Sudionici tribine bili su Juraj Čošić, predsjednik udruge "Dinamo – to smo mi", Dražen Krušelj, novinar Jutarnjeg lista, Alojzije Janković, dopredsjednik Hrvatske asocijacije za sportski menadžment, i Goran Đulić, član Dinama.
Već na samom startu Čošić je jasno predočio ciljeve udruge "Dinamo – to smo mi":
"Želja nam je izmijeniti Dinamov statut, koji je ne poštuje načela demokracije jasno propisana Zakonom o udrugama. Imate situaciju u kojoj se članovi skupštine Kluba i nadzornog odbora međusobno biraju i potvrđuju, bez da se članove išta pita", a na to se nadovezao i Đulić:
"Imate situaciju da klub ima oko 10 tisuća članova te oko 100 ljudi u klupskim tijelima. To znači da 1 % članova upravlja, bez ikakve zakonske osnove, cijelim klubom a da se preostalih 99 % ništa ne pita niti im se polaže račune."
Aktualna je bila i tema Dinamova eventualnog preoblikovanja. Čošić smatra da su priče o interesu stranih ulagača samo glasine:
"Vidite što se događa u Dinamu i koliko se grčevito ti ljudi drže za svoje fotelje i pozicije. Zar zbilja mislite da neki strani vlasnik jedva čeka uložiti novac i ostaviti u klubu ljude koji su ga doveli u stanje u kojem je danas?" na što se nadovezao i Krušelj:
"Klub ima milijunske dugove, odlaze mladi igrači nakon grotesknih grešaka. Pitanje je koliko je takav Dinamo zanimljiv stranom kapitalu."
Zanimljivo je bilo čuti i kako pojedini sudionici tribine smatraju da bi neki oblik preoblikovanja bio i bolje rješenje. Tako je Janković ustvrdio:
"Zakon o udrugama nastajao je prvenstveno kao okvir za male udruge poput lovačkih društava ili saveza izviđača, ne za velike klubove koji vrte milijunski profit. Ne vidim ništa sporno u preoblikovanju i mislim da je to logičan korak. Naravno, preduvjet za to je raščišćavanje postojećeg kadra u klubu i uređivanje situacije. Nije prirodno da navijači i članovi nemaju nikakvog utjecaja na klub. U sportskom menadžmentu, bez obzira na to imate li financijske i sportske uspjehe, poraz je ako nemate nikoga – navijače, koje taj proizvod zanima.''
Na pitanje može li se uopće provesti članski model na tržištu poput Hrvatske, jer se često spominje fraza kako "ulica ne može voditi klub", Čošić je ustvrdio:
"Članovi da vode klub nisu tu da odlučuju kojeg će se igrača kupovati i u kojim će se dresovima igrati. Poanta je članskog modela ta da mogu odabrati najbolje među nama koji će voditi Dinamo u nove sportske visine. Sadašnja garnitura, po ovom modelu, nema nikakvu odgovornost ni prema kome. A ako nemate odgovornost, ne možete raditi dobro i nitko vas ne može smijeniti", dok je Đulić dodao:
"Često se spominju neuspješni projekti hrvatskih klubova koji su uglavnom po sili zakona morali u preoblikovanje. Ali tu se promašuje ključno pitanje – ako članski model nikada nije zapravo zaživio, je li to onda uistinu poraz tog modela? Drugim riječima, da su tada klubovima upravljali ljudi koji imaju legitmitet i koji moraju odgovarati svojim ponašanjem i rezultatima, bismo li imali ovu situaciju da su de facto svi klubovi barem u jednom trenutku od osamostaljenja gotovo bankrotirali ili sasvim bankrotirali? Na kraju krajeva, već i primjer Futsal Dinama pokazuje da se može. Klub raste u svakom pogledu, a vode ga futsal fanatici i stručnjaci koje su odabrali članovi.''
U DTSM-u su izrazili nezadovoljstvo zbog činjenice da se nitko od odgovornih osoba u Dinamu nije odazvao pozivu te po njima ne smatraju javnu tribinu o budućnosti kluba dovoljno bitnim razlogom svoje uključenosti u dijalog s navijačima.
