Portugalci da su i na ovaj turnir došli bez raspoloženog klasičnog centarfora. Fernando Santos da bi Salpingidis ipak trebao krenuti od prve minute. Španjolci da je kolekcija Torresovih promašaja neiscrpna (otprilike kao i moja što se prognoze u prošloj kolumni tiče), a Ukrajinci i Šveđani da stari as Ševčenko nije još ni približno za otpis. I utvrdili smo gradivo: Nijemci su Nijemci (čak i ako je s druge strane CR7), nikad ne otpisuj Talijane...
A Hrvati, što su iz prve utakmice naučili Hrvati?
Trebali smo naučiti, ili se podsjetiti, da nikada ne treba podcjenjivati „Vatrene“. Mada svi to ponekad radimo, prisutni su uključeni. Kada ih hladno analiziramo, naći ćemo im mnoštvo mana. Ne igraju u klubovima, nisu dovoljno brzi, ne igraju na svojim pozicijama... Prijateljske utakmice tek će ponekad poboljšati dojam, ali u zadnje vrijeme češće su ga kvarile.... i što onda? Zamislite da nam skoro cijela reprezentacija igra u Premiershipu, kao irska, hodali bismo po oblacima. A oni te „premieršiplije“ hladno oderu 3-1.
Naša reprezentacija ima sposobnost da većinu utakmica uspije nametnuti svoju igru. Zavesti, zamantati protivnika, uvesti ga u svoj ritam.
Zato jer djeluje kao reprezentacija koja ima svoj stil, a ne kao skup pojedinaca koji u Tottenhamu igraju po jednoj ideji, Shakhtaru po drugoj, Sevilli trećoj... Zato se i događa da, do jučer suvereni protivnički igrači kojima se divimo na TV ekranu, protiv nas ne igraju kako su (smo) navikli i odjednom ne uspijevaju točno dodati loptu na 10-12 metara. Naravno, ne zbiva se to uvijek jer onda bismo bili europski prvaci... Kad izostane taj efekt onda nam se događa Nizozemska u Splitu, Grčka u kvalifikacijama, Švedska u Zagrebu... Ali, Hrvatska je osma reprezentacija po FIFA rankingu, i to ima svoju težinu. Nekako smo tamo došli.
Slijedi dvoboj s Italijom, utakmica za koju Bilić ne krije da mu ju je najteže pripremiti jer Talijani imaju nekoliko modela igre. Istina, nisu nas nikada dobili, no to je lijepa povijest koja neće imati nikakve važnosti i utjecaja na ovu utakmicu. Puno je važnije da ćemo u trenutku kada lopta krene s centra mi imati tri, a oni samo jedan bod. Italija se protiv Španjolske opredijelila za čekanje u čvrstom bloku, a onda su sijevale kontre i polukontre. Mogu li i hoće li protiv nas igrati tako? Znalo se da će ih Španjolska napasti, tražiti posjed lopte i igrati reprezentativnu verziju „tiki-take“ oko šesnaesterca. Hrvatska neće tako, i Talijani će morati također preuzeti veći rizik. Koliko god moglo izgledati da „azzurima“ podjela bodova više odgovara nego nama, nekako nisam siguran da bi je oni unaprijed potpisali. Bit će zanimljivo.
Ne bih htio da ovaj tekstić bude shvaćen kao euforija nakon „samo jedne pobjede protiv samo jedne Irske“. Ovo je zapravo podsjetnik da svi moramo najprije cijeniti sebe (i svoju reprezentaciju) kako bismo mogli očekivati da nas i netko drugi uvažava. Nakon Norveške jedno oveće društvo u mom lokalnom bircu tražilo je po kladioničarskoj ponudi opciju „Hrvatska ne daje gol na Euru“ tvrdeći da tu leži dobitak. Čini se da bi tipovanje na „Hrvatska u prvom nastupu bolja od Španjolske, Engleske, Italije, Francuske, Nizozemske i Njemačke“ bila bolja opcija.
Dragi navijači na Euru ili u domovini, šaljite nam svoje fotografije navijanja, slavlja i podrške hrvatskoj reprezentaciji na moj.report@novatv.hr. Najbolje ćemo objaviti na našem portalu.