Sandru Perković u petak očekuju kvalifikacije, a prođe li tu sve po planu i željama, 22-ogodišnja Zagrepčanka u nedjelju će se boriti za olimpijsku medalju.
„Ja očekujem uvijek od sebe samo najviše. Ako ja opravdam svoja očekivanja, znam da vas neću ražalostiti, ali ne želim uopće razmišljati o tome što će biti, kako će biti. Ja ću doći tamo, bacit ću, pa ćemo vidjeti."
A kako izgleda kad opravda vlastita očekivanja, dobro nam je poznato. Sandrina dominacija u 2012. zadivljujućih je razmjera. Europska prvakinja, osvajačica Dijamantne lige, uz bačen osobni rekord od 68,24. Samopouzdanje dodiruje nebo, ali s nogama je čvrsto na zemlji.
„Standard u ženskom bacanju diska je izuzetno velik i bit će teško natjecanje. Ima nas šest, sedam koje smo izuzetno dobre i tu će trebati pokazati koja će biti najbolja."
Za engleske kladionice dvojbi nema. Visoko iznad svih stoji Sandrino ime naše heroine.
„To je lijepo uvijek vidjeti. Uvijek je lijepo vidjeti da se vas smatra favoritom, jer ako vas smatra favoritom, onda vi i vrijedite."
Pritisak prvih Olimpijskih igarane osjeća, jer kaže „uvijek sam najviše voljela velika natjecanja". Oduševljena je atmosferom u olimpijskom selu i nije, kaže, razmišljala - poput Blanke u Pekingu - o traženju mira u nekom hotelu.
„Poanta olimpijskih igara je zajedništvo, druženje i jedan drugome biti podrška. A sad, Blanka ima svoj odabir, ona je htjela biti van sela i svaka joj čast, nek bude svaki put van sela, ali ja nikad ne bih htjela biti van sela. Jer sam došla tu da budem sa svojima, ne da budem van svojih. I ako smatram da će meni netko od drugih sportaša iz moje reprezentacije meni smetati, pa mislim, kakva smo mi to onda nacija."
Odlučna, samouvjerena i dobro raspoložena Sandra prekosutra izlazi na olimpijsko borilište. Uz jasnu poruku konkurenticama.
„Nije njima problem moja duljina, njima je problem moja glava. Jer sam im pokazala u pet različitih situacija da sam izašla kao pobjednik. Nakon onog prošle godine, opet sam se vratila jača nego ikad. Oni znaju da mi iz Hrvatske smo malo opasniji, nego što se ovako činimo na prvu."
