„Zlatna olimpijka“ Allyson Felix bila je uz Kevina Duranta najveća zvijezda „Nike Innovation Summita“ u New Yorku.

Dok je na superstara NBA lige budnim okom pazio tjelesni čuvar veličine omanjeg kamiona, simpatična američka sprinterica s novinarima je razgovarala bez neke posebne pratnje. Šarmantna, duhovita i pristupačna Amerikanka nasmijala se čim smo joj rekli da smo iz Hrvatske.

„Bila samo u Hrvatskoj, sudjelovala sam na Hanžeku. Jesam li dobro izgovorila?“ kazala je sa širokim osmjehom na licu.

„Kao da ste rođeni u Zagrebu“, uzvratili smo.

„Ha, ha, ne bih imala ništa protiv... Zagreb je prelijep, imala sam prilike prošetati gradom“, prisjetila se Felix koja je kao najveća zvijezda mitinga sudjelovala na Hanžekovićevu memorijalu nakon što je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. osvojila tri zlatne medalje, u utrci na 200 metara i kao članica štafete 4x100 i 4x400 metara.

'Mogla bi u Hrvatskoj provesti godišnji odmor'

„Sjećam se da je bilo vrlo zabavno, posebno nakon tako velikog natjecanja, doći negdje gdje je publika tako bučna i dobro poznaje atletiku. U zraku se osjećala pozitivna energija, a ja volim kada su ljudi energični. Moram priznati da se želim vratiti i još jednom osjetiti tu atmosferu, a uz to i malo bolje upoznati grad i državu. Možda bih u Hrvatskoj mogla provesti godišnji odmor ili barem doći na praznike. Rado bih to napravila“, kazala nam je Felix.

Nadamo se da će ova poruka doći do organizatora zagrebačkog mitinga i hrvatskih turističkih djelatnika.

„Nisam bila na vašoj čuvenoj obali, nije bilo vremena, ali znam da je prelijepa, gledala sam neke emisije na televiziji i čula sam sve najbolje od nekih poznanika; imate predivnu prirodu, prelijepe, stare gradove i doista bogatu povijest. U Hrvatsku se svakako isplati doći“, nastavila je Felix s pohvalama na račun „Lijepe Naše“.

Jedna od najvećih sprinterki u povijesti

Allyson je rođena 1985. u Los Angelesu gdje se i počela baviti atletikom. Četverostruka je olimpijska pobjednica te dvostruka srebrna na utrkama na 200 metara u OI u Ateni i Pekingu. Uz to je osvojila čak devet zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima; trostruka je svjetska prvakinja na 200 metara, na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Pekingu osvojila je zlato na 400 metara, a osvajačica je i Dijamantne lige 2014. na 200 metara. Četverostruka je dobitnica prestižne nagrade „Jesse Owens“ za najbolju atletičarku godine u SAD-u.

O kakvom se priznanju radi najbolji govori podatak da je ona jedina uz Marion Jones koja je osvajala tu nagradu tri puta. Godine 2012. IAAF ju je izabrao za najbolju svjetsku atletičarku. Osvojivši zlato na 200 metara na SP-u u Helsinkiju 2005. postala je najmlađa atletičarka kojoj je to uspjelo. Prva je atletičarka kojoj je uspjelo osvojiti zlato na svjetskim prvenstvima na 200 i 400 metara. Može se pohvaliti da je Amerikanka s najviše osvojenih zlatnih medalja i ukupno medalja sa svjetskih prvenstava u povijesti. Sasvim dovoljno da se zaključi kako je jedna od najuspješnijih atletičarki svijeta u posljednjih petnaestak godina.

Kaže da poznaje najbolje hrvatske atletičarke Sandru Perković i Blanku Vlašić.

„Naravno da se viđamo na velikim natjecanjima, ali ne mogu reći da smo u nekim posebnim odnosima. One se natječu u drugim disciplinama pa rijetko stignemo popričati. Vrhunske su atletičarke i kandidatkinje za medalje na Olimpijskim igrama u Riju.“

Što Allyson očekuje u Riju? U kojim će se disciplinama natjecati?

„Sudjelovat ću u američkim kvalifikacijama u utrkama na 200 i 400 metara pa ćemo vidjeti kako će to proći. Isprva sam trčala na stotinu metara pa sam se prebacila na 200 i posljednjih godina trčim i 400 metara. Za mene je sve to veliki izazov, pokušavam se maksimalno ostvariti, vidjeti gdje su mi limiti. Različite discipline zahtijevaju drugačiji način treninga. To je zanimljivo i dinamično iskustvo.“

U Rio po nove zlatne medalje

Nadate li se novim zlatnim medaljama?

„Da, to je barem plan, ha, ha... Vidjet ćemo što će biti.“

Tko će biti najveće suparnice?

„Mislim da su na 200 metara Nizozemka Dafne Schippers i Jamajčanka Elaine Thompson, a na 400 metara Bahamka Shaunae Miller i Amerikanka Francena McCorory. No, nisu jedine, uvijek netko može iznenaditi.“

Vi ste ipak prva favoritkinja. Osjećate li zbog toga pritisak?

„Pa i ne baš... Nije da nema pritiska, ali s vremenom sam se naučila nositi s očekivanjima. Želim uživati u novom iskustvu tako da ne osjećam neki preveliki pritisak.“

Bojite li se zika virusa koji je pogodio Brazil?

