Hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godinu propustit će idućeg ljeta Europsko prvenstvo, pošto ju je u doigravanju nakon kaznenih udaraca eliminirala Gruzija.
Reprezentacija je to koju je posljednjih šest natjecateljskih utakmica vodio Ivica Olić, koji je preuzeo posao od Dragana Skočića nakon što je on teško poražen u pripremnom susretu protiv Švedske (2:5).
Na terenu nismo ostvarili zacrtano
Nećemo se osvrtati na to kako je reprezentacija izgledala na terenu, to je za neke dublje analize, a i svatko je svojim očima vidio i procijenio što je to Olić napravio i zaslužuje li prolaznu ocjenu te to mišljenje nikome nećemo nametati.
Osvrnut ćemo se na činjenice koje nam pokazuje kako se Olić u jednome jednostavno nije snašao. Radi se o broju igrača koje je u tih šest utakmica izmijenio u prvoj postavi.
Naime, čak 24 različita igrača započela su barem jednu utakmicu u prvom sastavu kod Olića. U šest utakmica. Gotovo u pravilu svaku iduću utakmicu nekoliko bi novih igrača bilo u udarnom sastavu.
Samo dvojica odigrala sve utakmice
Samo dva nogometaša startala su i odigrala svih šest. To su Luka Vušković i Marko Soldo. Vjerojatno bi im se pridružio kapetan Nikola Čavlina da nije bilo crvenog kartona u Gruziji.
Nema puno igrača niti s pet nastupa. Uz Čavlinu to je tek Šimun Hrgović. Tri igrača dobila su povjerenje četiri puta, petorica su startala u tri utakmice te također petorica u dvije. Po jednu utakmicu započelo je čak sedam igrača.
Ako ubrojimo i igrače koji nisu nijednu utakmicu startali, ali su barem jednom dobili priliku s klupe, a to su Mattia Barzić, Stipe Biuk i Branko Pavić, dolazimo do brojke od 27 igrača koje je Olić isprobao.
Moramo ipak uzeti u obzir činjenicu da je bilo problema s ozljedama i nemogućnosti nastupa u nekim trenucima, ali isto tako to ne možemo u svakom slučaju gledati kao olakotnu okolnost.
Sustav ne funkcionira, možemo učiti od Gruzijaca
Nažalost, još se jednom dokazalo da sustav ne funkcionira dobro i da tu treba itekako napraviti reda. Čak ne samo po pitanju rezultata, nego po pitanju pripremanja igrača za A-selekciju.
Ova momčad Gruzije koja nas je svladala u istom rosteru uz tek pokoju izmjenu uvjetovanu iskakanjem nekih dotad nedokazanih igrača, igra zajedno još od U-17 reprezentacije. I tako s mladima rade već neko vrijeme, a rezultat se vidio na Europskom prvenstvu, gdje su prošli skupinu i zaigrali osminu finala.
Uspon i bolji rezultati engleskog reprezentativnog nogometa također velikim dijelom počivaju na ozbiljnijem shvaćanju mladih reprezentacija, koje su počele ostvarivati rezultate, pa su mnogi igrači u A-selekciju dolazili već uigrani ili barem uz dobro poznanstvo te uz izgrađen zajednički pobjednički mentalitet.
Slično se već godinama radi u Španjolskoj, Njemačkoj ili Portugalu.
Kod nas je, nažalost, gotovo pa postalo pravilo mlade reprezentacije koristiti kao poligon za davanje trenerske prilike zaslužnim bivšim reprezentativcima. Nekad upali, kao kod Slavena Bilića ili Nike Kovača, koji su s te klupe produžili na onu A-reprezentacije te izgradili respektabilnu internacionalnu trenersku karijeru, nekad baš i ne, ali to nikako nije dobar sustav ili način da se izgradi ekipa.
Osim ako je neotkriveni cilj kroz mlade reprezentacije stvoriti trenere, a ne igrače. Nekako sumnjamo u to, to bi tek bilo bizarno.
Igrači koje je Olić koristio u prvom sastavu
Šest utakmica: Luka Vušković, Marko Soldo
Pet utakmica: Nikola Čavlina, Šimun Hrgović
Četiri utakmice: Gabrijel Vidović, Moris Valinčić, Franjo Ivanović
Tri utakmice: Dion Drena Beljo, Dominik Prpić, Lovro Zvonarek, Ante Crnac, Leon Belcar
Dvije utakmice: Marin Ljubičić, Ivan Cvijanović, Lukas Kačavenda, Veldin Hodža, Juraj Badelj
Jedna utakmica: Domagoj Bukvić, Marin Šotiček, Moreno Živković, Anton Matković, Luka Stojković, Matija Frigan, Franko Kolić
Na vidiku veliki transfer: Brončani vatreni dogovara povratak u Hrvatsku?
Predsjednik UFC-a napao novinare koji "rade" za njega: "Kakvi klaunovi!"
Krah mladih Vatrenih: Kako se biraju stožeri, igraju li podobni ili najbolji i zašto struka šuti?
