Pomalo sumorna i upadljivo nenogometna atmosfera pri dolasku u Berlin i hotel u kojem smo odsjeli popravila se nakon što smo se u jučerašnjim večernjim satima otisnuli u središte grada.
Prvi hrvatski navijači koje smo sreli na putu do Brandenburških vrata stigli su iz Australije.
"Dolazimo iz Pertha i prvi put pratimo Hrvatsku na nekom velikom turniru", kazala nam je na engleskom sredovječna gospođa, u čijem su društvu bili dva dječaka odjevena u hrvatske dresove i starija gospođa.
"Ovaj je Oscar, a drugi se zove Roman. Jako vole hrvatsku reprezentaciju i morali smo im ispuniti želju", kazala je ponosna mama.
"A ja sam im baka s očeve strane. Došla sam u Australiju iz Imotskog još 1959. Moj suprug preziva s Babić. Mene baš ne zanima nogomet, ali volim da Hrvatska pobjeđuje. Tu sam zbog unuka i da još jednom vidim rodnu grud. Hrvatska mi je u srcu, što sam starija, to mi više nedostaje", kazala je baka.
Nekoliko koraka dalje naletjeli smo pred najvećim nogometnim vratima na svijetu na Slavka iz Osijeka i njegovu ekipu.
"Pa, ovdje nema nikakve atmosfere. Dok naši ne dođu, tu neće biti ništa", smije se Slavko i pokazuje rukom oko sebe.
"Čini mi se da bi opet mogli daleko. Ne vidim tko je to puno bolji od nas? Malo se plašim obrane, odnosno središnjih stopera. To je dosta labavo, bekovi mi izgledaju puno bolje. Gvardiol i Stanišić baš odskaču", kaže Slavko i podcrtava:
"Zadnja linija zna s loptom, može igrati i iznijeti. Prije je to bilo uglavnom nabijanje."
Zvijezda Rijeke je Berlinčanin
Na platou ispred Brandenburških vrata susreli smo se s Rijekinom zvijezdom - Nikom Galešićem, mladićem koji je rođen u Berlinu i jako dobro poznaje grad i ovdašnje prilike.
"Berlin je netipičan njemački grad i stoga me ne čudi slaba atmosfera. To je ovdje jednostavno tako. Ne znam što je posrijedi, možda je previše događanja i mogućnosti. Bit će bolje kada turnir počne", ističe Niko i dodaje da bi Hrvatska mogla jako daleko i na ovom turniru.
"Realno gledajući, Hrvatska ima dobru šansu. Eto, i protiv Portugala u Lisabonu pokazala je da ima visoku kvalitetu. Meni Vatreni izgledaju jako dobro, dobar su miks iskustva i mladosti", kaže stoper Rijeke koji najveće favorite ipak vidi u dvije favorizirane momčadi…
"Prvo Engleska, a onda Francuska. Meni Englezi izgledaju baš dobro i moćno. Za mene su najveći favoriti."
Galešić je imao odličnu sezonu u Rijeci i mnogi su mišljenja da će uskoro dobiti poziv izbornika Dalića. Kada smo ga upitali koja mu je najbolja, a koja najlošija utakmica ove sezone, duboko se zamislio…
"Kada je u pitanju najlošija, prvo se sjetim ove zadnje utakmice s Istrom, iako nisam tako loše odigrao, ali nisam dobro reagirao u jednoj situaciji. A mislim da sam najbolju odigrao protiv Lillea u gostima. Riješio sam nekoliko opasnih situacija. Također sam dugim pasom proigrao Pašalića kada je postigao gol. Odigrao sam bez greške."
Kako vidi Rijeku sljedeće sezone?
"Situacija je zasad nejasna. Morat ćemo još malo pričekati da se iskristalizira. Bit će puno jasnije kada prođe prijelazni rok. Meni je najvažnije da nastavim dobro igrati, a na ostale stvari ne mogu utjecati."
Niko je potom sa svojim društvom otišao u nepoznatom smjeru, a mi smo odjedrili u noć. U jednom od barova u centru naletjeli smo na britansku novinarsku ekipu, a među njima najpoznatije nam je bilo jedno lice.
"Možda smo malo pod gasom, ali ovaj gospodin neodoljivo nas podsjećate na Diona Dublina", glasno smo komentirali za šankom.
Dublin: Taj sam
"Taj sam", kazao je očito utrenirani sredovječni gospodin i podigao ruku u znak odobravanja.
Bilo je doista spontano. Glasno se nasmijao, ustao je i zagrlio kolegu Milana Stjelju kao da su prijatelji sto godina.
"Već smo se vidjeli u Rusiji", dobacio sam nekoć robusnom centarforu Manchester Uniteda i Aston Ville.
"Sjećam se kroz maglu", nadasve ljubazno uzvratio je već godinama ugledni komentator britanskih televizija.
Bilo je prilično veselo, puno smijeha, a malo se i pjevalo. Dobru atmosferu podgrijavao je luckasti konobar koji dolazi s naših prostora.
"Ne znamo što očekivati od engleske reprezentacije. Nadamo se najboljem, a opet znamo kakva su naša iskustva… Vidjet ćemo", kazivali su dobro raspoloženi Englezi i svima nazdravljali.
A Hrvatska?
"S vama nikada nije lako. Glavni su vam igrači u godinama, ali Hrvatsku se nikada ne smije podcijeniti. Sposobni ste svakoga pobijediti."
