Početkom proljetne HNL polusezone napunit će se dvije godine otkako je Kristijan Lovrić došao u NK Osijek, kao najvrjednije pojačanje u povijesti slavonskog prvoligaša.
Dobio je takav i doček ispod zapadne tribine sad već mitskog Gradskog vrta te je sve bilo spremno za lov na titulu prvaka, zajedno s momčadi koju je u tom trenutku vodio Nenad Bjelica.
Dolazak kao iz bajke, ali bajka je brzo postala triler
Nažalost, ono što na papiru izgleda sjajno, u zbilji je odrađeno potpuno suprotno. Kraj proljeća sezone 2021./22. bio je za zaborav, a niti Lovrićeva forma nije bila niti blizu onoj kakva je bila u Gorici te kakva ga je naposljetku u Osijek prodala.
Ove sezone Kristijan se traži i varira između partija koje podsjećaju na one njegove najbolje, ali i onih podosta slabijih. Najviše ipak pate brojke, a to je ono što se od njega najviše očekuje. Golovi i asistencije.
Pred nastavak ove polusezone, o svemu tome je porazgovarao u intervjuu za gol.hr. A nije bilo druge nego krenuti prisjećanjem na veljaču prošle godine i onaj spektakularni doček, kakav Osijek po pitanju nekog igrača dotad nije doživio.
"Nakon skoro dvije godine htio bih još jednom zahvaliti svima koji su to priredili. To je jednostavno doživljaj koji se događa jednom ili nijednom u životu. Za mene je to, poslije rođenja kćerkice, najljepši dan u životu. Uisitnu je bilo nezamislivo izaći pred toliki broj ljudi. S druge strane, malo mi je to stvorilo veću odgovornost nego što sam očekivao. Znao sam da su očekivanja velika i u svoj želji da se dokažem te pokažem da sam to zaslužio, nisam pružao rezultate kakvi su se od mene očekivali. To je bio jedan prekrasan trenutak, ali i veliki teret, velika odgovornost s kojom se nisam dobro nosio. Za sve ostalo, još jednom svima hvala jer to je nešto što ću pamtiti dok sam živ", rekao je Kristijan za početak.
Prilog o Lovrićevom dočeku u Osijeku
Gubitak titule, lošije partije pa ozljeda
Doveden je kao pojačanje u borbi za titulu, no ona je na kraju ostala deset bodova daleko. U klub ušao nemir, koji se vidio na rezultatima. Zapravo, kad je prvo mjesto izgubljeno, više se nisu uspjeli vratiti u borbu za njega, što je na kraju čak rezultiralo padom na treće mjesto. Niti Kristijan nije odradio ono što se od njega u takvoj situaciji očekivalo.
"Dosta teško smo to sve podnosili, ali ja ću reći u svoje ime. Bilo je teško jer te godine smo došli Mijo Caktaš, Kristijan Fućak i ja, uz dečke koji su već prije bili tu. Stvorila se jedna fenomenalna ekipa s puno kvalitete i trenerom Bjelicom. Svi smo očekivali puno više, jednostavno ne znamo ni dan danas gdje se dogodio taj pad. Mislim da smo bili jako blizu onome što smo htjeli, što cijeli grad i klub žele, ali nismo to uspjeli napraviti", s tugom u glasu je rekao, nastavivši:
"Naravno da se onda u vas uvuče nesigurnost i sve ostalo što ne bi trebalo. Ali, to je tako, to je sport, trebamo gledati naprijed. Smatrali smo da zaslužujemo više od toga što smo napravili. Težak je to period. Nakon što nismo uspjeli osvojiti titulu, dogodio se i onaj krah u Europi protiv Kizilžara koji si, mi koji smo od te utakmice tu, ni dan danas ne možemo oprostiti. To je bio najteži udarac za nas sve i danas teško proživljamo te trenutke kad ih se danas sjetimo."
Nedugo nakon Kizilžara dogodilo se ono najgora za igrača, ozljeda. Probleme s trbušnim zidom vukao je neko vrijeme, pokušavao ih je usputnu riješiti, ali nije išlo i preostala je operacija. Van terena bio je od kolovoza prošle godine pa sve do kraja siječnja ove godine. Baš otprilike kad se vratio, krenula je serije loših rezultata pa je sve to ispalo kao poprilično loše vrijeme za povratak.
"Koliko god je bilo najgore vrijeme, možda je to za mene trebalo biti baš najbolje. Bilo je dosta teško jer sam praktički kretao od nule. Bio sam van terena šest mjeseci i prolazio sam pravu kalvariju s tim ozljedama. Teško je bilo uhvatiti ikakav ritam jer ozljeda ostavi trag nad vama. Drugi momci su bili u treningu svih tih šest mjeseci. Rezultatska kriza je bila tu, ali ja znam koliko su se momci trudili, koliko su se bacali na glavu. Jednostavno, rezultat nije mazio i neke utakmice gdje smo uistinu zaslužili više od onoga što smo uzeli, nije tako bilo. Dosta težak period za momčad i za mene."
