Tresla se brda, rodio se miš. Tako nekako bi se mogla opisati utrka za predsjednika HNS-a. Na kraju balade Davor Šuker će biti jedini kandidat na Izbornoj skupštini HNS-a. Šuker je odnio premoćnu pobjedu nad jedinim izazivačem Darijom Šimićem, koji će naposljetku skupiti tri potpisa županijskih saveza, a potrebno ih je devet da bi se uopće kandidirao.
Da smo iznenađeni, nismo, otpočetka nam je bilo jasno da će Šimić i njegova momčad jako teško zaprijetiti a kamoli potući Šukera, odnosno dobro razrađeni sustav koji svojski podržava uhljebnički mentalitet ljudi koji se na ovaj ili onaj način involvirani u hrvatski nogomet. Naravno, ista metoda važi na svim razinama hrvatskog društva, od politike i gospodarstva do sporta, zapravo sve je to isprepleteno, prožeto raznim interesima, iza kojih u velikom broju slučajeva stoje isti ljudi.
Mišković ispao farizej
Jasno nam je da su Rijeka i Damir Mišković odlučili odigrati igru kakvu su odigrali. „Šatro“ treći put, a zapravo podrška vodstvu HNS-a. Nemojmo se praviti blesavi, jer, u ovom slučaju ostati neutralan znači dati podršku trenutačnom vodstvu HNS-a. To je jasno i djeci u vrtiću. Uostalom, Izvršni odbor Nogometnog saveza Primorsko-goranske županije, kojim predsjedava Mišković, glasovao je sa sedam glasova za Šukera i dva su bila suzdržana.
Mišković igra sličnu igru kao i hrvatski političari. Da bi se oprao pred navijačima Rijeke i riječkom javnosti, koja kao i većina hrvatske javnosti ima negativno mišljenje o vodstvu HNS-a, što zorno govori i anketa Nove TV, mora se javno distancirati od Šukera i ekipe ili barem hiniti da ih ne podržava.
I sve je to jasno, jer Rijeka i Mišković zapravo i nemaju prevelikog razloga da budu žestoko protiv vodstva HNS-a i ljudi koji izravno ili iz sjene drmaju hrvatskim nogomet. Slično je i s navijačima Rijeke, iako smo vidjeli da je Armada bojkotirala utakmice hrvatske reprezentacije i jasno se odredila što misli o HNS-ovoj nomenklaturi.
Zašto "mali" klubovi šute?
Ako se za trenutak postavimo na mjesto čelnika Rijeke i njezinih navijača i cijeli situaciju razmotrimo iz njihova kuta, lako ćemo doći do zaključka da su Rijeka i Mišković u posljednjih četiri-pet godina izvukli maksimum iz poslovne suradnje s ljudima koji vedre i oblače hrvatskim nogometom. Može misliti tko što hoće, ali Mišković je pametnom ili bolje rečeno lukavom politikom odveo Rijeku do najvećih uspjeha u njezinoj povijesti i tu je sve rečeno.
To što Rijeka i Mišković nemaju prevelikog razloga biti protiv vodstva HNS-a i politike koju oni predstavljaju, ne znači da ne mogu biti iskreni i to javno i glasno reći, pa kome se sviđalo, a kome se ne sviđalo. No, Mišković vodi dvostruku igru, neki će reći farizejsku, nema snage ili jednostavno ne želi se jasno odrediti, nego glumi neutralnost, i to prilično prozirno jer je jasno da sjedi na dvije stolice, koje u ovom slučaju jednostavno nema i ne može je biti.
Ili si za postojeće stanje, što znači za Šukera, ili si protiv. Nema trećeg. To je čista logika. Riječani mogu reći što god žele, ali ljudi koji vode klub ostavljaju dojam neiskrenosti i to je lako prepoznati. Ali kažemo, sve to možemo shvatiti, naveli smo razloge zašto.
Međutim, nije baš jasno da trenutačno vodstvo i ovakav sustav podržavaju sredine koje imaju malu ili nikakvu korist u cijeloj priči. Umjesto da dignu glas i zatraže promjene, ljudi koji ih vode poslušnički klimaju glavama i bez pogovora izvršavaju naređenja. Jesu li razlog sitni osobni interesi ili nešto drugo, nije ni važno, jer baza bi to trebala prepoznati i reagirati.
Milijuni kuna potrošeni nizašto
Da su savezi i klubovi na vrijeme podigli glas i odbili glasovati kako im naredi „centrala“, možda bi situacija u hrvatskom nogometnom bila puno drugačija, čak i pod istim vodstvom, jer bi ih se naprosto natjeralo da rade drugačije, konkretnije, bolje. To je bit svega i razlog zašto Šimićeva kampanja nije uzaludna. Možda bi u tom slučaju uludo spiskani novac u projektnu dokumentaciju za izgradnju kampa na Sveticama i rušenje tamošnjih objekata davno prije završio na ovaj ili onaj način adresama hrvatskih prvoligaša i ostalih klubova.
Što se tiče Svetica i HNS-ovih nemuštih objašnjenja u što su potrošili milijune kuna, spekulira se da je riječ o 14 milijuna kuna, ostaje jedno ključno pitanje? Možda je sve po zakonu, možda nema nepravilnosti, ne znamo, to tek treba provjeriti, ali zaboga milog, tko kreće u rušenje starih objekata i plaća milijunske iznose u plan i projekt ako zemljište i papiri nisu riješeni „jedan kroz jedan“? I još naknadno procuri da se u aneksu ugovora pojavljuje fantomska tvrtka koja bi trebala voditi kamp, a u njezinom IO-u, gle čuda, sjede neki sadašnji i bivši čelni ljudi HNS-a.
Zbog toga se u HNS-u ne trebaju čuditi što mnogi sumnjaju. Davno smo pisali i govorili da nema smisla inzistirati na tome da kamp bude u središtu Zagreba, pogotovo ako nisu riješena ključna pitanja. Zar nije najlogičnije bilo da se kamp izgradi izvan Zagreba, ako već mora biti u blizini Zagreba, a ne u Slavoniji ili primjerice Dalmaciji? Zemljište bi riješili praktički za nekoliko dana, sve bi bilo puno jeftinije i praktičnije, kamp bi vjerojatno već bio gotov ili pri završetku.
Ali ne, HNS je tvrdoglavo inzistirao na Sveticama i nije se dao unatoč brojnim upozorenjima i kritikama. Ostaje pitanje zašto? O čemu je tu zapravo riječ, nije ni važno, jer tako i tako sve dođe na isto. Značajan novac bačen je u vjetar, a kampa nema.
