Norveška nogometna reprezentacija protivnik je Hrvatskoj u petoj rundi pohoda na Euro, uoči koje Vatrene i Skandinavce dijeli samo jedan bod, što dodatno daje na važnosti subotnjem okršaju na Maksimiru.
Početni poraz od Italije na domaćem terenu nije pokolebao Norvežane - uknjižili su nakon toga gostujuće pobjede kod dvaju najslabijih reprezentacija skupine (Azerbajdžan i Malta), izvojevali domaći trijumf protiv Bugara te sada čvrsto drže treću poziciju koja jamči (barem) play-off. Takav start u kvalifikacije probudio je uspavane norveške nogometne fanatike koji se nadaju da bi im reprezentacija konačno mogla se plasirati na veliko natjecanje, poslije punih 15 godina.
Zadnji nastup na velikoj smotri imali su na Euru 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, kada su ispali u skupini punoj čudnih rezultata. Pobijedili su tada jednu Španjolsku, ali u zadnjem kolu nisu uspjeli svladati Sloveniju za prolaz u četvrtfinale. Prošli su zato dvije godine ranije, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj kada su u osmini finala ispali od Talijana.
Spoj Premiershipa i Rosenborga
Bile su to godine u kojima su kičmu reprezentacije činili igrači koji su ostavili duboki trag u Premiershipu - trojac iz Manchester Uniteda (Ole Gunnar Solskjaer, Ronny Johnsen, Henning Berg) te Chelseajev Tore Andre Flo.
Osim na njihov i od ostalih internacionalaca, Norveška je išla na pogon igrača Rosenborga. Krajem 90-ih godina ovaj simpatični klub iz Trondheima rušio je na svom Lerkendal stadionu velikane poput Reala i tada superjakog Deportiva, a u gostima je znao uzeti skalpove Milanu, Borussiji Dortmund... Danas je Rosenborg miljama daleko od takvih dana, u Europi su ove sezone ispali već u drugom pretkolu Europa lige od osrednjeg škotskog premijerligaša St. Johnstonea, a prvaci su zadnji put bili 2010.
Dvije stvari donijele nadu
U međuvremenu Norveška je gotovo nestala s nogometne karte Europe. Igrača poput Solskjaera ili Floa više nisu imali, najbliže im se približio gorostas John Carew, ali u vrijeme kad je on bio glavni u reprezentaciji nije imao ni približno tako dobre suigrače. Norvežani nikad nisu bili rasadnik nogometnih talenata kao naše područje, ali dvije stvari su im donijele nadu u bolje dane. Jedna je polufinale koje je prošla generacija U-21 reprezentacije (rođeni 1990. i 1991.) izborila na zadnjem Europskom prvenstvu u Izraelu prije dvije godine, a druga je pojava Martina Odegaarda, mladića rođenog u prosincu 1998. koji bi po svemu sudeći trebao postati svjetska klasa.
U njihovim nastojanjima da se konačno plasiraju na neko veliko natjecanje išla im je i odluka Uefe o proširenju nadolazećeg Eura sa 16 na 24 reprezentacije. Da je ostao dosadašnji format Norvežani bi teško izborili završni turnir, a ovako se nadaju da bi upravo oni mogli biti među osam reprezentacija koje će profitirati.
Ne bismo imali ništa protiv da se Hrvatska i Norveška nakon dvaju ogleda u 2015. susretnu i dogodine, u skupini na Euru.
