U svibnju 2016. godine, Arsenal je završio sezonu engleske Premier lige na drugom mjestu ljestvice. Uz dodatak kako su iza sebe ostavili sve glavne konkurente. Da, bila je to ona sezona u kojoj je Leicester osvojio titulu prvaka, a Arsenal je u foto finišu prestigao na kraju posrnuli Tottenham, još jednom ih ostavivši iza sebe.
Tim putem ostvarili su najbolji ligaški plasman nakon 11 godina, odnosno prvi put nakon sezone 2004./05. završili su na drugom mjestu (posljednju titulu uzeli su sezonu ranije). 17. uzastopni nastup u Ligi prvaka kroz sezonu uglavnom nije bio upitan. Osvojili su manje bodova nego dvije sezone ranije, no nije bilo puno brige.
Umjesto potentnog nastavka, neočekivani pad
Momčad je izgledala potentno. Dobar spoj mladosti i iskustva. Olivier Giroud izuzetno raspoložen, Mesut Özil u životnoj formi, s 19 ligaških asistencija u tek završenoj sezoni. Odlični Alexis Sanchez, Theo Walcott, Aaron Ramsey te Alex Oxlade Chamberlain, Serge Gnabry, Alex Iwobi i Hector Bellerin kao oni čije vrijeme tek dolazi. Od bitnih igrača klub je napustio tek pouzdani veznjak koji se odlučio posvetiti trenerskom zvanju, Mikel Arteta. Arsene Wenger također je odlučio malo produžiti svoj staž na klupi.
Nitko nije očekivao da će šest godina kasnije momčad biti pred šestim uzastopnim propuštanjem plasmana u Ligu prvaka. Da će biti predmet raznih pošalica te da će posebna rubrika biti njihovi transfer promašaji. Wenger je završio peti i šesti, nakon čega je odlučio posao prepustiti drugima. Emery je završio peti, pred kraj iduće došao je Arteta zauzevši osmo mjesto, ali osvojivši FA Cup. Spomenuti plasman je ponovio u svojoj prvoj cjelovitoj sezoni, a onda se napokon činilo kako će vratiti klub tamo gdje ga njegovi navijači žele vidjeti.
Šesto uzastopno propuštanje Lige prvaka
Tri kola prije kraja sezone 2021./22. Arsenal je bio četvrti, s četiri boda ispred Tottenhama i međusobnim susretom protiv svojih najvećih rivala. I onda se dogodilo nešto što su mnogi nažalost predviđali. Zapravo, nešto što je Arsenal već doživio početkom travnja, nakon serije dobrih rezultata. U dva susreta su pregaženi. Tottenham je riješio posao rezultatom 3:0, a onda je došao i poraz od Newcastlea rezultatom 2:0. Arsenal u tim utakmicama nije izgledao kao momčad kojoj su to meč lopte za plasman u Ligu prvaka. Kolo prije kraja Tottenham ima dva boda više i gostujući susret protiv posljednjeg Norwicha, iz kojeg im treba jedan bod.
Neki se čak šale kako je Arsenal ovo odradio u najboljem Tottenhamovom stilu.
Navijači ne smiju biti razočarani
Jasno je kako su šanse Arsenala, koji u oproštaju od sezone dočekuje Everton, momčad čiji će igrači u borbi za ostanak ginuti za svaku loptu, trenutno male. Ukoliko ne dođe do scenarija gdje oni pobjeđuju, a Norwich iznenađuje Tottenham, njihovi navijači bit će još jednom razočarani. Ali, zapravo, neovisno o tome kakav bude ishod, ne bi trebali biti.
Iako je činjenica da su neke stvari već sad mogle biti bolje, poput psihičke pripreme momčadi za najvažnije susrete, isto tako možemo sa sigurnošću zaključiti da se na Emiratesu radi dobar posao i slaže dobra priča. Zaslužan za to je najvećim dijelom onaj već gore spomenuti Bask, možda i najbolji nogometaš svih vremena koji nije osjetio čast nastupanja u nacionalnom dresu. I čovjek koji će, vrijedi navesti, možda u posljednjem kolu trebati jedan klub čija je ikona izbaciti u niži rang, da bi drugi klub, onaj čiji je trenutno menadžer, odveo tamo gdje se smatra da im je mjesto.
Odlazak Aubameyanga značio je preporod
Arteta je svoj posao ove sezone prihvatio hrabro. Prepoznao je neke probleme. Prvi je bio prenatrpanost igračima podjednake kvalitete pa su tako Lucas Torreira, Ainsley Maitland-Niles, Hector Bellerin, Reiss Nelson, Pablo Mari, William Saliba i Matteo Guendozi otišli na posudbu. Uspio se riješiti preskupog Williana, a na zimskom prijelaznom roku još tri igrača. Seada Kolašinca, Calluma Chambersa i Pierrea-Emerica Aubameyanga.
