U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolju nizozemsku generaciju. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Stadion De Kuip u Rotterdamu sinonim je za nogomet. Gotovo da nema ljubitelja nogometa koji nisu čuli za njega. Ako kažemo da je kultni ili legendarni, nećemo pogriješiti. De Kuip je hram nizozemskog nogometa. To je stadion nizozemskog i europskog velikana Feyenoorda, a na njemu često nastupa i nizozemska reprezentacija.
Na njemu su igrane brojne velike utakmice, pa i finale Eura 2000., iako je nekoliko godina prije izgrađena Arena Amsterdam, tada najmoderniji stadion u Europi, s kojim dijeli ulogu dvaju glavnih domova nizozemske reprezentacije.
Malo koji stadion na svijetu ima tako jedinstvenu atmosferu. Na svakom koraku osjeti se duh prohujalih vremena i velike nogometne strasti. Iz njegovih tribina kulja miris slavne povijesti. U prijevodu s nizozemskog na hrvatski znači "kada". Tako je nazvan zbog oblika i izgleda. Ima tri etaže.
"Kada" u Rotterdamu
Izgrađen je 1937. i do danas je prošao nekoliko renovacija. Posljednje veće ušminkavanje imao je uoči Eura 2000., ali je u biti najveću preinake imao šest godina prije kada je uslijed UEFA-inih pravila o izbacivanju stajaćih mjesta kapacitet smanjen sa 69 na oko 51 tisuću sjedećih mjesta. Više-manje kapacitet je ostao isti do današnjih dana. Kreće se oko 50 tisuća.
Nizozemska reprezentacija i De Kuip idu ruku pod ruku. Narančasti su neporaženi u Rotterdamu već 31 uzastopnu utakmicu zaredom. De Kuip je neosvojiva tvrđava u ovom stoljeću.
Posljednji poraz Oranje je pretrpjelo na De Kuipu u listopadu 2000. protiv Portugala (0:2) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002., na koje se Nizozemci na kraju nisu plasirali.
Tijekom utakmica nacionalne momčadi De Kuip ne postaje crveno-bijeli nego narančasti. Nizozemci kažu da je nazočnost međunarodnoj utakmici na kultnom stadionu u Rotterdamu nenadmašno iskustvo.
Na De Kuipu su odigrani deseci De Klassiekera, derbija dvaju najvećih rivala nizozemskog nogometa Feyenoorda i Ajaxa, a odigrano je i čak deset finalnih utakmica pod UEFA-inim pokroviteljstvom: dva finala Kupa prvaka 1972. i 1982., šest finala Kupa kupova (1963, 1968., 1974., 1985., 1991., 1997.), jedno finale Kupa UEFA-e (2002.) i finale Eura 2000.
Teško je izdvojiti tri najveće utakmice na De Kuipu, to je gotovo nemoguće, no pokušat ćemo izabrati tri po našem ukusu.
Finale Kupa prvaka 1972. na De Kuipu: Ajax – Inter Milan 2:0 (61.354)
Ako kažete da Ajax igra finale Kupa prvaka na stadionu najvećeg i najmrskijeg rivala, ne treba previše pojašnjavati kakve primjese ta utakmica nosi sa sobom.
Ako je Rotterdam krcat Ajaxovim navijačima, onda je to utakmica najvišeg mogućeg rizika, pogotovo početkom 70-ih, kada je taj rivalitet dosegao svoje vrhunce, a započela je i burna era nogometnog huliganizma, ponajprije u Engleskoj i Nizozemskoj. A ako Ajax osvojio drugi naslov prvaka Europe i pretekne Feyenoord baš na De Kuipu, onda je to dan žalosti u Rotterdamu.
