Najstarija navijačka skupina u Europi osnovana je 28. listopada 1950. godine.

Kada su se u ljeto te godine vratili sa Svjetskog prvenstva u Brazilu, petorica Hajdukovih reprezentativaca (Vladimir Beara, Božo Broketa, Ervin Katnić, Ive Radovniković i Bernard Vukas) prepričavali su u gradu pod Marjanom dojmove ističući u prvom planu brazilske navijače.

Posebno impresioniran bio je tada najbolji igrač Hajduka i najbolji hrvatski nogometaš ikad Bernard Vukas: "Ti navijači, a zovu se Torcida, stvaraju toliki šušur i buku da je to nevjerojatno. Kad uđete na Marakanu ovi već vode 1:0. Od prve do zadnje minute to se navija, nema stajanja i teško je dobiti utakmicu tko god dođe doli", prepričavao je legendarni Bajdo ne mogavši ni zamisliti da će svojim riječima udariti temelj nečemu što će se pretvoriti u društveni pokret.

Hajduk je 29.10.1950. na Starom placu igrao odlučujuću utakmicu za naslov prvaka protiv Crvene zvezde. Splićani nisu imali izbora - morali su pobijediti ukoliko žele titulu.

Osnovani u Zagrebu

Svoj obol odlučili su dati i navijači, a glavnu ulogu odigrali su dalmatinski studenti u Zagrebu. Torcida je po uzoru na brazilske navijače osnovana dan uoči utakmice sa Zvezdom, a idejni začetnik bio je korčulanski student Vjenceslav Žuvela koji je zajedno s ostalim kolegama i u suradnji sa Sveučilišnim komitetom Narodne omladine Zagreba organizirao i navijački vlak za Split. Brojni studenti izdvojili su posljednji dinar koji su imali kako bi se zaputili u Split pomoći voljenom klubu da svlada Beograđane, stvarajući pritom ogromnu buku uz pomoć brojnih truba, udaraljki i inih rekvizita. Po dolasku u Split u ranu zoru otišli su pred hotel gdje su odsjeli igrači Crvene zvezde gdje su sirenama, zvonima i trubama izazvali veliku buku.

Nošen velikom podrškom Torcide Hajduk je okrenuo vodstvo gostiju golovima Vukasa i Brokete, a nakon utakmice uslijedilo je veliko slavlje u gradu gdje je između ostalog i pročitana osmrtnica Crvenoj zvezdi.

30 godina u ilegali

Taj potez razbjesnio je čelnike Partije i jednog od najmoćnijih tadašnjih političara Milovana Đilasa. Torcida se susrela s neviđenom represijom - njeno djelovanje i ime je bilo zabranjeno, a čak je i vodstvo Hajduka bilo sankcionirano. Vjenceslav Žuvela isključen je iz Komunističke partije Jugoslavije i osuđen na tri godine zatvora što je kasnije smanjeno na tri mjeseca, a osim njega zatvoreni su i progonjeni i ostali članovi Torcide. Žuveli je Partija kao otegotnu okolnost uzela i slovo 'H' koje je je stajalo na znački Torcide odmah pored slova 'T' na način da je sve protumačeno kao 'Hrvatska Torcida'. Svemu su kumovali i beogradski mediji koji su u izvještajima pisali o "razularenim, nekulturnim i nepristojnim ispadima koji bi mogli raspiriti mržnju između klubova".

Zbog velikog političkog pritiska sve aktivnosti Torcide su obustavljene, ali zabrana isticanja imena nije pokolebala navijače koji su nastavili s bodrenjem svog kluba. Punih 30 godina Torcida je djelovala u ilegali, sve dok se krajem 70-ih i početkom 80-ih godina opet počelo javno koristiti ime koje i danas s ponosom nose.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju