U sjeni dvoboja najboljih europskih reprezentacija u elitnoj Ligi nacija večeras se odigravaju i ključne utakmice u Ligi C. Možda će neke iznenaditi poredak na ljestvici skupine G: Luksemburg je prvi s devet bodova i ako večeras slavi na Cipru, bit će jako blizu promocije u Ligu B kolo prije kraja natjecanja.
U debitantskom izdanju Lige nacija Luksemburg je krenuo iz Lige D, najslabije lige, a već kuca na vrata Lige B. Luksemburški nogometni boom započeo je prije nekoliko godina, točnije 2017. U svibnju te godine Luksemburg je bio 147. na FIFA-inoj ljestvici, a godinu je završio na 83. mjestu. Bio je to najveći skok od svih 211 članova FIFA-e.
Dakako da je najviše odjeknuo remi s Francuskom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Tricolori nisu pobijedili Luksemburg prvi put od 1914. Luksemburg je iste godine u kvalifikacijama odigrao 1:1 s Bugarskom, pobijedio je Bjelorusiju 1:0 te u prijateljskoj utakmici Mađarsku 2:1. Na tim utakmicama osvojio je puno bodova.
Luksemburg na pragu Lige B
Nakon toga Luksemburg redovito godinu završava među 100 najboljih reprezentacija svijeta.
U prvom izdanju Lige nacija bio je drugi u skupini iza Bjelorusije. Budući da je došlo do rekonstrukcije natjecanja, otišao je stepenicu više, a sada će najvjerojatnije preskočiti još jednu.
Uspjesi nisu stigli preko noći. Luksemburg je još u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. bio topovsko meso i za najslabije reprezentacije. Lihtenštajn ih je, primjerice, u tim kvalifikacijama pobijedio s 4:0 u gostima, što mu je rekordna pobjeda. U Vaduzu je slavio s 3:0. Dakle, ukupno 7:0.
Bile su to najgore kvalifikacije u povijesti luksemburške reprezentacije. Debakl za debaklom. Luksemburg je 2005. godinu završio na 195. mjestu FIFA-ine ljestvice, od tada ukupno 208 reprezentacija.
14 godina poslije luksemburška je slika potpuno drukčija, puno bistrija i veselija. Nije napredovala samo reprezentacija, osokolio se i klupski nogomet. Dudelange, najjači klub u zemlji koja broji oko 600 tisuća žitelja, dvaput zaredom (2019., 2020.) igrao je u skupini Europske lige.
Čudesan uzlet
Kako je došlo do čudesne transformacije?
„Godine 2000. Luksemburški nogometni savez odlučio je pokrenuti Akademiju, budući da do tada nije postajao profesionalni klub u državi. Ideja je bila da razvijemo najbolje što možemo talente koje smo imali. Do tada smo imali tek dva-tri profesionalna igrača koji su igrali u inozemnim ligama“, u razgovoru za madridsku Marcu pojasnio je Joël Wolff, generalni tajnik luksemburške federacije od 1990.
Ulaganje u Akademiju iskristaliziralo se inauguracijom nogometnog kampa Mondercange, koji je izgrađen 2002.
VIDEO: Hrvatska izgubila u Švedskoj i sad se mora spašavati protiv Ronalda i Portugala
„Nastavili smo ulagati u poboljšanje infrastrukture i općenito uvjeta za treniranje diljem zemlje. To smo uspjeli dobrim dijelom zahvaljujući značajnim povećanjem prihoda od televizijskih i marketinških prava, koji su stizali iz UEFA-inih i FIFA-inih fondova“, kaže Wolff.
Dakle, iako je Luksemburg iznimno bogata država, žila kucavica visokog biznisa Europske unije, što najbolje svjedoči podatak Svjetskog monetarnog fonda da je po per capita prihodu na vrhu je svjetske ljestvice u 2020., većinu infrastrukture izgradio je novcem iz UEFA-inih i FIFA-inih fondova.
Izgradili kamp, grade nacionalni stadion
Ti iznosi nisu ni približno tako veliki kao što ih dobivaju puno kvalitetnije reprezentacije, koje se uspijevaju redovito plasirati na europska i svjetska prvenstva, kao što je to, recimo, Hrvatska, koja je još uz to i ozbiljan faktor na velikim turnirima, pa može i dodatno zaraditi.
