Iako još nije stigla službena potvrda, Željko Babić više nije izbornik hrvatskih rukometaša. Ostavku je navodno podnio sam, razočaran odnosom navijača i ljudi iz saveza prema njemu. Babić osjeća nepovjerenje i to je jedan od glavnih razloga zbog kojih odlazi.
Taj osjećaj nepovjerenja dolazi itekako s razlogom. On je na klupu Kauboja sjeo 27. veljače, a naslijedio je Slavka Golužu. U 21 službenoj utakmici (kvalifikacije za Euro, Euro u Poljskoj, kvalifikacije za Olimpijske igre, Olimpijske igre u Riju) Babić je ostvario tek 66% pobjeda, odnosno upisao je 14 pobjeda i čak 7 poraza! To je prilično loš učinak za reprezentaciju koja u svojim redovima ima toliko talenta i kvalitete.
Čudo iz Poljske u sjeni uvjerljivih poraza
Na samom startu Babićeva mandata Hrvatska je igrala kvalifikacije za Euro u kojima je upisala poraz (Norveška) i pet pobjeda. Početkom godine u Poljskoj Hrvatska je priredila pravu senzaciju kada je pobjedom od 14 razlike protiv domaćina izborila prolaz u polufinale. U konačnici su se momci okitili broncom.
Osim te utakmice protiv Poljske koja će zauvijek ostati upamćena, Hrvatska na Euru nije ostavila posebno dobar dojam. Razbili su nas Norvežani u prvoj fazi turnira, a potom Francuzi u drugoj. Španjolci u polufinalu, da bi se u borbi za broncu osvetili Norvežanima.
Kauboji su na prvenstvu u osam utakmica upisali tri poraza i kod svakog su bili vidno nadigrani. No medalja je bila oko vrata i sve je bilo u redu.
Uslijedile su kvalifikacije za Olimpijske igre u Danskoj gdje smo na startu uvjerljivo poraženi od domaćina, a onda su dečki izborili Rio pobjedom u posljednjoj utakmici protiv Norveške.
Otvaranje Igara u Brazilu bilo je katastrofalno. Poraz 30:23 od Katara ostat će zapamćen kao jedna od najvećih mrlja Željka Babića, odmah nakon poraza od Poljske u četvrtfinalu istog turnira. Hrvatska je u uoči četvrtfinala osvojila prvo mjesto u skupini pobjedivši Dansku i Francusku te je dalje prošla kao prvoplasirana.
Kauboji su bili veliki favorit, no vanjska linija Poljaka nas je uništila. Babić je nakon utakmice priznao da je pogriješio u pripremi, što je bilo jasno svakome tko se imalo razumije u rukomet. Veterac Karol Bielicki uništio nas je s 12 pogodaka, a Babić u nijednom trenutku nije odlučio staviti na njega 'flaster'. Nakon pobjeda protiv Danske i Francuske imali smo visoka očekivanja, no u konačnici smo rezultat rukometaša u Riju doživjeli kao debakl.
To je ujedno bio i kraj Babića, jer mu gotovo nitko nakon toga nije dao glas podrške, pa ni predsjednik Hrvatskog rukometnog saveza Tomislav Grahovac koji je izjavio da nije zadovoljan učinkom.
S kime dalje krenuti? Vujo najveća želja
Što dalje? Tko će idući na klupu? Podsjetimo, nitko nije očekivao Babića na klupi Kauboja, jer je Zvonimir Noka Serdarušić jedno vrijeme slovio za glavnog favorita. Sve se promijenilo nakon sastanka čelnika saveza i glavnog koordinatora za muški rukomet Ivana Balića u Njemačkoj. Ivano je želio uvesti mladu gardu stručnjaka u savez, a gazda hrvatskog rukometa Zoran Gobac očito mu je odlučio dati slobodne ruke. Spominjala su se i imena Ivice Obrvana i Gorana Perkovca, no Balić se odlučio za ljude s kojima je surađivao.
Postoji veliki broj potencijalnih kandidata, no zasada je teško reći tko bi bio zainteresiran za preuzimanje trenerske klupe. Veselin Vujović, aktualni trener PPD Zagreba i izbornik reprezentacije Slovenije, najveća je želja među hrvatskim ljubiteljima rukometa. On s mladom momčadi PPD Zagreba ostvaruje velike rezultate i parira najskupljim momčadima na svijetu, dok je sa Slovenijom bio spreman za veliki rezultat na Igrama, no ozljeda ponajboljeg igrača Deana Bombača znatno je oslabila momčad koja je potom poražena u četvrtfinalu od kasnijeg prvaka Danske.
Irfan Smajlagić bio je pomoćnik Line Červara od 2003. do 2006. godine i u tom je periodu osvojio dva velika zlata (Svjetsko prvenstvo 2003. i Olimpijske igre 2004.) te se okitio srebrom na još jednom Svjetskom prvenstvu 2005. godine. Posljednji klub koji je trenirao bila je Lokomotiva 2014. godine.
Mladost ili iskustvo?
Lino Červar. Legendarni trener osvojio je šest velikih medalja na izborničkoj klupi od 2003. do 2010. godine. Osvojio je dva zlata (svjetsko i olimpijsko) i četiri srebra (dva svjetska i dva europska). Od ove godine postao je izbornik Makedonije, a od 2009. sjedi na klupi Metalurga iz Skoplja.
Od mlađe garde možemo izdvojiti Petra Metličića, Babićeva pomoćnika, te Ivana Balića, bivšeg najboljeg igrača svijeta. Didier Dinart trenutno vodi reprezentaciju Francuske dok ga pod budnim okom nadgleda Claude Onesta. Ako može rukometni Mike Tyson pa zašto ne bi mogao i rukometni Mozart?
Ako želimo i tražimo iskustvo, onda je Noka Serdarušić najbolji mogući izbor. Čovjek koji je u karijeri odigrao pregršt utakmica i sjedio na klupi Kiela iz najslavnijih dana, Slovenije, Celja i sada PSG-a. Kako smo ranije spomenuli on je bio na pragu dolaska, ali je Balić odlučio da ne može.
Mišljenje mnogih je da bi ova generacija rukometaša imala puno veće šanse za osvajanje Eura u Poljskoj i Olimpijskih igara u Riju da je na klupi sjedio malo jači stručnjak. Teško je reći što bi bilo kad bi bilo, ali ovakav potez Babića vjerojatno je najbolje riješenje za cijeli hrvatski rukomet.
