U Madridu 2:0 (Atletico), u Parizu 4:0 (PSG), u Torinu 3:0 (Juventus), u Rimu 3:0 (Roma) i naposljetku u Liverpoolu 4:0. To su posljednji porazi Barcelone u Ligi prvaka.
Svi su se dogodili na gostovanju i svaki put Barcelona nije postigla gol. Gol-razlika 0:16. Doista nevjerojatna statistika za momčad tako naglašenih ofenzivnih karakteristika.
Četiri sezone zaredom Barca nije otišla dalje od polufinala. Tri sezone zaredom ispala je u četvrtfinalu i sada u polufinalu. U četiri najveća povratka u povijesti Lige prvaka Barcelona je triput sudjelovala, dvaput u negativnom kontekstu, a kada je i nadoknadila veliki minus protiv PSG-a, pokazalo se da je to Pirova pobjeda. Već u sljedećem kolu teško je stradala u Torinu.
Niz teških poraza u Ligi prvaka
Sve nabrojeno ne može biti slučajno, a pogotovo to da Barca u ključnim utakmicama nije bila u stanju postići pogodak u gostima. Čini se da se Barca vraća starim navikama, u prohujala vremena kada je redovito prije očekivanja ispadala u najelitnijem natjecanju.
Treba li podsjetiti da je Barcelona prvi naslov prvaka Europe osvojila tek 1992. To je još bio Kup prvaka. Nakon toga opet je uslijedilo sušno razdoblje sve do dolaska Ronaldinha i prve osvojene Lige prvaka 2006.
Liverpool razbio Barcelonu i napravio povijesni preokret: Redsi u finalu Lige prvaka!
S pojavom Lionela Messija došlo je najplodnije razdoblje u povijesti Barce. Katalonci su s Messijem kao glavnim igračem osvojili još tri Lige prvaka, posljednju 2015. I od tada tapija, nula bodova. Kako objasniti da momčad prepuna zvijezda dvaput zaredom nije u stanju sačuvati ogromnu prednost iz prvih utakmica?
Nekoliko puta ove sezone, a i mnogo puta prije toga pisali smo da Barcelona pobjeđuje, ali i da nema neku bogzna kakvu igru. Prema prikazanoj igri, Barcelona nije zaslužila pobijediti Liverpool i u prvoj utakmici na Camp Nouu. Tko zna, možda bi se i provukla na Anfieldu da na vratima Liverpoola ne stoji za Katalonce ukleti vratar – Alisson.
Alisson spaja Barcina stratišta
Što spaja Barcina stratišta – Rim i Liverpool, odnosno Olimpico i Anfield? Upravo brazilski vratar. On je bio na vratima Rome kada je Vučica prošle sezone napravila senzaciju nadoknadivši 4:1 s Camp Noua. No to je tek zanimljiv podatak, nikako i glavni razlog, iako je Alisson dobro branio.
Ako je Barca podcijenila Romu, iako je prije toga do nogu potučena u Madridu, Parizu i Torinu, što je razlog debakla u Liverpoolu? Može li i smije li momčad koja tri sezone zaredom glatko gubi na gostovanjima ikoga podcijeniti? To mogu samo nisko inteligentni igrači, a sumnjamo da su igrači Barcelone glupi.
Svjetski mediji natječu se u hvalospjevima: "Podvig stoljeća! Ovo se zaista dogodilo!''
Pa što je onda glavni razlog nevjerojatnih Barcinih posrtaja? Samo igra, nedovoljno dobra igra i manjak hrabrosti. I povezano s tim, prečesto oslanjanje na jednog čovjeka kojemu je baš sve podređeno. Kada Messi zakaže, kada odigra slabo ili čak prosječno, Barca najčešće nema rješenje.
Barcelona oduvijek, čak i u Messijevoj eri, ne blista na gostovanjima, a posljednjih godina u ključnim utakmicama u Ligi prvaka igra ispod svake razine. Sjetite se nedavne utakmice u Manchesteru. Napisali smo tada da bi Barca s takvom igrom teško nastradala da je imala za suparnika neku kvalitetniju momčad.
Klopp dobro postavio igru u obje utakmice
Ovaj put odigrala je bolje, no na drugoj strani bio je raspoloženi Liverpool, a ne mlaki i prestrašeni United. Nakon prve utakmice komentirali smo da je Jurgen Klopp dobro postavio igru u Barceloni. Samo je manjak sreće i golgeterske kvalitete Redsa spasio Katalonce.