U prijevodu rečeno, pitamo se gdje su završile stotine milijune eura koji su se svih ovih godina sljevali u blagajnu HNS-a? Pouzdano znamo da se to pita i predsjednik UEFA-e Slovenac Aleksander Čeferin, koji jako dobro poznaje situaciju u hrvatskom nogometu, pa se to može shvatiti retoričkim upitom.
Luksemburg ne samo što je izgradio nacionalni kamp već gradi i nacionali stadion. Jasno, prema svojim potrebama. Bit će završen 2021. i imat će 9,5 tisuća mjesta. Ne treba sumnjati da su opet iskoristili sve moguće fondove koje im pruža Europska unija i UEFA-a.
Nema lažnih temeljaca
Koliko nam je poznato, Luksemburžani nisu imali nijedno lažno postavljanje kamena temeljca ili uzaludno čišćenje terena, kao što to već godinama redovito rade šefovi HNS-a pri najavama izgradnje kampova, na stranu stadioni. I to rade tako temeljito da je u hrvatskim kamenolomima već ponestalo kvalitetnih stećaka. Uopće ne ironiziramo previše, pa sjetite se samo koliko puta smo gledali pompozno najave od kojih na kraju nije bilo ništa.
U Luksemburgu, naravno, toga nema. Korupcija je, dakako, na niskoj razini u cijeloj državi. Kada su odlučili poboljšati svoj nogomet, to rade vrlo savjesno i pedantno.
„Ključ je našeg napretka u dobrom radu Akademije. Prije pet godina već sam bio uvjeren da ćemo imati natjecateljsku momčad za 2020. godinu jer svaki dan možete vidjeti kako talenti pristižu i razvijaju se u našem centru u Mondercangeu", kaže Wolff, koji ističe da je jedan od stupova luksemburške reprezentacije – imigracija.
„Mi smo multikulturalna zemlja, imigranti su kod nas dobrodošli. Manje-više polovica stanovništva su imigranti. Taj proces se prilično dugo odvija, neki su sada već druga ili treća generacija. Naravno da je priljev novih ljudi uvelike utjecao i na naš nogomet. Uvidjeli smo da imamo veliku šansu izgraditi dobru reprezentaciju. Mnogi su ljudi posljednjih godina došli iz Portugala ili zemalja bivše Jugoslavije, prije toga iz Italije. Djeca tih imigranata imala su priliku odrastati u zemljama koje imaju veliku nogometnu tradiciju. To su prednosti koje mi pokušavamo iskoristiti“, kaže Wolff.
Cilj - plasman na Euro ili Mundijal
U momčadi koja je nedavno pobijedila Crnu Goru ima puno igrača imigrantskih korijena: Anthony Moris rođen je u Belgiji, Lars Krogh porijeklom je Norvežanin, Mica Pinto Portugalac, Leandro Barreiro ima angolske korijene, Aldin Skenderović bosanskohercegovačke i crnogorske, Gerson Rodríguez portugalske, Daniel Sinani rođen je u Srbiji, Edvin Muratović podrijetlom je iz Crne Gore, Stefano Bensi iz Italije, Maurice Deville iz Njemačke…
Naravno da Luksemburžani vide šansu i u tome da svoje nogometaše izvoze u inozemstvo te da tako privređuju dodatne prihode za daljnji razvoj. U posljednjem sazivu luksemburške reprezentacije samo je pet nogometaša koji igraju u Luksemburgu, svi ostali u inozemnim ligama, nekoliko njih u njemačkim, belgijskim i portugalskim.
„Mi želimo biti sljedeća mala nacija koja se plasirala na Euro ili Svjetsko prvenstvo, kao što je to uspjelo Islandu ili sada Sjevernoj Makedoniji“, entuzijastički poručuje Wolff.
Možda još ne mogu baš izravno kroz kvalifikacijske skupine, ali zaobilaznim putem bi mogli. Naime, promocijom u Ligu B Luksemburg će dobiti šansu plasirati se na velika natjecanja putem doigravanja. Kako im u posljednje vrijeme ide, to uopće nije nemoguće.
