Solin je na drugom mjestu na prvenstvenoj ljestvici 2. HNL s 33 boda. Korak od Rudeša koji ima tri boda više. Momčad iz zapadnog dijela Zagreba Solin je pobijedio, a zasluge idu i treneru Mirku Labroviću.
''Nitko to nije očekivao, pa ni ljudi iz kluba. Svi su nam predviđali tešku borbu za ostanak u ligi. Problem je bio što sam uzeo selekcioniranu momčad nakon nekoliko kola. Morao sam nešto promijeniti. Trebalo mi je vremena da shvatim da igrači nisu u stanju pratiti neke stvari. Novi pristup donio nam je sedam pobjeda i remi'', rekao je Labrović u razgovoru za Max.
Što je to sinjski strateg promijenio?
''Moj stil igre je građenje iz zadnje linije. Naši bekovi iz drugog plana bili su iznenađenje. Kroz kreaciju smo stvarali višak na bokovima. Ključno je što sam smanjio broj dodira u zadnjoj liniji, a važno je bilo težište igre prenijeti na protivničku polovicu. Puno pogodaka postigli smo iz prekida'', govori Labrović.
Potjeran iz Šibenika
Dobro je što mu sjajno ide u Solinu, posebno nakon frustracija sa Šibenikom lani. Momčad sa Šubićevca vodio je do pet kola prije kraja. Vjerojatno je jedan od rijetkih trenera koji je smijenjen u situaciji kada je imao sedam bodova prednosti na vrhu ljestvice.
''Žao mi je, 28 kola bili smo na vrhu. Neshvatljivo mi je bilo zašto sam dobio otkaz. Da sam ostao trener, uveo bih Šibenik u 1. HNL. Ali pamtim lijepe stvari. Najdraže mi je to što je desetak igrača Šibenika završilo u Prvoj ligi, u Hrvatskoj i BiH. Posebno mi je drago zbog Matea Baraća, koji sjajno igra u Osijeku. Mnogi su ga osporavali, a za sljedeću akciju pozvan je u A reprezentaciju.''
Zgodna je simbolika da je uspon Solina počeo nakon utakmice sa Šibenikom.
''Nakon dva domaća poraza igrali smo u Šibeniku. Da sam ondje izgubio, sada vjerojatno ne bismo razgovarali, jer ja sada ne bih bio trener Solina. Imam karakternu momčad. To su pokazali puno puta u prvom dijelu sezone. Demonstrirali su silinu pobjeđivanja. Okretali smo utakmice nekoliko puta. Protiv Sesveta iz 0:2 u 3:2, Zagreba iz 2:3 u 5:4...''
Skromno napominje:
''Valjda sam i ja nešto pridonio tom rezultatu. No, moram spomenuti ljude koji su sa mnom u stožeru. To je moj pomoćnik Duje Tokić, kondicijski trener Josip Andabak i trener vratara Nediljko Vrdoljak, popularni Zenga...''
''Iskreno, kako sada stvari stoje, nismo na razini prve lige. No, Solin ima dobre igrače. S Višićem, Grujicom, Batarelom, Kapetanovićem, ostali mladi igrači mogu puno. No mlada je to momčad i dečki moraju još puno učiti da dođu do razine 1. HNL. Sigurno ima igrača koji mogu napraviti iskorak. Koliko sam razumio gradonačelnika (Dalibor Ninčević, nap. a.), moguće je da klub zatraži licenciju za najviši rang. Ne znam gdje bismo mogli igrati, u Dugopolju, Splitu... Nije nemoguće. Očekujem da će ljudi iz kluba nešto poduzeti.''
Klupa Hajduka?
Stižu signali i konstrukcije u kojima se Labrovića spominje kao potencijalnog trenera Hajduka. Dobro, ne odmah jer je Joan Carrillo tek stigao. Ali u perspektivi...
''Lijepo je čuti da netko o tome razmišlja''. smije se Labrović:
''Nije fraza kad vam kažem da o tome sada ne razmišljam. Želim biti koncentriran na ono što sada radim. Nismo svi stvoreni da budemo treneri Hajduka, Reala ili Barcelone. No, meni se nikamo ne žuri. Važno mi je da rastem u trenerskom smislu i da se potvrđujem. Mislim da je to samo nastavak mog trenda od Hrvaca, OSK-a, Junaka, Šibenika...''
Bugarin trener Dinama, Slovenac trener Rijeke, Španjolac u Hajduku. A gdje su hrvatski treneri?
''Problem su ljudi koji vode klubove. Kod nas se u Prvoj ligi nekolicina istih trenera stalno vrti u krug. Najveći problem je pritisak da se odmah mora napraviti rezultat. Žao mi je da ljudi koji vode klubove ne razumiju da rezultat ne dolazi za mjesec ili dva. Nužan je kontinuitet rada. Treba vjerovati mladim trenerima. Pogledajte da imamo talentiranih trenera: Željko Kopić, Zoran Zekić, Goran Tomić, Igor Bišćan... Uvažavam sve starije kolege, posebno one sa strane, ali siguran sam da bi naši mladi treneri, u bilo kojem našem klubu, napravili rezultat ako bi dobili priliku.''
Zanimljivo je da je Labrović bio jedan od pionira odlaska na Daleki istok. On je već davne 1996. godine igrao u Kini.
''To su bili počeci njihova nogometa. Tada iz naše Prve lige nitko nije niti razmišljao da ode tamo. A pogledajte u što se to danas pretvorilo. Tolike zvijezde, novac koji se okreće, nevjerojatno. Žao mi je što mi nisu ostali neki kontakti '', smije se Labrović.
