju da članovi koji nemaju kazneni dosje ili nisu sudjelovali u kaznenom djelu ne mogu biti isključeni.
Samo nekoliko sati nakon incidenata na derbiju Atletico je objavio kako je policija već identificirala jednog od bacača predmeta u teren, a klupska zaštitarska služba radi na tome da to učini s ostalima. Cilj je protjerivanje s tribine kako bi se potpuno iskorijenili oni koji izazivaju incidente. Poruka je da se bilo koji oblik huliganizma više neće trpjeti.
Atletico pod pritiskom
Sasvim drukčija priča odnosi se na akciju protiv skupine koju čine tisuće ljudi i protiv koje Atletičari tvrde da ne mogu djelovati. Razlog je zakon koji sprječava izbacivanje članova poput pripadnika Frentea, koji nemaju kriminalni dosje ili koji nisu sudjelovali u ozbiljnijem incidentu.
Madridska Marca ističe da je to scenarij koji se ponavlja već dulje vrijeme i na kojemu su na Metropolitanu inzistira kada se dogode incidenti i treba pronaći odgovorne te utvrditi odgovornost.
Poznati nogometaš ne vjeruje Srbima: "Sumnjam u njihovu iskrenost, on ne zna s kim ima posla"
Iako su prizori nekolicine navijača s kapuljačama na glavama kako ih se ne bi moglo identificirati zabrinjavajući i upečatljivi, Atletico tvrdi da je među tisućama pripadnika Frentea i redovitih posjetitelja južne tribine većina navijača koji ne prave probleme.
Drugi pristup će biti prema onima koji su provocirali i radili nerede. Oni mogu biti izvedeni pred sud i na taj način bi se mogao riješiti problem jednom zauvijek. Kao što su poručili treneri i igrači Atletica predvođeni Simeoneom i Kokeom, s tribina se moraju iskorijeniti navijači koji svojim ponašanjem ugrožavaju sigurnost navijača i ometaju momčad na travnjaku te uzrokuju kazne koje pogađaju klub na financijskom i inom planu.
Obračun s ultrasima
U svakom slučaju, Atletico ne priznaje Frente kao službenu navijačku skupinu vezanu uz klub. Tvrde da je riječ o privatnoj udruzi koja nema ništa s klubom, ali njezini pripadnici konstantno izazivaju probleme.
Madridski mediji pozivaju Atletico da raskrsti jednom za svagda s najradikalnijim navijačima po uzoru na Real Madrid i Barcelonu, koji su to napravili prije dvadesetak godina.
Svjesni su da nije lako pronaći pravi argument i pravi trenutak za raskid veze koja traje desetljećima, ali Barcelona i Real su to uspjeli. Marca ističe da su se čelnici oba kluba oduprli prijetnjama svih vrsta, od kojih su neke prelazile svaku granicu, ali su ostali čvrsti u svojoj namjeri okončanja veze s Boixos Noixom i Ultras Surom.
FOTO Jakirović i Sopić završili u zanimljivom društvu: Nastala je nesvakidašnja fotografija
Joan Laporta održao je izborno obećanje dano 2003. o rasturanju radikalne grupacije. Prvi korak je bio oduzimanje prostorije koju su imali na Camp Nouu, u kojoj su pronađeni razni nedopušteni predmeti i obilježja. Nekoliko mjeseci kasnije Laporta je doživio prvi nasilni incident na rukometnoj utakmici, grafite na kući, pa se dogodilo uhićenje člana klupskog osiguranja koji je bio u kontaktima s radikalnim navijačima.
Barcelona je otvorila dosjee o članovima, izbacila ih podosta iz članstva, maknula iz klub sve zaposlenike za koje se sumnjalo da imaju bilo kakvu dozu tolerancije prema nasilju i simpatije prema huliganizmu. Ukratko, Barca je time izolirala Boixose i trebalo je samo pričekati da nestanu sa scene. Naravno, dobivena bitka s huliganima imala je svoju cijenu. Primjerice, svakodnevni život čelnika kluba s tjelohraniteljem, česte selidbe i poprilične obiteljske strahove.
Real i Barcelona izbacili ultrase s tribine
Florentino Perez napravio je sličan rez u Realu. Godine 2013. dogodilo se nešto što se dugo očekivalo na Santiago Bernabeuu. Unutarnja podjela Ultrasa Sura dovela je do tučnjave u jednoj od prostorija koju su kontrolirali u blizini madridskog stadiona i koja je završila izbacivanjem 250 njihovih pripadnika iz članstva. Moć i novac kojim su raspolagali bili su okidač za sukob koji je doveo do prekida priznanja legitimiteta radikalne skupine od strane kluba, koji je priopćenjem od 26. prosinca 2013. najavio raskid svih veza.
Uglavnom, Kraljevski klub sve je radio kako bi radikalnoj grupaciji otežao život. Ultras Sur nastao je 80-ih i postupno se razvio u najopasniju i najmoćniju Realovu navijačku skupinu. Prijašnji predsjednici nisu se usuđivali dirnuti u osinje gnijezdo, no Perez je stisnuo petlju i obavio najteži dio posla.