Nijemac je dobro uvidio da tehnički superiornijim, ali i fizički inferiornijim te većinom osjetno sporijim igračima Barcelone treba nametnuti žestok ritam i spriječiti ih da uspostave svoju uspavljujuću tiki-taku.
Liverpool je slomio Barcu svojim najjačim oružjem – presingom. Naravno, imao je i malo sreće, upravo proporcionalno koliko je nije imao u prvoj utakmici. Barca je na Camp Nouu slavila ponajviše zahvaljujući Fortuni, a ne zbog neke svoje sjajne igre.
Kontradiktorno zvuči da Barca ponekad zna odigrati bolje kada Messija uopće nema na terenu. Nije li u kratkom razmaku dvaput teško porazila Real bez Messija u momčadi? Čini se da kada znaju da ga nema na terenu, onda ostali igrači Barcelone pruže više.
To je psihološki problem Barce. Kada Messi igra, ostali kao da samo čekaju da on riješi utakmicu. Prečesto traže Messija, dodaju mu loptu čak i kada to nije potrebno ili kada se nalaze u boljoj situaciji.
Messi blagoslov i prokletstvo Barcelone
Nije li Jordi Alba mogao i pucati u onoj velikoj šansi nakon što je Liverpool poveo, kada je odigrao povratnu prema Messiju, a ovaj se u sjajnoj situaciji spetljao, odnosno išao je prebaciti loptu na lijevu nogu i upustio u totalno nefunkcionalan i nelogičan dribling. Ta situacija jasno pokazuje da i Messi ima nedostataka. Osjetno slabiji šut desnom nogom poveća mu je falinga.
Messi je na neki način blagoslov, ali i prokletstvo Barcelone. Svi se oslanjaju na njega, pa i trener, a kada zakaže, nemaju rješenje. Porazno je za Barcelonu to da prečesto izgleda kao razbijena vojska kada protivnik povede.
I s Messijem i bez Messija na travnjaku. To govori nešto i o trenerima koji je vode. Kako je moguće da se Valverdeu dvaput zaredom dogodi ista stvar? Mnogi mu prigovaraju na taktici i postavkama igre. To je samo jedan od razloga.
Kad se protivnik približi, Kataloncima kao da uđe voda u uši, očito je da nemaju plan B. I to ide na dušu treneru. Tako je bilo i prošle sezone u Rimu. Kada je Roma povela 2:0, treći gol je pao sam od sebe. Tako je bilo i na Anfieldu. Što reći o četvrtom golu Liverpoola? Barcelonina obrana izgledala je potpuno smušeno i smeteno, kao da su bili pod hipnozom. Okrenuli su leđa izvođaču kornera!
Takvu pogrešku ne bi smjeli napraviti ni juniori. Da biste u teškim trenucima preokrenuli tijek utakmice na svoju stranu, trebate imati ponešto sreće, ali i mnogo hrabrosti.
Ova Barca nema petlju
Petlja, to je ono što duže vrijeme nedostaje ovoj Barceloni, a što je sinoć imao Liverpool. A kad se to izgubi, teško se vraća u posjed. Pitanje je hoće li se i kada Barca oporaviti od šokova u Rimu i sada u Liverpoolu. Ovi nevjerojatni porazi nagrizaju psihu i kopne samopouzdanje, podsjećaju na stare luzerske Barcelonine dane.
Da nije tako, ne bi Messi na otvorenju sezone održao motivacijski govor na travnjaku Camp Noua, u kojem je obećao da će sve učiniti kako bi se iskupili za posljednje posrtaje u Ligi prvaka.
Najavio je juriš na Ligu prvaka, a ispali su na još porazniji način nego prošle sezone. To mora ostaviti traga i neće se tako lako izbrisati iz glava igrača Barcelone. Messi je kao ofuren odjurio s travnjaka Anfielda.
Opet mu nije bilo do rukovanja sa suparnicima. Kad gubi, prečesto zaboravlja sporske manire. Možda mu se u glavi vratio film s prve utakmice, kada je Dembele promašio onu veliku šansu koju mu je priredio u finišu. Uhvatio se Messi za glavu u nevjerici, kao da je slutio da bi ih to moglo skupo stajati.
