Pozicija lijevog beka tradicionalno je na glasu kao najdeficitarnija u svijetu nogometa, a čak i najveći svjetski klubovi nerijetko se muče s pronalaženjem adekvatnog rješenja.
Slična je situacija bila i u Liverpoolu. Posljednjih godina lijevu stranu obrane često je krpao nogometni multipraktik James Milner, kao i, blago rečeno, neuvjerljivi Alberto Moreno. Curilo je po lijevoj strani sve dok Jürgen Klopp 2017. nije ''iskopao'' rješenje u Hull Cityju, klubu koji je iste sezone ispao iz Premierlige.
Vjerojatno je malo tko očekivao da će škotski bek Andy Robertson, za kojeg su izdvojili devet milijuna eura, oko godinu i pol kasnije postati nezamjenjiv prvotimac i miljenik navijača Redsa. Usput je postao i kapetan škotske reprezentacije, a tamošnji mediji počastili su ga zanimljivim nadimkom - Robertson Carlos.
Škotski Roberto Carlos i heroj radničke klase
Brz, borben, uvijek u petoj brzini i sveprisutan u oba smjera, popularni Robbo sjajan je dodatak Kloppovu ''heavy metal nogometu''. Nakon poraza od Liverpoola koji mu je praktički osigurao otkaz, Jose Mourinho u izvrsnoj je predstavi Redsa istaknuo upravo "nevjerojatnog Robertsona" rekavši da se ''umori samo od gledanja kako svaku minutu napravi sprint od 100 metara.''
A Robertson je odlično opisao samog sebe tijekom jedne Liverpoolove promotivne akcije rekavši u (polu)šali da je on, u odnosu na ostale zvijezde Liverpoola, ''heroj radničke klase''. Tu je konstrukciju u svojoj kultnoj pjesmi besmrtnom učinio John Lennon, jedan od najslavnijih sinova Liverpoola, grada podjednako poznatoga po glazbi i nogometu.
Maknemo li sarkastični i društveno kritički ton pjesme slavnog člana Beatlesa, Robertsonov put i imidž savršeno pristaje uz čuvene Lennonove stihove. Počeo je u Celticu, koji ga je još kao tinejdžera otpisao smatrajući ga fizički preslabim. Ipak, ostao je na Hampden Parku, ali u ponešto drugačijoj ulozi – na tom je stadionu radio kao prodavač ulaznica, i to puno radno vrijeme.
Radio puno radno vrijeme, a za "gablec" –teretana
Za to je imao dobar razlog - u Queens Parku, malom škotskom klubu u kojem je igrao nakon Celtica, dobivao je novac samo za putne troškove.
"Tijekom pauze za ručak išao sam u teretanu. Radio sam na stadionu Hampden, pa sam mogao to raditi jer tamo postoji potrebna infrastruktura. Posao mi nije maknuo fokus s nogometa i to mi se kasnije isplatilo", rekao je u velikom intervjuu za službenu stranicu Liverpoola.
Robertson je razmišljao o upisivanju fakulteta, ali ipak je ostao u nogometu i – pogodio. Dobio je priliku u Dundee Unitedu, pa je preko Hulla stigao do velikog Liverpoola. Tamo je postao omiljeni igrač Redsa i idol čuvenog Kopa. Ne samo zbog odličnih igara nego i skromnosti te humanitarnog rada.
Unatoč slavi, trudi se ostati nogama na zemlji i pomagati drugima
''Moji roditelji radili su cijeli život, odrastao sam u tom radničkom duhu. Nisu bili ni približno bogati, ali uvijek su davali barem nešto u humanitarne svrhe. Tako su odgojili mene i brata, ja to samo nastavljam", objasnio je.
Robertson je danas i sam otac dvoje male djece. Unatoč nogometnoj slavi, trudi se ostati nogama čvrsto na zemlji jer, kaže, ima odgovornost prema djeci i njihovoj budućnosti.
"Može vas 'povući' pa si kupite lijepe stvari - nemam ništa protiv jer potreban je naporan rad da dođeš do toga. Svi se počaste, samo u različitim omjerima, ako dobiješ bonus na plaću, priuštiš si nešto lijepo. Može to biti nešto od 20 funti, ali princip je isti. Međutim, treba biti pametan i odgovoran, ostati u kontaktu sa stvarnim svijetom i pomoći onima kojima je to potrebno. Nešto što je tebi mala stvar nekome može puno značiti", rekao je.
Robbo je ove sezone jedan od ključnih kotačića Kloppova stroja u napetoj utrci za naslov koji Liverpool čeka od 1990. godine. Zvijezda vodilja može im biti upravo put njihova heroja radničke klase i živućeg primjera da je snove moguće ostvariti unatoč svim preprekama.
