Luka Modrić is The Best. Na gala priredbi u Londonu hrvatski kapetan proglašen je najboljim igračem svijeta u FIFA-inu izboru za 2018. Mislimo da nećemo biti subjektivni ako kažemo da je potpuno zasluženo trijumfirao ispred najvećeg konkurenta Cristiana Ronalda i Mohameda Salaha.
Modrić je objektivno bio najbolji u prošloj sezoni, ostavio je najveći trag na dvama najvećim natjecanjima, Svjetskom prvenstvu i Ligi prvaka, tako da njegovu izboru ni bi trebalo biti ni najmanje zamjerke.
Može se reći da je to u individualnom smislu kruna velebne Modrićeve karijere, koja je, uvjetno rečeno, krenula na obroncima Velebita, mitske hrvatske planine, gdje je napravio prve korake, te se kroz nastupe u hrvatskoj reprezentaciji, Dinamu, Tottenhamu i najvećem klubu na svijetu, madridskom Realu, vinula u neslućene zvjezdane visine.
Trijumf volje, upornosti i talenta
Modrićev životni put bio je posut brojnim, naizgled teško premostiv preprekama, te je stoga njegov uspjeh još veći i fascinantniji. U svjetskim razmjerima i svim sportovima rijetko zabilježen trijumf volje, upornosti i talenta. Gotovo da nema premca. Tu tezu potkrijepit ćemo u sljedećim recima.
Nakon što je proglašen za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, pa najboljeg igrača Europe u izboru UEFA-e, posve je logično da je izabran i za najboljeg na svijetu. Velika je to čast za Modrića, ali i za cjelokupan hrvatski nogomet, koji je, eto, osim momčadskog viceprvaka svijeta, iznjedrio i najboljeg nogometaša svijeta.
Modrić je prvi hrvatski nogometaš koji je izabran za najboljeg na svijetu u FIFA-inu izboru koji se održava od 1991., kada je prvi pobjednik bio slavni njemački as Lothar Matthäus. Modrić je nadmašio Davora Šukera, trenutačnog predsjednika HNS-a i „zlatnu kopačku“ sa Svjetskog prvenstva 1998., koji je iste godine osvojio treće mjesto.
O kakvom se uspjehu radi najbolje govori podatak da osim Šukera i Modrića nijedan hrvatski nogometaš nije bio ni nominiran u najuži izbor, među prva tri. Da još bolje dočaramo stvar, možda je najbolje reći da u FIFA-inu izboru najboljim nikada nije proglašen nijedan nogometaš istočno od Njemačke pa do Japana.
"Mala" Hrvatska ispred velesila i cijelih kontinenata
Od europskih „istočnjaka“ prije Modrića u užem izboru bili su tek: jednom Šuker, dvaput Bugarin Hristo Stoičkov i jednom Ukrajinac Andrij Ševčenko, ali nitko nikada nije pobijedio. Štoviše, tek osam zemalja na svijetu može se pohvaliti da je imala najboljeg igrača svijeta u FIFA-inu izboru. Među njima, primjerice, nije jedna Španjolska, nogometna velesila, trostruki prvak Europe i svjetski prvak iz 2010.
Napominjemo da ne miješate s ovim izborom Zlatnu loptu France Footballa u samostalnom izdanju. Ni Zlatnu loptu France Footballa nikada nije osvojio nijedan nogometaš s područja bivše države, pa se može reći da nijedan nogometaš s ovih prostora nije bio službeno izabran za najboljeg u dvije daleko najcjenjenije individualne nagrade.
Za još bolju ilustraciju, najboljeg igrača svijeta u FIFA-inu izboru dala su tek tri kontinenta – Europa, Južna Amerika i Afrika. Velika i mnogoljudna Azija i bogata Sjeverna Amerika nijednog. Dakle, „majušna“ Hrvatska u manje od 30 godina postojanja ima dvojicu među tri najbolja i jednog najboljeg.
Čudo je tim veće jer je trebalo potući Messija i Cristiana Ronalda
Teško je naći prigodni epitet kojim bi se najbolje opisao taj uspjeh. Uzimajući u obzir geografsku veličinu i broj stanovnika, slijedom logike i broj profesionalnih nogometaša, te za europske standarde mizeran bruto društveni proizvod Hrvatske, što je itekako važna stavka, ako kažemo da je to čudo nad čudima, naravno u sportskom smislu, mislimo da nećemo pogriješiti.
Modrićev uspjeh je tim veći što je uspio razbiti desetogodišnji monopol u izboru za najboljeg igrača svijeta Lionela Messija i Cristiana Ronalda, dvojice daleko najpopularnijih nogometaša svijeta posljednjih desetak godina. Bravo, Luka!
