Slovački hokejaši na Zimskim Olimpijskim igrama u Pekingu senzacionalno su osvojili broncu, a u njihovim redovima igra i jedan Hrvat, Mislav Rosandić.
On se još u dječačkoj dobi zaputio u Slovačku ne bi li ostvario hokejašku karijeru, a samo za Dnevnik Nove TV javio se iz olimpijskog sela prije povratka u Bratislavu gdje im se sprema veliki doček.
"Ja sam bio pozitivan kad sam stigao u selo, a tu su i neki drugi bili pozitivni. Mi smo imali samo jedan zajednički trening prije Svjetskog prvenstva. Mislim, ne prije Svjetskog prvenstvo, prije Igara, oprosti. Pivice rade svoje", rekao je Rosandić koji defitivno ima razloga za pokoju.
Nakon dva poraza rušili su redom Latviju, Njemačku, Amerikance, pali od Finaca u polufinalu, pa za broncu uvjerljivo svladali favoriziranu Švedsku.
"U Bratislavi nas čekaju navijači, tek ćemo onda shvatiti što smo postigli. Ovako još uvijek nismo svjesni. Malo smo proslavili, dva dana već slavimo jer je ovo prva medalja za nas".
S 13 godina otišao u Slovačku
No odakle uopće dečko s Trešnjevke u slovačkoj reprezentaciji? Priča ide daleko unatrag, u dječačke dane.
"S 13 godina smo otišli u Slovačku, ja i još dva suigrača. Poslije godinu dana pridružio nam se moj brat. Mi smo ušli u to profesionalno, od početka smo htjeli biti profesionalni sportaši i hokejaši".
Brat Vilim je vratar, a svojedobno ga je u dresu Medveščaka obožavala zagrebačka publika. Mislav je pak poslije samo tri godine u Slovačkoj, na račun talenta, dobio državljanstvo.
U Hrvatskoj postoji interes za hokejom
Čitava obitelj silno se žrtvovala za snove dvojice braće pa su se roditelji u Slovačkoj izmjenjivali u brizi za njih.
"Tata je dolazio svako malo, svakih mjesec dana. Bilo je tu jako puno žrtve, iako je brončana medalja, ovo je jedan veliki poklon za sve što smo žrtvovali".
Mislav smatra kako u Hrvatskoj postoje ljudi koje zanima hokej. Pokazao je to i Medveščak, iako je projekt poslije nekoliko godina neslavno skončao. Slovaci pak imaju tradiciju, još iz doba Čehoslovačke, a imaju i bolje posložen sustav.
"Mi želimo biti najbolji u košarci, rukometu, nogometu, vaterpolu, i to se razvodni, razvodni se talent. A u Slovačkoj, recimo u košarci, oni ne žele biti najbolji. I onda je to više djece, koja odlaze na hokej i odlaze na nogomet".
U Slovačkoj živi više od pola života
Sada je već više od pola svog života u Slovačkoj, pa kako se onda osjeća?
"Ja sam i Hrvat i Slovak. Već sam to objašnjavao više puta, kad osvoji hrvatska reprezentacija nešto, ja sam kao navijač jako ponosan na svaki uspjeh. Isto kad i Slovačka osvoji", rekao je Rosandić pa dodao:
"Kako bi rekao da se ne osjećam kao Hrvat, ne mogu to reći. Isto tako ne mogu reći ni da nisam Slovak. Nikad to ne bih mogao reći, iskreno ja sam Hrvat i Slovak", zaključio je.
