No, nakon što je Hrvatska promarširala Craven Cottageom, parkiravši usput „četvorku“ u korejskoj mreži, možemo samo ustati i zapljeskati. Ustati i zapljeskati jer Hrvatska je protiv Južne Koreje (koja je, nota bene, igrala kao da su ulog kvalifikacijski bodovi) izgledala moćno, profesionalno, krajnje ozbiljno i autoritativno.

>> Štimac: Uvjeren sam da ćemo na najbolji mogući način 'odraditi' Srbiju!

>> Fenomenalna Hrvatska: Razvalili Koreju, zabili i Jelavić i povratnik Petrić!

Da je riječ o prijateljskom susretu moglo se kod naših vidjeti po nešto opuštenijem početku. U nepune dvije minute od kretanja lopte s centra, hrvatski reprezentativci su triput loptu odigrali petom, a negdje oko desete minute jedan Šimunićev pokušaj „umiranja u ljepoti“ zamalo nas je koštao pogotka. No, kad je kratkotrajno zagrijavanje obavljeno, na terenu je postojala samo jedna reprezentacija – naša. Bilo je zadovoljstvo gledati kako se Hrvatska obračunava, na trenutke i poigrava, s jednom od vodećih azijskih reprezentacija, stalnim sudionikom svjetskih prvenstava.

Igor Štimac može mirno zaspati nakon Londona. Dobio je sve što je htio: opipao je puls reprezentativnim kandidatima, podsjetio ih na ono što ih čeka u ožujku i kasnije, odigrao utakmicu, pobijedio visokim rezultatom, „apgrejdao“ atmosferu i samopouzdanje, isprobao još dva igrača za budućnost i – prošao bez ozljeda. Imponirao je presing Hrvatske na zadnju liniju Koreje koji je naše protivnike povremeno bacao u krajnju paniku, a dodatno zadovoljstvo je što je naša nacionalna momčad, bez obzira na brojne izmjene, ostala momčad, čvrsta i kompaktna, sve do devedesete minute.

Jedna od rijetkih stvari koja se nažalost nije dogodila, je Olićevo ime među strijelcima. Olina agresivnost i pritisak na suparnika nisu izostali, šteta što je promašio dvije velike šanse. Gol bi ga psihološki digao i u klubu, i u reprezentaciji. Ako ćemo mikroskopom tražiti ono što bi moglo biti još bolje, onda je to još tečnija i konkretnija igra po bokovima koja bi kao cilj imala veći dotok lopti prema Mandžukiću. On takve lopte sjajno koristi u Bayernu, ovdje ih ima manje, no to je detalj kojega su u stručnom stožeru apsolutno svjesni i radi se na njegovu uklanjanju.

Izbornik voli reći da u njegovom mandatu mnoge stvari više neće biti kao prije. Tako se u izjavi po završetku susreta, potrebno ili nepotrebno, procijenite sami, „očešao“ o Bilića, spomenuvši da je Hrvatska u Londonu pokazala lice koje nije često bilo prisutno u prijateljskim susretima. Istina, izgledali smo sasvim drugačije nego, primjerice, ljetos protiv Švicarske u Splitu. Trebalo bi izbjeći to pitanje tko je veći, bolji i pametniji. Ništa pretjerano ne pomaže, a odnosi koncentraciju.

Točno, bila je to jedna od najupečatljivijih hrvatskih prijateljskih provjera odavno. Uz ozbiljnost na koju je apelirao Štimac riječima koje stvarno jesu dobar motivator, „nemoj da netko danas izgubi mjesto za Srbiju“, pomoglo je što se igralo u Londonu. Jer kad je utakmica kod nas, neizbježno je da dio koncentracije i vremena oduzmu rodbina, prijatelji, privatni poslovi, sitnice koje je baš tada zgodno obaviti, promocije, sponzorske obveze, snimanja promidžbenih spotova... U Londonu je sve to izostalo, i to je mali, ali važan detalj sjajnog popodneva na Craven Cottageu. Još jednom čestitke za 4-0.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju