Dan nakon što je Massimiliano Allegri postao trener Juventusa ispred trening kampa okupilo se oko 300 navijača, ali ne da bi mu izrazili dobrodošlicu. Allegri je nekoliko mjeseci ranije dobio otkaz u Milanu zbog rezultata koji nisu zadovoljili upravu, a na klupi Juventusa trebao je biti samo privremeno rješenje nakon odlaska Antonija Contea.
Razumljivo je stoga da je Allegri te 2014. godine dočekan "na nož". Vrlo popularni Conte u svoje tri sezone osvojio je tri uzastopna naslova i postojao je strah da će Allegri prosuti njegovo naslijeđe. Dodatne sumnje budio je i njegov odnos s Andreom Pirlom, tada ključnim igračem Juventusa kojega je upravo Allegri otpisao iz Milana.
Međutim, on je već u prvoj sezoni utišao sve kritičare i pokazao da će biti puno više od privremenog rješenja. Nastavio je Conteov niz osvajanjem Scudetta, a već u prvoj sezoni uveo je Juve u finale Lige prvaka u kojem je ipak prejaka bila Barcelona.
Samo dvije utakmice dijele ga od povijesti
Barceloni se Allegri osvetio na najbolji mogući način – na putu do drugog finala Lige prvaka izbacio ih je s ukupnih 3:0, a njegova je momčad rutinski obavila posao kao da igra protiv kakve momčadi iz sredine tablice. Ove sezone Allegri je stigao na prag povijesnih ostvarenja, a njegovo bi ime moglo ostati zapamćeno kao jedno od najslavnijih u bogatoj povijesti talijanskog giganta.
Pobjedom protiv Lazija u finalu Coppa Italije počeo je Juventusov pohod na tripletu – osvajanje tri najveća trofeja što je dosad pošlo za rukom samo Interu 2010. pod vodstvom Josea Mourinha. U finalu Lige prvaka čeka ih Real, a za potvrdu naslova treba im pobjeda protiv Crotonea u sljedećem kolu. Bio bi to rekordni šesti uzastopni naslov prvaka Italije.
Rekordnih pet zasad ima onaj isti Inter (iako je jedan osvojio za zelenim stolom nakon izbacivanja Juventusa u Seriju B), gradski rival Torino sa svojom velikom momčadi iz 40-ih i međuratni Juventus koji je nanizao pet naslova od 1930. do 1935. godine.
Allegriju bi to bio četvrti naslov u karijeri – prvi je osvojio još kao trener Milana 2011. godine. Zadnji je to naslov Milana, a nakon njega je krenuo pad nekad moćnog kluba. Žrtva Milanovog pada bio je i Allegri iako će se kasnije ispostaviti da posrnuli talijanski div ima puno većih problema od glavnog trenera.
Od četvrte lige do vrha Europe
Allegri je prije Milana trenirao Cagliari s kojim je ostvario vrlo dobre rezultate, a deveto mjesto iz 2009. godine bio je njihov najbolji plasman u 15 godina. Allegri nije preskakao stepenice u karijeri – počeo je u četveroligaškom Aglianeseu u kojem je zaključio igračku karijeru, a prije Cagliarija preuzeo je tadašnjeg trećeligaša Sassuola i uveo ga u Seriju B prvi put u povijesti.
Na klupi Juventusa je oduševio nogometnu Europu taktičkom fleksibilnošću, a njegov vjerojatno najopjevaniji potez je pretvaranje Marija Mandžukića u dinamo koji pogoni moćni Juventusov stroj. Juve djeluje podjednako moćno s tri i četiri igrača u zadnjoj liniji; jednako dobro igraju visoki presing i duboku zonu, a osim obrane kao tradicionalne snage talijanskih momčadi pokazali su i odličnu napadačku igru s lotpom u posjedu.
Allegri je danas ponajbolji svjetski trener, a ako je vjerovati njegovim ranijim najavama, u njegovim ćemo bravurama uživati još šest godina. Još kao trener Milana najavio je da će, zbog stresa koji nosi njegov posao, biti trener do 55. godine, a želja mu je prije mirovine voditi talijansku reprezentaciju. Bio bi to doktorski rad briljantne karijere koju su, ne računajući kratku ''crnu rupu'' u Milanu, obilježili samo trofeji i povijesni uspjesi.