Početak 70-ih protekao je u dominaciji nizozemskih velikana u elitnom klupskom natjecanju UEFA-e. Era totalnog nogometa započeta je baš u Nizozemskoj, a dvije glavne perjanice tog izričaja bili su Feyenoord Ernesta Happela, po mnogima izumitelja totalnog nogometa i formacije 4-3-3, koju je kasnije preuzeo Ajax Rinusa Michelsa i dotjerao taj sustav gotovo do savršenstva.
OK, na tu temu imali bi što reći i Argentinci, odnosno Carlos Peucelle i njegov River Plate, koji tvrdi da je čuvena Riverova La Maquina početkom 40-ih igrala prvi totalni nogomet, koji su Nizozemci snimili i prenijeli u svoje dvorište, malo dotjeravši i unaprijedivši sustav i filozofiju Milijunaša iz Buenos Airesa. Na tu temu imao bi što reći i Peleov Santos, no tu su već šire nogometne priče za koje nema mjesta na ovim stupcima.
Totalni nogomet Happelova Feyenorda i Michelsova Ajaxa
Kako god, Feyenoord je kao prvi nizozemski klub osvojio Kup prvaka 1970., a godinu poslije to je napravio i Ajax s Michelsom i velikim Johanom Cruyffom, koji je odlaskom Pelea u mirovinu, polako preuzima primat najveće zvijezde svjetskog nogometa. Ajax je na De Kuip stigao kao aktualni prvak Europe jer je godinu prije premijerni naslov osvojio pobijedivši Panathinaikos na Wembleyju 2:0.
Ovaj put s druge strane dočekao ga je diljem Europe puno slavniji i po imenima jači klub od grčkog velikana – Inter Milan. Ajax je bio favorit, ali Talijani su Talijani. U primislima Nizozemaca bio je poraz u finalu Kupa prvaka 1969. Ajax je tada pokleknuo u okršaju s Riverinim Milanom. No prošle su tri godine od te utakmice i Kopljanici su sada puno iskusniji i uigraniji. Ajaxovi igrači u međuvremenu su postali velike zvijezde, a predvodio ih je superstar Cruyff.
Interova najveća zvijezda bio je 30-godišnji kapetan Sandro Mazzola, koji je bio član velike Interove momčadi koja se 1964. i 1965. okitila naslovima prvaka Europe, a bio je važan član talijanske reprezentacije, iako je dijelio „štafetu“ s Giannijem Riverom, koja je na Svjetskom prvenstvu 1970. dogurala do finala i tamo izgubila od one briljantne momčadi Brazila, koju je u labuđem pjevu predvodio nenadmašni Pele.
Ajaxovi navijači slave na travnjaku najvećeg rivala
Grande Inter je izgubio finale Kupa prvaka 1967. od Celtica i jasno da je htio iskupljenje u svojem četvrtom finalu. Na klupi Ajaxa više nije bilo Michelsa, prešao je u Barcelonu, a mjesto je prepustio isto tako sjajnom treneru, Mađaru Ștefanu Kovacsu, koji je nastavio tamo gdje je Michels stao. Filozofija je ostala ista, ali Ajax je pod njim igrao još brže i modernije.
Logično, igrači Ajaxa bili su zreliji i naponu snage. Talijani nisu imali odgovor na nizozemski presing i pas-igru. Uspješno su se branili u prvom dijelu, no teško su prelazili centar. O golu nisu mogli ni sanjati, pa je bilo jasno da će teško izdržati do kraja utakmice. Jedina šansa im je bila da zadrže nulu što duže. Međutim, kada je ih Cruyff načeo na početku prvog poluvremena, bilo je jasno kamo ide utakmica.
Drugi Cruyffov pogodak u 78. minuti zapečatio je sudbinu Intera. Ajax se na bunjištu najvećeg rivala okitio još jednom titulom prvaka Europe. Njegovi navijači dobili su jedinstvenu šansu utrčati na travnjak De Kuipa s Ajaxovim zastavama i transparentima. Neprocjenjivo za Kopljanike! Za Ajaxova navijače nije bilo slađe proslave, a još su uz to sačuvali glave netaknutima.
