UFC je s razlogom jedna od najuspješnijih sportskih firmi na svijetu. Da, možemo ih bez previše razmišljanja nazvati tako, budući da sve što oni rade u prvom planu ima poslovnog, a tek onda sportskog smisla. Barem kad su u pitanju najveće i glavne borbe priredbi neupitno najveće borilačke promocije na svijetu.
Besmislenih uparivanja uvijek je bilo
Tako smo već kroz povijest gledali neka na prvu besmislena uparivanja, samo zato što postoji neka priča ili neki razlog. Sjetimo se besmislenog batinjanja potrošenog BJ Penna od strane Yaira Rodrigueza pa i trilogije istog borca protiv Frankieja Edgara. Jon Jones protiv Chaela Sonnena isto upada u tu grupu, a Sonnen je tim putem nagrađen zbog hrabrosti (i svog uvijek dugog jezika). Čak tu možemo svrstati borbu Colbyja Covingtona protiv ispuhanog Tyrona Woodleya, daleko prekasni revanš Robbieja Lawlera i Natea Diaza, Chuck Liddell protiv Richa Franklina te još neke primjere čije bi nabrajanje zauzelo previše mjesta.
Među te borbe vjerojatno možemo uvrstiti i onu koju bismo trebali gledati na UFC 279 priredbi, između Khamzata Chimaeva i Natea Diaza. Borba je to za koju uistinu ne postoji sportski smisao i zašto je to tako je lako objasniti u dva odlomka. Ova dva koja slijede.
Borac u najvećem uzletu protiv posrnule ikone na odlasku
Chimaev je trenutno najveća nadolazeća zvijezda, neporaženi borac koji je u prve četiri UFC borbe primio samo dva značajna udarca i tek u petoj dobio pravi otpor od strane Gilberta Burnsa. Prošao je i kroz to te čisto pobijedio. Prvo navedeno je nešto što niti blizu nitko nikad nije napravio. Njegovo hrvanje izgleda strašno efikasno, eksplozivnost je više nego impresivna, a dokazao je i da zna udariti.
Nate Diaz borac je koji nikad nije uspio uhvatiti neki značajniji pobjednički niz, već je gotovo u veteranskim godinama, borio se samo četiri puta u posljednjih šest godina te upisao samo jednu pobjedu. Osim toga, borac kojem je ovo posljednja borba na ugovoru s organizacijom, gdje je jasno da vjerojatno samo želi uzeti posljednji veliki ček i pokušati prodati svoje ime izvan UFC-a dok za to još uvijek ima priliku.
Ovo je borba koja bi prema svim prognozama trebala završiti pobjedom Chimaeva u prvoj rundi. Zašto mnogi smatraju da neće? Hajdemo i na to pitanje dati odgovor.
Nate Diaz u karijeri ima 20 pobjeda i 13 poraza. Nije to lijepa brojka, ponajviše kad se doda da se nije cijelu karijeru borio protiv boraca iz samog vrha ili boraca iz elite. Prije nego je došao do borbe protiv Conora McGregora, na koju ćemo se vratiti u nastavku teksta, mlađi Diaz je bio borac koji prihvaća većinom sve.
Najbolji trenuci borbe Diaza i Masvidala
Ono što je mnogima bitno kod njega je što je samo tri puta završen prekidom, od toga samo jednom na podu, tamo gdje svi vjeruju da bi ga Chimaev trebao brzo završiti. Jednom je za to zaslužan sudac, uz asistenciju liječnika, koji mu nije dao nastaviti (borba protiv Masvidala krajem 2019.), nokautirao ga je Josh Thomson 2013., a na predaju ga je prisilio tada puno iskusniji Hermes Franca, 2006. godine, u Nateovom tek sedmom meču.
Gdje su zapravo Diazove prilike?
Nate je vrlo opasan s poda, pa neki vjeruju da Chimaevu možda neće biti pametno odlaziti tamo i ulaziti u Nateov gard. S druge strane, vjerovalo se kako je gard najveća snaga Tonyja Fergusona u borbi protiv Khabiba Nurmagomedova (zato se vjerovalo da je on Khabibov kriptonit), do koje nikad nije došlo. Nažalost, taj gard na kraju su dominantno probili fantastični Charles Oliveira, ali i Beneil Dariush, koji to ranijim borbama uglavnom ne bi niti prezentirao. No, svakako vrijedi to spomenuti, posebno ako se traži nešto čime bi se otvorile Diazove šanse.
Diaz ima i vrlo dobar boks, vjerojatno bolji od Chimaeva, no i to je većinom "point fighting", Diaz jednostavno nije netko tko na nogama završava borbe. Posljednji put je to napravio 2013. protiv Graya Maynarda, a prije toga 2010. protiv izvjesnog Rory Markhama, koga se kao UFC borca možda ne sjeća niti jedan čitatelj ovog teksta, izuzev pasioniranih Diaz fanova. Može li svaku ili minimalno tri od pet rundi dovoljno vremena držati borbu na nogama da istu na račun boksa uzme? Protiv eksplozije kakvu posjeduje švedsko-čečenski borac? Odgovorite si sami.