„Opuštena sam jer imam povjerenje u naše američke eksperte. Oni vode računa o tome i redovito nas informiraju. Ne opterećujem se i vjerujem stručnjacima. Vjerujem da će sve biti OK...“

Netom prije nego što će završiti rečenicu u golemoj dvorani se čuo zaglušujući tresak. Na trenutak je zavladao tajac. Svi smo se instinktivno okrenuli...

„Dobro je, nisu ruski avioni“, našalili smo se kada smo u djeliću sekunde shvatili da je na pod pala neka velika ploča.

Allyson je stavila ruku na srce i slatko se nasmijala.

„Da, da, ovo je puno bolja varijanta, ha, ha, ha...“

Nekoliko sekundi svi skupa smo se smijali pa nastavili razgovor u još ležernijem tonu.

'Bit je u kvaliteti a ne kvantiteti treninga'

Kako izgleda jedan dan u životu olimpijske i svjetske prvakinje, istinske atletske zvijezde; kako i koliko trenirate, jedete, spavate, imate li vremena za izlaske...

„Treniram četiri do pet sati dnevno. To ovisi o natjecanjima, pripremam li se za Olimpijadu ili neko manje natjecanje. Veći dio treninga provedem na tartan stazi. Naravno da se prije svakog treninga moram dobro zagrijati i rastegnuti, posebice donji dio tijela. Nakon toga uzmem pola sata odmora, odem na ručak i poslije nastavim u teretani, sat ili dva, kako kada. Radim na tipičnim atletskim vježbama. Što sam starija sve više vodim brigu o svojem tijelu. U ovim godinama moram uvijek biti dobro naspavana i odmorna. To je jako važno. Redovito idem kiropraktičaru, na masaže, terapeutima, savjetujem se s nutricionistima... Dobar oporavak od napornih natjecanja i treninga ključ je cijele priče.“

Trenirate li više nego prije?

„Ne bih rekla da treniram više nego drugačije, pametnije. Danas ako trebam dan odmora, uzmem ga bez grižnje savjesti. Kada sam bila mlađahna atletičarka, inzistirala sam na kvantiteti treninga, osjećala sam da moram puno trenirati. Sada sam mudrija i znam da je bit u kvaliteti a ne kvantiteti treninga. Ponekad je važnije odmoriti se nego trenirati.“

Nike je i uz vašu pomoć razvio nove sprinterice. Kako se osjećate u njima?

„Odlično, stvarno su fantastične i puno pomažu. Praktički ih i ne osjećate, a daju atletičaru sve što je potrebno. Bilo je fantastično iskustvo surađivati s Nikeovim stručnjacima na izradi sprinterica. Mislim da smo napravili dobar posao.“

'Mama čuva prve sprinterice, a nove su čudesne'

Sjećate li se svojih prvih sprinterica i kolika je razlika u odnosu na današnje?

„Jako dobro ih se sjećam i mogu reći da je razlika malo je reći drastična, ha, ha... To se ne da usporediti. Danas one izgledaju čudesno u odnosu na one stare.“

Jeste li možda sačuvali stare sprinterice? U Europi je čest slučaj da nogometaši čuvaju svoje prve kopačke.

„I kod nas u Americi je to običaj. Moram priznati da ne znam točno gdje su, ali mislim da ih je moja mama spremila na sigurno. Dobro ste me podsjetili, baš ću je pitati. Kako ne, to je draga uspomena.“

I za kraj, što mislite o atletskim rekordima iz 80-tih godina u ženskoj konkurenciji? Je li uopće moguće skinuti, primjerice, rekorde Marite Koch, Florence Griffith-Joyner ili Jarmile Kratochvílove?

„To je moram priznati jako teško i nezgodno pitanje“, smijući se odgovorila je Allyson jasno razumjevši našu aluziju.

Osvjedočeni borac protiv dopinga

Shvaćamo da je o tome nezgodno otvoreno govoriti, ali ženski sprint bez mogućnosti postizanja rekorda nije tako uzbudljiv kao muški. Slažete li se?

„Istina je da ta napetost oko rekorda nedostaje ženskom sprintu. Kod muškaraca je malo prastarih rekorda, oni svako malo ruše granice, a kod nas to baš ne ide tako, nema takvih uzbuđenja jer smo daleko od tih rezultata. I tko zna koliko će ti rekordi još stajati.“

Allyson je osvjedočeni borac protiv dopinga, godinama sudjeluje u radu američke antidopinške agencije i redovito se dobrovoljno podvrgava svim mogućim testovima. Smatrate li da će posljednje afere oko dopinga nepovratno loše utjecati na atletiku?

„Nadam se da neće. Želim pozitivno gledati na procese koji se događaju. Atletika prolazi kod određenu katarzu i vjerujem da će iz svega izaći jača i uvjerljivija prema javnosti. Moram propagirati težak rad, moramo uvjeriti ljude da se on na kraju ipak isplati i da se ne isplati ići prečacima. Ja volim atletiku, moj je fokus na djeci i želim im prenijeti ljubav prema ovom sportu koji je doista fenomenalan za razvoj, kako tjelesni tako i umni“, zaključila je Allyson koja je doista pravi uzor djeci i svim mladim sportašima.