Nizozemska je u kvalifikacijskoj utakmici skupine A izgubila od Bugarske 2-0 i prijeti joj propuštanje drugog velikog natjecanja zaredom. Na Euro 2016. je, zbog povećanja broja sudionika, išlo „pola Europe", a mnoge su reprezentacije dobile priliku debitirati na kontinentalnoj smotri.
Međutim, u tom nimalo probranom i ekskluzivnom društvu se nije našla Nizozemska. Za osvajačima kvalifikacijske skupine Česima su zaostali devet bodova, za drugim Islandom sedam, a nije im bilo blizu čak ni treće mjesto koje je Turska osvojila s pet bodova prednosti.
Posljednji debakl protiv Bugarske je stvorio pravu buru u Nizozemskoj. Izbornik je dobio otkaz, a cijeloj je nogometnoj Europi definitivno postalo jasno da je nekadašnja nogometna velesila svedena na prosječnu europsku reprezentaciju.
„Izgubljena generacija“ nizozemskog nogometa
33-godišnji Arjen Robben je i dalje najveća nizozemska zvijezda. U reprezentaciji je još prisutan i 32-godišnji Wesley Sneijder. Na drugoj strani terena je priliku dobio gotovo dvostruko mlađi Matthijs de Ligt, 17-godišnji branič koji je trebao paziti na dvostrukog strijelca Deleva.
Razlog ovakvoj generacijskoj raznolikosti u Nizozemskoj je posljedica nedostatka kvalitete. Generacija Robbena i Sneijdera, koja je 2014. u Brazilu uzela broncu, nikad nije dobila adekvatne zamjene, a posljedica su ovakvi eksperimenti.
Nasljednici zadnje velike nizozemske generacije su trebali biti igrači koji su 2007. osvojili U-21 Europsko prvenstvo. Predvodnici te momčadi su bili Royston Drenthe i Ryan Babel – prvi je danas u mirovini s 29 godina, a drugome je karijera u padu još od 2011. kada je napustio Liverpool.
Nizozemci više ne uspijevaju svoje talente pretvoriti u svjetske klase. Spomenuta dvojica su najbolji primjer toga; u tu skupinu ulaze i igrači poput Ibrahima Afellaya i Eljera Elije, a na vrata skupine neostvarenih nizozemskih talenata sve jače kuca i Memphis Depay. Dio problema leži u njihovim ranim odlascima u inozemstvo iz nekad mnogo jače Eredivisije, ali postoje i dublji razlozi koji su prisilili čelne ljude nizozemskog na akciju za spas nizozemskog nogometa.
Što se dogodilo s tvornicom talenata koja je naučila svijet igrati nogomet?
Gotovo je nevjerojatan broj velikih igrača i trenera koje je svijetu dala država od tek 17 milijuna ljudi. Osim njih, dali su nogometu u trajno nasljeđe i totalni nogomet, avangardnu i revolucionarnu filozofiju koja je postala nacrt modernog nogometa.
Nju su kasnije mnogi kopirali i nadograđivali, a kao i u mnogo drugih slučajeva učenici su nadmašili učitelje. Nizozemski stil je zastario i treba mu modernizacija, a nacija koja je nekad učila druge nogometu se sada nalazi u ulozi učenika.
„Cijeli svijet je napredovao u nogometu, a mi smo ostali na mjestu. Igra se mijenja, kao i igrači. Događa se evolucija u brzini, pozicioniranju, igranju u više sistema. Uspješne momčadi mogu igrati u različitim sistemima, moramo to moći i mi,“ rekao je Bert van Oostveen iz nizozemskog saveza.
Kako su učitelji postali učenici
Nizozemska je „zapela“ u svom tradicionalnom 4-3-3 sustavu i promjene su bile nužne. Odlučili su se za potpuno restrukturiranje omladinskog sustava slično onom njemačkom koje je od Elfa stvorilo prvaka svijeta. Međutim, Nijemci su puno ranije od Nizozemaca shvatili da im trebaju promjene i prilično su bezbolno odradili tranziciju iz stare u novu školu njemačkog nogometa.
„Stvari su išle prema dolje, ali nitko to nije primjećivao – ili možda to nisu htjeli vidjeti,“ rekao je o stanju u legendarnoj Ajaxovoj akademiji veliki napadač Dennis Bergkamp.
Nizozemska se ne muči samo sa stvaranjem vrhunskih igrača nego i trenera, a čak i susjedna Belgija, kojoj su se u prošlosti rado rugali zbog nedostatka nogometnog umijeća, je danas „svjetlosnim godinama“ ispred njih. Rezultati projekta „Nizozemske škole 2.0“ se očekuju tek od 2022. godine, a dotad navijačima predstoji agonija uz veliku mogućnost propuštanja još barem jednog velikog natjecanja.