"Ne želim da me sažalijevaju, želim da vide kakav sam igrač"
Pred ovu sezonu postavio je jednu motivacijsku poruku na Instagrama, o kojem se vrlo pozitivnim riječima počelo pričati među navijačima Osijeka. No, nedugo nakon objave Kristijan ju je uklonio. Prvi smo ga pitali zašto je to napravio.
"Jednostavno, kad sam malo promislio, nisam si želio stvarati alibi pred ljudima. Nisam htio da me navijači sažalijevaju ili da misle kako se ja na taj način želim prezentirati i dokazati. Klub i navijači su zaslužili od mene puno više. U tom trenutku sam osjećao da to trebam tako napraviti, no kad sam malo bolje razmislio, želio sam samo jednu stvar. Želio sam da me ljudi gledaju kao onakvog igrača kakav sam bio prije, a ne kakav sam sad. Otkako sam došao nisam pružao takve partije i zbog toga mi je najviše žao. Stvarno imam ogromnu želju da me ljudi krenu pamtiti po tome što pružam na terenu, a ne po objavama na Instagramu."
Ove sezone je u nekim trenucima ili utakmicama pokazao što može, imao je nekolicinu zapaženih poteza kakvi su se prije puno češće nalazili u njegovom repertoaru. Problem je što, unatoč tome što ne igra loše, nije uspio napraviti konstantu dobrih nastupa. Prije svega, svi očekuju veće brojke u najvažnijim rubrikama kraj njegovom imena.
"Naravno, od nas ofenzivaca koji smo dovedeni u klub kao Osijek se očekuje doprinos u ofenzivnom dijelu. U defenzivnom također, ali moramo davati puno više prema naprijed, golove, asistencije. Naravno da navijači i klub od nas očekuju više. Tu prvo mislim na sebe jer brojke nisu onakve kakve sam očekivao da će biti jer ipak sam došao u ekipu koja je kvalitetnija od ekipe u kojoj sam bio. Osijek je klub s dugom tradicijom i odličnim igračima. Na početku ove sezone smo svi igrali fenomenalno, upali smo u malu krizu, ali nadam se da ćemo uskoro izaći iz toga."
S navijačima nema nikakvih problema, o njima sve najbolje
Kad ne ide, onda se pojavi nervoza s kojom se svi moraju boriti. No, nekad se ona ispoljava na teren, što kod njega nije iznimka. No, kako ta borba unutar sebe izgleda?
"Teško je nekad ovladati emocijama. Kad vi smatrati da morate dati više, a to vam ne ide od noge, pojavi se ta nervoza koja ne bi trebala biti prikazana na terenima. Mi svi sportaši koji smo na nekom rangu, a rang NK Osijeka je velik u hrvatskim okvirima, moramo suzbiti te emocije. Bilo kad nešto pogriješim, nešto ne napravim kako treba, promašim šansu, odluke ljudi na koje ne možemo utjecati, to sve u nama budi emocije. Koliko god se suzdržavamo, nekad to izađe na van."
Pojavila se onda i situacija iz Koprivnice, s utakmice protiv Slaven Belupa. U jednom trenutku kamera je pokazala Kristijana kako šalje "puse" prema tribini. Među navijačima Osijeka počela je onda kružiti informacija kako je to bilo upućeno pripadnicima Kohorte koji su ga s tribine kritizirali. Na kraju je to izglađeno, odnosno potvrđeno je da to nije bio slučaj. Pitali smo ga može li nam svojim riječima još jednom reći što se dogodilo?
"Ja znam da su ljudi to dočekali jer mi nismo bili u nekakvoj formi. Dijelu javnosti je to bilo zanimljivo jer Osijek je upao u crnu rupu i svaki naš mig, svaka naša mimika lica se komentira na drugi način. Otkako sam ja u NK Osijeku, a smatram tako i drugi igrači, nikad nismo napravili neku gestu nepoštovanja prema našim navijačima. Mi poštujemo te ljude koji dolaze tamo za nas, idu na putovanja za nas i prate nas o svom trošku. Njima svaka čast na tome", rekao je, okrenuvši se onda spomenutoj situaciji:
"Što se dogodilo u Koprivnici, ljudi koji to trebaju znati i znaju. Ja se ne želim ovako javno opravdavati. Znam što je bilo, znam kome je to bilo upućeno, ali mojim navijačima nije. Ja sam uvijek s navijačima imao fenomenalan odnos. Koji god me navijači sretnu na ulici, nikad nisam imao neugodnu situaciju. Kad je bilo loše ili dobro, uvijek su pružali podršku i na tome im mogu samo zahvaliti. Nadam se da ćemo i mi njima to uskoro vratiti."
Shvaća da je morao u svoju igru unijeti nešto novo
Lošije igre popratili su komentari kako je pročitan igrač, kako njegova najveća igračka kvaliteta, što bi bilo ulazak s lijeve strane, nakon čega slijedi udarac ili proigravanje, više ne prolazi. A to posebno boli navijače, jer se svi dobro sjećaju kakve je golove postizao na Gradskom vrtu, no tim putem u, recimo to tako, krivom dresu.
