Za Dinamo se navija, a Zagreb se – voli! Taj je slogan nekad jasno objašnjavao emocije prema dva kluba kojima se ponosio ovaj grad. Danas je sve drukčije, niti je grad onakav kakav je bio, niti su klubovi nalik onima, a i ljudi su se promijenili, dakle i emocije...
I dok Dinamo maršira prema 11. uzastopnom naslovu prvaka, susjed iz Kranjčevićeve igra posljednje utakmice u Prvoj HNL. U subotu u 19 sati zagrebaši gostuju u Maksimiru, iluzorno je očekivati da bi mogli dohvatiti nešto više od – pristojnog poraza.
„Moja se igračka generacija raspala kao “škvadra”, rijetko se viđamo“, kaže legendarni Zagrebov napadač Željko Smolek "Koka" (64), koji je nakon igranja nogometa bio trener.
I sadašnja se momčad Zagreba raspada poput vaše igračke generacije.
„Bolno je to gledati! Pa Zagreb je uvijek bio treći klub u Hrvatskoj, iza Dinama i Hajduka, a sad je spao na niske grane. Očito je ta vizija klupskog predsjednika Dražena Medića posve promašena, ali najviše me zabrinjava što je gradonačelnik Milan Bandić dignuo ruke od tog kluba. Medić je ostao sam, nema upravu, dakle nema ljude koji bi mogli i trebali pribaviti novac za život kluba.“
Medić je promijenio i grb i klupske boje...
„To je strašno! Pa ne može Zagreb imati crvenu boju, pa nismo mi Velež! To je katastrofa! Kad sam vidio prostorije u Zagrebellu, u kojima prevladava crvena boja, nisam mogao doći k sebi, pitao sam ljude: “Pa kaj je ovo, kaj smo mi Zvezda, Velež, ili – Zagreb?”. Zagreb je uvijek bio prepoznatljiv po svojoj bijelo-plavoj boji, po svom grbu, a onda je to netko jednostavno izbrisao!? I malo-pomalo, svi smo se mi zagrebaši udaljili od kluba. Najgore je kad dođete u klub, a u njemu nema nikoga.“
Zagreb sad opet ispada, postoji li neka skupina ljudi, zagrebaša, koja bi mogla prekinuti tu Medićevu samovolju i uništavanje jednog od gradskih simbola?
„Razgovarao sam o tome s bivšim predsjednikom Antom Vrdoljakom, i on pati gledajući današnji Zagreb. No, nije lako sad preuzeti klub, ne znamo kakvo je uopće stanje, što bismo naslijedili... Situacija sigurno nije dobra, novca nema, tko zna kakvi su dugovi. A s druge strane, mi smo ipak ljudi u godinama, ja sam, sa 64 godine, najmlađi u svojoj generaciji! Potrebno je okupljanje mlađih ljudi, onih između 40 i 50 godina, koji imaju zanos, entuzijazam i ljubav prema Zagrebu! I, dakako, novac...“
Zagrebova budućnost, dakle, nije svijetla?
„Na žalost, ne! Nema to veze s ispadanjem iz lige, to su prolazne stvari. Klub treba biti postavljen na zdravim temeljima, a to je najteže, tko će sad preuzeti klub, koji baš nikoga ne zanima? Pa mi smo nekad u Drugoj ligi imali više ljudi u Kranjčevićevoj nego Dinamo u Maksimiru! Opet bi u Zagrebu morali igrati gradski dečki iz Trnja, Trešnjevke, Dubrave..., to je jedini ispravan put. Ne bih želio napadati Medića kad je na koljenima, to ne bi bilo korektno. Možda su mu namjere bile dobre, ali na kraju je postao Zagrebov grobar.“