Upravo ovaj posljednji potez pokazao se ključnim za preporod Arsenala. Aubameyang je svakako posljednjih sezona postao simbol Arsenala, glavni i najbolji igrač kluba. U 163 utakmice za Arsenal postigao je 92 pogotka, dodavši 21 asistenciju i uvijek se od njega najviše očekivalo.
No, njemu su 32 godine. Kvaliteta je naravno tu, ali ipak umanjena za jednu stavku koja se od Gabonca uvijek tražila, a bilo ju je sve manje, brzinu. Osim toga, riječ je o igraču koji u karijeri ima osvojen jedan njemački Liga kup te FA Cup s Arsenalom. Izgubio je motiv, izgubio je volju, htio je nešto više. Igra Arsenala mu je kao slijed svega toga počela robovati. Arteta je to prepoznao. Klub je dogovorio sporazumni raskid. Oslobođen je veliki dio budžeta, Aubameyang se preporodio u Barceloni, a preporodio se i Arsenal.
Arteta je mogao krenuti u potpunosti grabiti momčad po svom ukusu, većinom na krilima mladih igrača. Bukayo Saka se već ranije pokazao kao budući lider, a već samo udjeljivanje broja 10 Emileu Smithu-Roweu bilo je znak koliko se i od njega očekuje. Ključeve organizacije igre dao je Martinu Ødegaardu, koji je krenuo ispunjavati potencijal, a i veliki novac uložen u Bena Whitea pokazao se dobrim poslom. Iz Bologne je doveden odlični Takehiro Tomiyasu, a također se pravim pojačanjem pokazao i jeftini Nuno Tavares, ofenzivno ludo opasni lijevi bek, koji nažalost ipak ima ogromnih problema u obavljanju obrambenih zadaća.
Partey je ono što čekaju od Vieire
Ranije dovođenje Thomasa Parteya također se pokazalo kao pun pogodak, kao igrač u sredini za kakvim teže od Patricka Vieire, a uspio je na kraju Arteta smiriti sjajnog, ali često nekontroliranog Granita Xhaku. Aaron Ramsdale se također pokazao kao sjajan posao te je počeo konkurirati za prvog vrata Gordog Albiona. Dao je Arteta priliku, ali i odgovornost, još jednom nebrušenom dragulju ogromnog potencijala, Gabrijelu Martinelliju. Sve to jako podsjeća na filozofiju Arsenea Wengera. Uostalom, učio je 40-godišnji Bask od njega posljednjih pet sezona karijere, kad mu je na terenu bio produžena ruka.
Puno pozitivnih stvari vidi se kod trenutnog Arsenala. Prije svega vidi se plan i strategija. Zna se tko što radi, kakve su ambicije kluba te kako se namjeravaju ostvariti. Također se vidi neka ideja igre, vidi se momčad koja teži nadigravanju, ali kroz svježinu i ideju mladih igrača. Prisutan je ogroman prostor za napredak, ali i vjera u Arsenal koji može biti na razini Wengerovih najboljih sezona. Arsenal je nakon par sezona ponovno ekipa u koju bi neki vrhunski igrač mogao izabrati doći nauštrb nekih drugih.
Psihološka priprema je ključ budućnosti
Nažalost, postoje tu neki problemi na kojima će se najviše morati raditi. Xhaka je nakon poraza od Newcastlea ljutito reagirao na račun suigrača, izjavivši da su oni koji nisu spremni na borbu i uspjeh trebali ostati kod kuće. Mora se priznati da je neki elan nedostajao. U najvažnijim trenucima pojavili su se problemi kakvi su viđani proteklih sezona. Arsenal je odjednom postao momčad koja izgleda kao da se ne poznaje, kao da im nikako nije mjesto u vrhu najjače nogometne lige svijeta.
To je taj psihološki faktor kojem će se u Arsenalu najviše morati posvetiti. Moraju uvjeriti igrače da su spremni pobjeđivati u velikim utakmicama, da su spremni osvajati trofeje te da posjeduju svu potrebnu kvalitetu. Moraju vjerovati da su njihovi suigrači najbolji na svijetu te kako zajedno mogu ostvariti uspjehe kakve zapravo svi nogometaši priželjkuju kad pokrenu svoju karijeru. I to će biti ono na čemu će se sigurno raditi tijekom priprema.
