Hrvatski nogomet došao je do samog usijanja već u veljači. Očekivali smo takvo nešto zbog napete borbe za naslov prvaka kakva zbog tri kluba u igri nije viđena 25 godina, ali eksplodiralo je već tri mjeseca prije kraja prvenstva. Možda smo se prevarili, možda nas tek čeka vrhunac ludila tamo u svibnju.
U javnost dospjele snimke komunikacije sudaca iz VAR sobe napravile su štetu hrvatskom nogometu. U to nema sumnje. Nije važno toliko kako su dospjele u javnost, važno je da smo ih svi čuli i da nakon njih ništa ne bi smjelo ostati isto.
Onaj tko plasira snimke mora pustiti i one ''druge''
Krenulo je s tom utakmicom Hajduka, nastavilo se nekim drugim poznatim slučajevima i mora se nastaviti dalje. Onaj tko je u posjedu snimki, a očito je u posjedu svih snimki od početka sezone, zbog vlastitog kredibiliteta mora pustiti i neke druge snimke. Na primjer, s utakmica u kojima su bile donesene sporne odluke u korist Hajduka.
Ako su snimke puštene da se dokažu neke sumnjive radnje na račun jednog ili u korist nekog drugog, onda je dojam da se to nije do kraja postiglo. Barem ne u mjeri u kojoj to neki žele vjerovati.
Nakon objavljenih snimki s utakmice u Varaždinu mnogi su otišli u krajnost. Jednima je iz onog što su čuli bilo ''sve apsolutno jasno'', a drugima je bilo pak ''sve apsolutno čisto''. Naravno da nije bilo ni jedno ni drugo. Niti je bilo išta jasno, a bome ni sve nije bilo čisto.
Realnost je kao i često u ovakvim situacijama negdje između ta dva ukopana rova, kojem je rovu bliže, ostavljamo svakom na vlastitu procjenu.
Komisija nogometnih sudaca (Foto: Ronald Goršić/Cropix)
Što su u biti snimke pokazale?
Ono što su te snimke pokazale, a potom i one ostale s drugih utakmica koje smo čuli, je slika i ton hrvatskog suđenja. Svjedočili smo prvenstveno jednom kaosu u donošenju odluka, procesu koji je ozbiljno narušen. Kao da naši suci i njihovi čelnici nisu do kraja shvatili čemu služi VAR.
Čuli smo dogovaranje sudaca, četiri ili više osoba koje sudjeluju u donošenju nekih zajedničkih odluka kao da je riječ o nekom plenumu kod donošenja zaključaka u škakljivim situacijama. U nekim slučajevima nije bilo jasno zbog čega VAR sudac uopće zove glavnog suca na terenu, a ni s kojim dokazima mijenja njegovu odluku.
Iz snimki se također može čuti pod kojim je stresom sudac na terenu i to je sve ljudski, ali je li takva razina komunikacije profesionalna? Međusobne uvrede i psovke nisu normalna razina komunikacije, no šefu hrvatskih sudaca to je očito normalno.
U svijet otišli slika i ton suđenja u HNL-u
U svijet su otišli slika i ton hrvatskih sudaca. Šteta je napravljena i pitanje za vodstvo HNS-a trebalo bi biti je li to što smo svi slušali normalno i bi li tako trebali teći procesi donošenja odluka u hrvatskom prvenstvu.
Uostalom, doći će ovo, ako već nije, i do UEFA-e i njihovih sudačkih komisija, gdje hrvatski suci još uvijek ne kotiraju kao suci za Ligu prvaka i najveća natjecanja poput kolega im iz nama susjednih zemalja. To je ipak poruka UEFA-e koju treba shvatiti ozbiljno i zbog toga, na kraju krajeva, ipak netko mora snositi odgovornost.