''Vraćamo se staroj školi. Prvi duel je naš, prvi skok je naš, prvo uklizavanje je naše…'', bila je ozbiljna utakmica na meniju, polufinale Lige Prvaka, no u blještavilu rozih kopački stara škola je održala lekciju…
'Svlačionice smrde po urinu starih generacija'
Bila je ovo izjava Johna Terryja prije prve polufinalne utakmice s favoritom Barcelonom prije tri i pol godine. Terry, dijete Barkinga, dijela istočnog Londona koji najvećim dijelom diše s klubom kojim trenutačno kormilari naš Slaven Bilić. Posljednjih mjeseci West Ham je u modi. Logično, hrvatski stručnjak radi dobar posao a ''Čekičari'' se uredno prate.
No svijet kluba u kojem je do 15–te godine odrastao i kapetan Chelseaja nosi aromu ''smrada svlačionice i urina starih generacija u njoj'' kako je jednom slikovito dinamove stare svlačionice opisao njemački vratar Georg Koch. Udobna Recaro sjedala za rezervne igrče jedan su od najmodernijih detalja, ne samo na stadionu nego u cijelom kvartu oko Boleyn Grounda.
''Naš West Ham trenutačno malo kašlje, dolje smo, ali budimo realni Premierliga bez West Hama nije isti'', pričao nam je Bilić još na video chatu našeg portala prije pet godina. Čekičari su ispali u drugu ligu, ali brzo su se vratili tamo gdje pripadaju.
''Dobar je Bilić. Ima puno ozljeđenih nažalost. Bilo bi dobro zbog prihoda da budemo među prvih sedam, jer selimo na veći stadion. Tako su gazde odlučile, od Boleyna se nažalost opraštamo'', pričao nam je već u zrakoplovnoj luci zaposlenik na pregledavanju putnika Brian.
Boleyn će takon nakon 111 godina imat nešto zajedničko s NK Zadrom - ime Zadrovog stadiona. Blještavilo prijenosa Premierlige vidimo i u Hrvatskoj, ali blještavilo navijačke kulture možeš doživjeti jedino subotom od 13 sati pa nadalje. Isključivo svojim očima jer na ulici nema kamera, osim onih nadzornih, nema prijenosa ni skupih Sky sukomentatora. Samo Pakistanac koji prodaje najeftinije pivo u gradu u crnim vrećicama, iz koje ga svi piju na ulici, jer je to ''siva alkoholna zona''. Naime, pored stadiona ne možete piti alkohol na ulici, ali policija redovito zažmiri na jedno oko ako je limenka u crnim vrećicama i ako ne radite nerede.
Bake na utakmicu dovode unuke
''Come on you Irons'', isparao je glasnice klinac koji je prema Boleyjnu šetao s bakom i djedom. Kad tamo stavite šal oko vrata klasne razlike ne postoje, a djed i baka ne izgledaju kao da su sišli s plakata za stambene kredite neke banke. Jedan od vlasnika West Hama David Gold, koji ušao u lovu snimanjem erotskih filmova, odmahnuo je klincu i parkirao na nečuvani parking ispred stadiona.
Razvodnjeno pivo, loše vrijeme, burger upitne proizvodnje, Bilićeva momčad bez polovice glavnih igrača… ništa vam neće taj dan pokvarit kada shvatite da je život na Boleyn Groundu kao život nedjeljom recimo u nekom zaseoku dalmatinske zagore. Baš po onom programu ''prije mise na kavu, poslije mise na nešto kratko'' i svi su u crkvi od tri do 93 godine. Ovdje je jedino redoslijed pića isti prije i poslije u pubu – pivo. Raspon godina je isti, a nogometna misa se štuje posebnim poštovanjem.
Sličnosti i različitosi između nas i Engleza
Znate onaj moderni nogometni taktički trik kad kao dešnjak igra na lijevom krilu pa mu kaže trener ''zabodi ti u sredinu kad je primiš na aut liniji'', meni to priznajem ide uz La Masiju, ali ne i uz poznatu West Hamovu akademiju. Priznajem, ljepše mi je kad lijevak zapiči po kreču sa strane, pretrči beka i zavrne u sredinu. Na takvim sitnicama vidjet ćete uostalom razliku između Engleza i nekoliko Hrvata koji gledaju utakmicu na engleskom stadionu.
Sjurilo se tako krilo Čekičara Michail Antonio po aut liniji i umjesto da je zavrne u izglednoj kontri za gol, ode lijevo, ode desno, ode u bunar, pa se vrati nazad, pa malo Neymara, malo Tucea i Kajtaza, malo se postavio suparnički bek i od svega - aut.
Reakcija domaćih navijača – aplauz. Reakcija nekoliko hrvatskih navijača na tribini.
''J…..ti mater glupu pa daj ubaci tu loptu'', nemaš šta' ljudima zamjerit.
Još onaj jedan dodatno isfrustriran doda…
''Idi u k….propade mi tiket.''
Bilo je nekoliko takvih situacija za vrijeme utakmice. Prisjetilo me to na razgovor s Dejanom Lovrenom na pripremama reprezentacije prije nekoliko godina.
''Pričao mi je Bokšić. Baš bi volio zaigrati na otoku. Kaže plješću za sve, napucaš je preko tribine aplauz, lupiš dijagonalu preko pola terena aplauz, izboriš aut aplauz.''
Nema labavo. Prolazi samo start 'na kost'
Sve što je Lovren rekao tako i je. Nama su to poslovi za nogometnu poslugu njima je to isto za sve. I za one s brojem 10 i za one s brojevima na dresovima raspona hrvatskih ocjena u školi.
Nismo mrdali. Čekali smo taj gol u Stokeovoj mreži, uzdali smo se u magiju Maura Zaratea.
''Sam đavo ti je dao brzinu eskivaže i razoran udarac desnom…'', pjevao je Nele iz Zabranjenog Pušenja. I sve to ima Argentinac osim sreće. Izmicao je, eskivirao, šutirao ali ''sabah sa šejtanom'' da se povampiri cijeli stadion od sreće nije dočekao. Ni mi ni on, ali nada je bila tu. Nema mrdanja do posljednjih sekundi. One koji krenu u 80–toj prema izlazu isprati se psovkom.
I sad se opet vraćamo na početak priče i Johna Terryja. Znate li u čemu su Englezi i Hrvati bili jedino suglasni za vrijeme gledanja utakmice? Početak drugog dijela. Zarate ulazi slabije u duel, Johnson odnosi loptu koja je imala veće šanse da ostane u argentinčevim nogama.
''Uđi u j…..duel pi……'', digli su se balkanjerosi na noge.
''Slide the f…..tackle!!!'', zaurlao je djed do nas.
Kažu u Hrvatskoj ''sve će ti oprostiti osim uspjeha''. Na engleskim stadionima sve će ti oprostiti osim nježnog ulaska u duel. Priuštite si Premierligu s ulica. Priznajemo, skup sport, čak i ako ste navijač nekog kluba kao potpisnik ovih redaka, ali isplatit će se. Disat ćete nogomet.