Što se tiče igračkog kadra, također postoje neka pitanja, ali i neke pozicije na kojima je najviše potrebno poraditi. Gabriel i White su se potvrdili kao dobar stoperski par, ali problem nastaje kad nrekoga od njih nema. Rob Holding je protiv Tottenhama još jednom potvrdio kako nije igrač za klub koji se bori za vrh. Tomiyasu bi tu također trebao biti opcija, ali koristi ga se na boku. S posudbe se vraća William Saliba i on bi trebao biti ta treća opcija ili čak ozbiljan kandidat za prvi sastav. 21-godišnji Francuz u prošle je dvije sezone odigrao 52 utakmice za Olympique iz Marseillea, gdje je ove sezone nezamjenjiv u posljednjoj liniji.
Pozicija lijevog bočnog ima samo jedan problem, a to su ozljede Kierana Tierneya. Tavares je ofenzivno sjajna alternativa, na obrani se, kao što je već navedeno, mora poraditi. S desnim je malo drugačija situacija. Pored Cedrica Soaresa treba doći isti opis kao kod Holdinga, a Tomiyasu je prije svega stoper. Pitanje je kakva će biti volja Bellerina nakon što se vrati iz Betisa. Za njega znamo što i kako može, ali već neko vrijeme u dresu Arsenala, barem u kontinuitetu, to nismo vidjeli. Jedan čisto autorski prijedlog je pokušaj akvizicije Maxa Aaronsa iz Norwicha, kojem se Championship više neće dati igrati.
Pozicija srednjeg veznog trebala bi biti sigurna za Xhaku i Parteya, ali moglo bi tu biti još nekih pojačanja. Ako i ne bude, Lokonga se pokazao kao odlična radilica i uvijek može biti koristan, Elneny je također podigao formu, a Lucas Torreira se vraća nakon odlične sezone u Serie A, no on je trenutno bliže napuštanju kluba nego odlaska. Nažalost, Matteo Guendozi izrazio je želju za ostankom u Marseillu, odnosno protivio se povratku u Arsenal te je prodan bivšem prvaku Europe. To je velika šteta, jer je u svjetlo plavom dresu eksplodirao i postao najbolji igrač te vođa možebitnog viceprvaka Francuske, a neki mediji njegove partije opisuju veličanstvenima.
Netko mora zabijati golove
Ofenziva je problem samo po pitanju glavnog napadača. Alexandre Laccazette je koristan, ali kao druga opcija, dok je Eddie Nketiah proradio pred kraj sezone, no teško da je to igrač za visoke ambicije. Zbog toga Arsenal radi na dovođenju elitnog napadača, a najviše se govori o Gabrielu Jesusu. Preostali kandidati za dolazak u Arsenal su Alexander Isak, Paulo Dybala, Tammy Abraham te možda i Patrick Schick. Što se tiče ostanak navale, neki su već navedeni gore, to je ona sila koja bi u narednim sezonama trebala pokretati Arsenal, a iskočit će i netko od mladih nada, poput Charlieja Patina ili Omarija Hutchinsona.
Dakle, najviše je potreban strijelac. Najbolji ove sezone je Saka s 12 pogodaka. Ostane li na tome i nakon Evertona, izjednačenit će najslabiju sezonu najboljeg strijelca Arsenala. Također 12 pogodaka je u sezoni 1981./82. postigao Alan Sunderland.
Ne smiju ponoviti pogreške prošlih sezona
Sve u svemu, Arsenal je momčad koja djeluje kao da ima budućnost. Samo moraju ostati pri strategiji razvoja. Ono što ne smiju napraviti je novo pretrpavanje svlačionice igračima koji se neće uklopiti ili jednostavno preplaćivanje igrača koji se tek trebaju ozbiljnije dokazati na višoj razini. Nicolas Pepe je greška na kakvoj treba učiti, iako i njega još uvijek ne smijemo otpisati, posebno ako mu odluče dati priliku.
Što god se dogodilo, Arsenal je momčad koji će iduće sezone vrijediti pratiti i gledati, neovisno koje će europsko natjecanje igrati. Čak niti Europska liga nije loš izbor za jednu momčad koja je u izgradnji i koja ne traži instantne rezultate. Dovoljno jako je to natjecanje, za osvajanje kojeg bi ušli u krug favorita, a i lakše bi bilo odrađivati rotacije bez toga da pate ligaški rezultati. Veselimo se vidjeti što će to Arteta i ekipa pripremiti za iduću sezonu.
Peto mjesto nikako nije katastrofa, ono je smjernica i dokaz da se ide prema naprijed.