Dinamo opet golemi favorit, ali postoji kvaka: Što lošija liga, to su veće šanse Hajduka i Rijeke
Na ruku mu je išao duh vremena i ubrzane poslovne promjene u nogometu, koji je postajao sve veći biznis i zahtjevi su išli u smjeru opće komercijalizacije, da ne kažem amerikanizacije nogometa. I Perez je proživljivao slične trenutke kao Laporta, imao je mnoštvo prijetnji i zastrašivanja, no moćni biznismene nije se uplašio i stvar je izgurao do kraja.
Grupacija je tužila klub s obrazloženjem da su njezini članovi nezakonito izbačeni s tribine, no sud je odbio ponuđene argumente i potvrdio je odluku kluba. Izbacivanjem s tribine najradikalnijih grupacija Real i Barcelona riješili su glavnine problema i incidenti na tribinama postali su rijetkost, ne pravilo. Cinici će reći da je još rjeđa dobra atmosfera na oba stadiona.
Cijena komercijalizacije: kazališna atmosfera
Doista, i Bernabeu i Camp Nou postali su kazališta. Tko je tamo bio u posljednjih desetak godina, mogao se uvjeriti da je navijanje slabo, a da na tribinama dominiraju turisti, pogotovo kada se igraju najveći derbiji. Po uzoru na SAD, oba stadiona postala su tvornice novca. Tko te pita za atmosferu i legendarni huk s tribina. To je cijena sveopće komercijalizacije.
Ako ćemo biti iskreni, nije tu riječ samo o micanju huligana s tribinama već i navijača plićeg džepa. Krupni kapital vidi samo zaradu. Nogomet već odavno nije zabava za radničku klasu i sirotinju, već sve više za dokonu gospodu, a takvi rijetko ustaju na noge, kamoli da frenetično navijaju. Vidimo to i na našim stadionima, pogotovo na utakmicama reprezentacije. Atmosferu više ni blizu kao što je nekoć bila, a tribine na velikim natjecanjima su pune. I onda se neki ljudi iz nogometa, dužnosnici ili igrači, žale na atmosferu. Ne može se imati i ovce i novce.
Atletico dosad nije išao putem Reala i Barce, na njihovom stadionu može se još uvijek osjetiti dašak starih vremena, no očito neće još dugo. Proces "komercijalnog čišćenja" već je započeo. Vlasnici su izgradili novi stadion u prvom redu zbog povećanja zarade, tako da nema čuđenja. Najdalje se otišlo s pravom kupovanja ulaznica za gostujuće utakmice. Upravo su tako započeli svoju borbu s ultrasima i Real i Barcelona. Išlo se korak po korak i na kraju su s tribina nestale obje najradikalnije navijačke skupine.
Ako vas ova priča podsjeća na neke hrvatske teme, to je puka slučajnost. Možete li zamisliti da Dinamo potjera Bad Blue Boyse, a Hajduk Torcidu s tribina? Ili Rijeka Armadu, a Osijek Kohortu? Nemoguća misija. Možda bi neki i htjeli, ali čisto sumnjamo da imaju petlju to javno reći. Osim toga, stupanj komercijalizacije hrvatskog nogometa na puno je nižim granama, najblaže rečeno, i teško da će ikada doseći neku višu zapadnoeuropsku razinu, da ne kažem englesku.
Možete li zamisliti da Dinamo i Hajduk izbace BBB-e i Torcidu?
Uostalom, nije u svim najvećim ligama ista situacija. Obračun s huliganizmom nije na isti način riješen, ako je uopće riješen. Vidimo da ni u Španjolskoj svi klubovi nemaju istu politiku, a u Francuskoj, Njemačkoj ili Italiji to je još izraženije. Incidenata i nereda koliko hoćete u njihovim ligama. Navijački pokret u svim nabrojanim zemljama bitno je drukčiji. Sve ovisi od zemlje do zemlje, od kulture do kulture. Engleska je jedna priča, Njemačka druga. Hrvatska i veći dio istočno-južne Europe posve treća.
Kada bi se i dogodilo nemoguće, pa da se dogodi što se dogodilo u Španjolskoj, a i tamo se još 90-ih smatralo nemoguće da se ultrasi Reala, Barce i Atletica izbace s tribinama, pa je postalo itekako moguće samo 10-15 godina poslije, veliko je pitanje bi li se povećao broj gledatelja na stadionima i tko bi uopće dolazio na utakmice hrvatske lige?
Izgradnja novih stadiona vjerojatno bi pridonijela povećanju interesa dokonije građanske populacije. Možda bi to povuklo za sobom i povećanje kvalitete nogometa. Puno tih možda, ako i ali. Nema brige za naše ultrase, sve to skupa zasad u kontekstu Hrvatske izgleda kao jedna velika utopija.