"Moja najveća želja je biti konkretan, biti onakav kakav sam bio u Gorici, ako ne i bolji. Naravno da ekipe koje igraju protiv mene već dosta znaju o tome kako se koncentrirati na mene. Tu je kod mene najveći problem to što nisam napravio neku alternativu. Oslanjao sam se na taj jedan segment nogometne igre gdje nisam uspio doći do izražaja. Postajao sam sve nervozniji, a onda vam ništa ne ide od noge. Ne mislim da se to jednim golom može riješiti, nego kontinuitetom dobrih igara, golova, asistencije, dobrih rezultata. Time se to može vratiti."
Već je spomenuo kako s navijačima ima dobar odnos, no kakav mu je ukupno život u Osijeku?
"U Osijeku mi je fenomenalno. Nikad otkako sam ovdje nisam imao neku neugodnu situaciju. Sa svime s kime sam se susreo, pružali su mi podršku, i kad je bilo loše i kad je kretalo na bolje. Moram opet zahvaliti tim ljudima, navijačima, nikad nisam imao neugodnu situaciju, a tako je ugodnije i živjeti. Osijek je divan grad za obitelj i tu se osjećam prekrasno."
Zekić je donio pozitivu, a prepun Poljud je najbolja motivacija
Gotova je reprezentativna pauza, a klub je tijekom nje doživio promjene. Došao je novi trener Zoran Zekić, a debi mu je na Poljudu protiv Hajduka, u nedjelju 22. listopada. Vraća se u momčad i Lovrić, koji je susret protiv Rudeša propustio zbog žutih kartona.
"Svi znamo što nam je trener Zekić donio u svlačionicu. Znamo kakav je pozitivac, kakav motivator i kakav trener, ne moramo o tome trošiti riječi. Sama energija koju je donio nas je podigla. Što se tiče utakmice, Hajduk je trenutno jako kvalitetan, imaju kvalitetne pojedince i kvalitetnu momčad. Naravno da će biti teško, ne moramo pričati o tome. Mi moramo početi igrati onako kako znamo i kako možemo. Jednostavno, doći na Poljud, igrati utakmicu i pobijediti, to je nešto prekrasno, isto kao na Maksimiru ili Rujevici. 30 tisuća ljudi, pun stadion, nema veće motivacije. Želimo razveseliti naše navijače i napravit ćemo sve da se to dogodi. Ali, bit će jako zahtjevna utakmica, kvalitetni su i opasni, morat ćemo puno paziti."
Misli li da bi mogla uslijediti promjena pozicije? U Osijeku je to viđeno tek jednom, kad se našao na desnom krilu, ali bio je to kratki eksperiment te je već u istoj utakmici vraćen na lijevu stranu.
"U Gorici sam igrao sve četiri ofenzivne pozicije. Meni ništa nije strano, gdje god trener misli da sam mu potreban, dat ću sve od sebe. Naravno da mogu igrati drugu poziciju i možda to u ovom trenutku ne bi bilo loše. Ali kažem, sve je do trenera, ja ću se maksimalno posvetiti, koliko god i što god igrao. Davat ću maksimalno sve od sebe u svakoj utakmici."
Želi da ga pamte kao dobrog čovjeka, ali želi i trofej
Što očekuje do kraja ove polusezone, kako s klupske, tako i s osobne strane?
"Prije svega očekujem stabilizaciju, ulazak u jedan pozitivan niz, da se približimo ovima u vrhu što više možemo, jer stvarno to zaslužujemo i možemo. Što se tiče mene, trebam samo raditi i truditi se, a Bog će to nagraditi."
Kakav želi ostaviti dojam kad jednog dana bude odlazio iz Osijeka?
"Želim da me prije svega pamte kao dobrog čovjeka, kao dobru osobu. S nogometne strane, želio bih ovim ljudima, koji znamo i sami koliku su propatili, da im donesemo trofej u grad. Ovakvi ljudi, ljudi oko kluba, ovakav klub i ovakav stadion to zaslužuju. Moja ekipa koja je definitivno prava, koja je karakterna, napravit će sve da se to dogodi."
O nekim eventualnim transferima ili drugim klubovima ne razmišlja.
"Naravno, ne mogu ni misliti o transferima jer znam u kakvom sam klubu. Kad dođete na ovakav stadion, ne treba vam se više ništa reći. Ovakav stadion imaju možda ovi najveći klubovi u Europi i nemam nikakvu namjeru otići jer još nisam posao zašto sam doveden."
Za kraj smo još spomenuli onu emociju na licu, onaj osmijeh, koji je bio vidljiv pri ulaska na teren prije utakmice protiv Dinama. Emocija je to koju nije moguće sakriti, ali niti kupiti.
"Nije se tu moglo puno emocija sakriti. Od osmijeha pojedinih igrača, suza i sreće. Kad to pogledate, sve je drugo manje bitno."
