Dvojica možda i najrazvikanijih nogometnih stručnjaka današnjice sa sobom su u Manchester donijela dah El Clasica, dugogodišnje međusobno rivalstvo i sukob nogometnih nazora. Prvi okršaj koji smo imali prilike odgledati jučer na Old Traffordu dao je sve što smo mogli tražiti.

Dok je Jose Mourinho imao sve igrače na raspolaganju Guardiola je u derbi ušao bez Sergija Aguera koji je zbog laktarenja kažnjen s tri utakmice pauze, te Illkaya Gundogana i Vincentea Kompanyja. Aguera je zamijenio izvrsni Nigerijac Kelechi Iheanacho dok je Gundoganovo mjesto zauzeo Fernandinho. Pomalo zaboravljenog Kompanyja, koji bi se nakon duge ozljede uskoro trebao vratiti na teren, od početka sezone odlično mijenja novopridošli John Stones.

Unatoč težini koju nosi utakmica između dva rivala i pretendenta na naslov, Guardioline momčadi i kod kuće i u gostima igraju istu igru, "Ne igram na posjed zato što mislim da je to posebno lijepo već zato jer to mojoj momčadi donosi rezultate", objasnio je nedavno Španjolac. Njegovom rivalu iz Portugala stoga je preostalo tek da odluči hoće li ga pritisnuti visoko i otežati Cityju iznošenje lopte u središnju trećinu terena ili ostati ukopan nešto dublje i u kompaktnoj formaciji čekati kontre.

Mourinhova greška

Da li zbog iskustva s Realom s kojim ga je Guardiolina Barcelona znala našamarati kada bi se usudio napasti ili zbog toga što nije posve siguran u momčad i razinu uigranosti visokog presinga, na kraju se Mourinho odlučio na pasivni pristup ostavivši prostor Cityju za relativno neometan ulazak u središnju trećinu terena.

Već nakon četvrt sata igre bilo je jasno kako je pogriješio jer je City je u potpunosti iskoristio prostor i vrijeme koje im je United ostavio te je posve dominirao prvim dijelom utakmice.

Na gornjoj slici vidimo s koliko su nonšalancije igrači Uniteda ušli u utakmicu. Nitko ne ometa Fernandinha u iznošenju lopte dok je David Silva posve sam spreman primiti ju. Obzirom da je upravo Silva igrač koji je sposoban i u puno užem i nezgodnijem prostoru zadržati loptu, okrenuti se, proslijediti ju dalje ili sam krenuti prema direktno prema golu, zapanjuje koliko su neki igrači Uniteda olako shvatili protivnika. Upravo je to razlog što je Guardiolina momčad suvereno gospodarila terenom.

Osim što nije uspio zadržati koheziju u defenzivnoj fazi, United nije uspio niti u posjedu napraviti ništa. Mourinho je izveo momčad s namjerom da, jednom kada osvoji loptu, što prije dugim loptama dođe do Ibrahimovića koji je trebao zadržati posjed dovoljno dugo da omogući Lindgardu, Mkhitaryanu ili Rooneyu da mu se priključe i krenu na gol.

Kako vidimo na usporednom grafikonu iznad, United u prvom poluvremenu nije uspio doći do svojeg glavnog napadača. Razlika je zasigurno i u tome što je Mourinho u drugom dijelu imao i Fellainija i Pogbu spremne na skok, ali prije svega zbog izvrsnog presinga Cityja koji je u prvom dijelu s lakoćom osvajao lopte visoko u polju Uniteda.

Koliko je City bio efikasan u defenzivnoj fazi tijekom prvog dijela odlično oslikava usporedba s drugim poluvremenom. Na gornjoj ilustraciji vidimo kako funkcionira Guardiolin visoki presing i kako to utječe na igru momčadi. Ne samo da je City bio posve dominantan u posjedu već je njihova igra bez lopte dovela do pada samopouzdanja protivnika. Kako je poluvrijeme odmicalo United je gubio vjeru, a sve češće i lopte.

Osim što je to Cityju omogućilo konstanti pritisak, Mourinhova momčad je bez samopouzdanja igrala i u onim rijetkim trenucima kada je imala loptu. Tu leži i razlog zbog čega su tijekom prvog poluvremena samo tri duge lopte pronašle isturene igrače Uniteda premda je taj brzi prijenos igre u ofenzivnu trećinu terena bio glavni Mourinhov plan kako dobiti City.

