Nedavno Dinamo, a sada i Rijeka diže veliku larmu na suce i suđenje. Eto, dočekali smo i to. Šefovi Modrih i Bijelih reagirali su na sličan način. Dva stara druga i poslovna partnera Zdravko Mamić i Damir Mišković.
Ta valjda je svima jasno da je ono šokantno priopćenje Dinama izdiktirao Mamić iz međugorske redakcije. Prilično drastične reakcije s Maksimira i Rujevice. Prijete radikalnim akcijama, iako izrijekom ne pojašnjavanju što točno namjeravaju.
Otkud takva podudarnost? Je li slučajno ili je akcija sinkronizirana? Jesu li šefovi zagrebačkog i riječkog kluba doista odigrali dupli pas, teško je reći, ali zna se da su u jako dobrim odnosima i nitko se ne bi iznenadio da su međusobno kontaktirali i posavjetovali se.
Indikativno je da su podigli buku u trenutku dok se Osijek diže i trenutačno je u samom vrhu. Bjeličina momčad bodovno je izjednačena na ljestvici s Dinamom i opasno mu prijeti skinuti ga s prijestolja. Ako na kraju Osijek bude i viceprvak, opet će malo zamiješati karte u HNL-u, poremetit će planove Rijeci, koja posljednjih godina važi za drugi najjači klub hrvatske lige.
Znakovito je i to da se buka digla baš uoči velikog derbija Dinama i Osijeka, koji bi mogao odrediti utrku za prvaka. Nije prvi put da se ovakve stvari događaju uoči odlučnih utakmica. Pritisak na suce je očit.
Može se puno diskutirati oko (ne)kvalitete hrvatskih sudaca. Jamačno nije slučajno što ih baš i nema na europskoj i svjetskoj sceni. Barem ne u iole važnim ulogama. Ali ne od jučer, ni od prekjučer, već desetljećima.
Gdje su Mamić i Mišković dosad bili?
Da hrvatski suci nisu baš europska top-razina, nije nikakva novost, to se zna odavno. Pa gdje su čelnici Dinama i Rijeke bili svih ovih godina, zašto su se tek sada ovako žučno oglasili? Cinici bi rekli da im je suđenje do sada odgovaralo, tako da i nije bilo potrebe za bljuvanjem vatre. Mišković bi se javio tek tu i tamo, mlako i nečujno u odnosu na ovo sada.
Kako to već biva u hrvatskom nogometu, i ne samo hrvatskom nego posvuda, što opet dovoljno govori o sveopćoj hipokriziji, klubovi se oglašavaju kako im odgovara. Kada sudačke pogreške idu njima u korist, šute kao ribe.
Kada ne idu, deru se na sav glas. I Dinamo i Rijeka pokazali su da nisu izuzetak. Svih ovih godina pozivali su na razboritost i gospodsko ponašanje, čak do neki dan. Nije li Dinamo nakon Gorice izašao u javnost s jednim stavom, a nakon Hajduka s potpuno oprečnim? Kako to protumačiti nego klasičnim licemjerstvom.
Novo atletsko čudo: Nitko ne skače poput nje, a s 19 godina je srušila i Blankin rekord iz 2008.
Loptica nam se opet vraća na Osijek, slavonski grad koji u nogometnim kuloarima već godinama nosi sarkastični naslov sudačke metropole. Novinarska fraza „osječki lobi“ jedna je od najkorištenijih otkako je Prve HNL.
Ni čelnicima Rijeke, a posebice Dinama nije odveć smetalo što je tolika sudačka moć koncentrirana u jednom gradu, točnije regiji.
Dinamo i Rijeka u strahu od Osijeka
Dapače, ima tu i divnog, dugovječnog prijateljstva, koje se nije pokvarilo ni kada su neki akteri završili iza zatvorskih rešetki. Ništa čelnicima Dinama i Rijeke nije smetalo sve dok Osijek nije izrastao u klub koji se bori za vrh ljestvice, a sada i za naslov prvaka.
Osijek prijeti poremetiti, i to na duže razdoblje, uspostavljeni odnos snaga u HNL-u, odnosno vladavinu Dinama i Rijeke, jer trećeg kluba praktički i nije bilo budući da je Hajduk gotovo propao, u višegodišnjoj je teškoj krizi, najblaže rečeno. Neodoljivo me vuče da u tom grmu leži zec.
Slučajno ili ne, ali činjenica je da se stvari poklapaju. Ili možda netko želi reći da je dosad suđenje bilo na vrhunskoj razini, pa se, eto, odjednom toliko pokvarilo da se mora tako žučno reagirati!?
Čini mi se da je bliže istini da se za nekog pokvarilo, a za nekog i popravilo. Kao i uvijek, sve kako se uzme.
