Ulrik Wilbek ima nekoliko mladih asova koji bi još dugo mogli vladati svjetskim rukometom, a najstariji u sastavu, 39-godišnje krilo Lars Christiansen mnogima bi mogao biti otac.
''U duši i tijelu još sam mlad. Sretan sam što još mogu pomoći tim dečkima.''
U London će doći sa 20 godina karijere iza sebe.
''To će biti kraj. Nadam se zlatu, to bi bio oproštaj! U svakom slučaju, nećemo biti sretni samim nastupom u Londonu, kao u Pekingu kad smo kao europski prvaci pali u četvrtfinalu protiv Hrvatske.''
Christiansen je veliki ljubitelj tetovaža. Hoće li si darovati jednu za zlato?
''Ha, nisam o tome razmišljao. Mogao bih nakon Londona.''
Bi li im bilo teže da je u finalu bila Hrvatska?
''Srbima nije bilo lako u tom ozračju. Vidjelo se na njima da ne vjeruju da nas mogu još jednom pobijediti. Hrvatska je igrala dobro, zaslužila je medalju.''
Srpski novinar pitao ga je idu li slaviti negdje u Beogradu. Odgovor je bio znakovit:
''Valjda. Ali ne znam je li sigurno slaviti u Beogradu kad pobijedite Srbiju.''
Poruka je jasna. Loša za domaćina. Zlatne Dance na glavnom je trgu u Kopenhagenu dočekalo deset tisuća navijača, a igrači su ih pozdravljali s balkona Gradske vijećnice. (I.Š./VLM)