Naravno da razlozi za borbu itekako postoje
Zašto onda ova borba? Pa zapravo jednostavno je odgovoriti na to. Koliko god Diaz rezultatski ne izgledao relevantan, on je u svojoj glavi ili barem u javnim nastupima velika UFC zvijezda i najbolji borac svijeta. Naravno, ako se ne smatraš takvim, u startu uspješnu MMA karijeru možeš otpisati. A on je na kraju napravio vrlu uspješnu. No, na račun već spomenutog Conora McGregora.
Više puta sam izjavio da Nate Diaz treba slati mjesečne čekove Rafaelu Dos Anjosu koji je zbog ozljede otkazao borbu protiv Conora McGregora. Naravno, Diaz je bio jedini dovoljno lud desetak dana prije borbe uletjeti doslovno s odmora na meč protiv najveće zvijezde u UFC-u. I onda je iskoristio tu svoju ludost da pobijedi Conora, kao prvi UFC borac koji je to napravio. Nakon toga su odradili ludih pet rundi u revanšu i Nate je uzeo nikad veći novac. Od borca koji po borbi, u slučaju da uzme bonus, završi na tek nešto preko sto tisuća dolara, došao je do nekoga tko zarađuje višemilijunske svote.
I upravo zbog toga Nate je postao težak za pregovore. Kad se bolje pogleda, s obzirom na zvjezdani status koji je dobio, mogao je zaraditi puno više nego što je do sada, a ostavlja se dojam kako je borbe odbijao jer nije dovoljno plaćen. Tako je došla brojka od četiri borbe u šest godina. Četiri itekako bogato naplaćene borbe, ali dojam je da ih je moglo i trebalo biti puno više.
Nije tajna da je Diazu posljednja borba na ugovoru
Jednako tako već gotovo godinu dana traje razvlaćenje po pitanju Diazovog posljednjeg nastupa na aktualnom UFC ugovoru. Ugovoru koji neće produžiti iz jednostavnog razloga. Ime u mainstream borilačkom svijetu mu je dovoljno veliko da može uzeti velike novce za igranje s nekim od braće Paul ili bilo koga drugog iz tog svijeta. I nije tajna da je to tako, kao niti to da bi ga UFC vrlo rado zadržao. Ali, to neće ići.
Nate zbog toga nije bio lak za ugovoriti protiv Dustina Poiriera, iako je to bila borba koju fanovi već dugo traže pa čak i oba borca. Ali, bilo je lako ugovoriti ga za borbu gdje bi UFC mogao napustiti razbijen i zapravo osramoćen. Jer većina analiza smatra kako ga čeka upravo to. Osim naravno njega samog, on je uvjeren da će savladati Chimaeva i napustiti UFC s dva srednja prsta visoko u zraku.
Pobjeda Diaza protiv Anthonyja Pettisa
Mnogi će reći da je Nate zaslužio bolji oproštaj od UFC-a, a neki će reći da je zaslužio upravo ovo. Nema druge nego složiti se kako je odabrao oproštaj "s mudima", jer to treba za prihvatiti ovakvu borbu umjesto "easy money" oproštaja, koji i izvan UFC-a odmah nudi bolje prilike. No, bigger risk - bigger reward! Možemo si samo zamisliti što ga čeka ako nekim čudom savlada Chimaeva. Uostalom, rijetko tko je vjerovao u njega i prije prve borbe protiv Conora pa svi jako dobro pamtimo tapkanje Irca i onaj poznati "I'm not surprised mother***kers".
Istina, ovog puta bit ćemo iznenađeni ako Nate napravi nešto više od poraza u kojem neće biti demoliran.
Khamzat je dobio borbu koju je nikad lakše prihvatio
Khamzat nije trebao prihvatiti ovu borbu, no zašto ne dati i njemu jedan "money fight" prije napada na najviše pozicije, prije borbi za titulu koje ga vrlo lako moguće čekaju u dvije kategorije? On je ovu borbu prihvatio vjerojatno lakše nego bilo koju ikad. Iako, i on unosi veliki rizik, no uz samopouzdanje isti kod njega u glavi osobno ne postoji.
Da, borba koja će se održati 10. rujna, na priredbi koju sami predvode, apsolutno je besmislena, neki bi rekli i uvreda za sport. Ali, isto tako znamo da ćemo je svi gledati.
Kao što smo rekli, UFC je poduzeće, odnosno firma, i to firma koja jako dobro zna prodati svoj proizvod i koja bi vjerojatno Eskimu prodala led, stanovniku San Francisca maglu, Paris Saint-Germainu Cristiana Ronalda, šećerašu urmašice pa tako i pasioniranom, ali i casual UFC fanu borbu Chimaeva i Diaza. O, itekako će ju prodati!