S druge strane, Guardiola nije koristio "invertirane" bekove kako je to radio u prijašnjim susretima kada su Clichy, Sagna, Kolarov... umjesto klasičnog prodiranja uz aut liniju doprinosili stabilnosti u sredini terena nudeći opcije za pas tako što su ulazili u sredinu terena.

Gornji GIF daje shematski prikaz tipičnog izlaska Guardiolinog Cityja iz defenzivne zone. Ključne uloge imaju pivot kojeg je u ovoj utakmici igrao Fernandinho čija je glavna uloga izvući loptu iz defenzivne zone u središnju trećinu terena. Istu ulogu u Guardiolinim momčadima igrali su Busquets (Barcelona) i Xabi Alonso (Bayern). Ono što su u Barceloni bili Xavi i Iniesta jučer je na leđa preuzeo David Silva koji je spajao Fernandinha (nerijetko preko Kolarova) s napadačima. Široko postavljena krila razvlače protivničku obranu koju potom iz drugog plana odlično napadaju Kevin De Bruyne i Silva.

Gornja slika pokazuje zbog čega Guardiola inzistira na poštivanju pozicija toliko da je Thierryja Henryja svojedobno zamijenio na poluvremenu kada je prešao s lijevog na desno krilo i - zabio gol. Naime, Nolitova pozicija uz sami rub igrališta maksimalno razvlači obranu Uniteda i stvara rupu između desnog beka i Valencije i braniča Baillyja. Time se stvara koridor za utrčavanje centralnog veznog igrača, u ovom slučaju, Silve.

Premda možda izgleda nebitno, iznimno je važna i pozicija Otamendija koji se pridružuje veznoj liniji okupirajući pri tom jednog od obrambenih igrača, u ovom slučaju Mkhitariyana. Da bi Guardiolin plan bio uspješan jednako je bitna i uloga Raheema Sterlinga koji je izvan kadra ali, poput Nolita, stoji uz aut liniju okupirajući lijevog beka Uniteda kojeg će povući za sobom ukoliko City promijeni stranu pri čemu će se otvoriti slična situacija s druge strane.

U drugom dijelu Mourinho je odlučio promijeniti pristup, visoko napasti goste te ne dozvoliti neometan protok lopte i kontrolu kakvu su imali u prvom dijelu. Izvadio je prilično lijenog Mkhytariana i nevidljivog Lingarda te je iz 4-2-3-1 prešao na 4-3-3. Dok je Rashford na lijevom krilu zamijenio Lingarda, Ander Herrera je zauzeo poziciju defenzivnog veznog omogućivši Pogbi i Fellainiju više slobode prema naprijed dok je Rooneya premjestio na desno krilo.

Bez promjena u fazi napada

Unatoč promjenama u formaciji i defenzivnom planu, u fazi napada ostao je vjeran uglavnom dugim loptama i ubacivanjima preko Valencije i Rooneya s desna. S obzirom da je sada uz Ibrahimovića imao i Fellainija te Pogbu, ne iznenađuje veći broj točnih dodavanja. Rashford je pak brzinom i prodornošću na lijevoj strani trebao doprinijeti raznovrsnosti.

Gol koji je Ibrahimović zabio pred kraj prvog dijela i efikasniji visoki presing dali su Unitedu dodatnu snagu i drugo poluvrijeme igralo se prilično izjednačeno premda je Mourinhova momčad u šanse dolazila uglavnom uz pomoć grešaka Claudija Brava. Neka lopta mogla je i zalutati u gol, ali na kraju City je mogao biti i efikasniji iz brojnih kontri. Posebno nakon 80. minute kada ulaskom Martiala Mourinho prelazi na 3-4-3 i ide na sve ili ništa.

Premda je City suvereno odradio utakmicu i posve dominirao prvim poluvremenom, treba reći kako je bilo kakva odluka o tome tko će na kraju biti prvak, ako uopće bude netko iz Manchestera, daleko barem do travnja. Prvi sraz Mourinha i Guardiole u Engleskoj valja čitati kao početno odmjeravanje snaga premda nema sumnje da je nakon dva mjeseca Guardiola napravio bolji posao. Obje momčadi će do sljedećeg susreta biti puno bolje, uigranije i sigurnije u svoje sposobnosti i valja očekivati posve drugačiji susret. Kako sezona odmiče City će utakmice u kojima dominira rješavati do poluvremena, a United će pod Mourinhom još uigrati obranu i puno učinkovitiji kontra napad.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju