Početak srpnja dio je godine rezerviran za prave nogometne sladokusce. Nakon 40-dnevne pauze opet imamo priliku gledati naše klubove, radujući se svakom njihovom uspjehu koji znači i podizanje hrvatskog koeficijenta. Međutim, europsko ljeto uvijek nam ponudi i neko novo ime, hit, odličnu priču… 'Jazavca' koji na sveopće zadovoljstvo uspije pokupiti mrvice sa stola.
Taj stol jest Europska liga, jer budimo realni Liga prvaka rezervirana je za elitu, s tek ponekim zalutalim sretnikom. U drugom po redu natjecanju UEFA-e zato posljednjih godina ima sve više 'malih', a mi ćemo navesti neke iz kategorije 'najegzotičniji' koji su hvatali grupnu fazu: moldavski Šerif čak tri puta, azerbajdžanski Nefči, latvijski Ventspils, irski Shamrock Rovers, te Šahtar Karagandy iz Kazahstana.
Ovi posljednji lani su zamalo prošli kroz vrata raja. U odlučujućem krugu borbe za Ligu prvaka doma su tukli Celtic s 2:0, no u uzvratu su ipak poraženi 0:3. Svejedno su Kazasi pobrali simpatije mnogih i zaradili određenu reputaciju. Nas su pak natjerali na istraživanje tko bi mogao biti novi Šahtar Karagandy… Rječnikom ovih dana planetarno popularnog Vahe: „Kažem ja, opet Kazahstan!“
Država je to u srednjoj Aziji, deveta po veličinu u svijetu, no većim dijelom čini je slabo naseljena stepa, pa broji samo 16.5 milijuna stanovnika. Iako ih je prikazao 'nazadnima' film Borat napravio im je i reklamu. Od tada im se broj izdanih viza povećao za deset puta, na čemu je glumcu i komičaru Sachi Baronu Cohenu javno zahvalio i tamošnji ministar vanjskih poslova. Nakon tranzicijske gospodarske krize, identične onima u ostalim post-komunističkim zemljama, Kazahstan je zahvaljujući ponajprije nafti doživio gospodarski preporod. Predsjednik i 'otac kazahstanske nacije' je Nursultan Nazarbajev, kod kojeg demokracija postoji samo u teoriji.
Demokracija postoji samo u teoriji, ali 'otac nacije' konkretniji je od ovdašnjih političara
Međutim, kakav god bio, Nazarbajev je isplatio vanjski dug čak sedam godine prije zadanog roka, a u državu je privukao više od 150 milijardi dolara stranih investicija. Autor je strategije 'Novi Kazahstan 2050', kojom do spomenute godine želi svoju zemlju učiniti jednom od 30 najrazvijenijih u svijetu. Da je ozbiljan, dokazuje i Astana, u prijevodu 'glavni grad', koju je iz Akmola preimenovao tako i napravio baš time 1997., započevši proces stvaranja 'Berlina Euroazije'.
Dokaz da love ima jest i ulaganje u sport. Barys Astana iznimno je konkurentan u ruskoj KHL ligi, a biciklistička momčad Astana Pro Team jedna od najboljih u Europi. Ipak, ispred hokeja na ledu i biciklizma u Kazahstanu je nogomet. Sport broj 1. Baš zbog želje za napretkom su 2002. godine i zatražili od Uefe da ih primi u svoju obitelj. Svjesni da će prije nešto naučiti igrajući protiv najboljih, a ne kontra Mianmara, Nepala, Makaa i ostalih azijskih 'velesila'…
Možda će čudno zvučati, ali brzo rastuća prijestolnica ne dominira nogometom. Astana, baš tako se zove lokalni klub, osnovan 2009. Složili su dobru momčad, i oni danas kreću u EL, ali ipak su u sjeni Aktobea i gore spomenutog Šahtara, dva kluba koja drmaju domaćom ligom posljednjih godina. Zato Astana ima super modernu Astana Arenu, stadion kakvog Hrvatska neće imati još 10 godina. Malo smo i rekli… Zdanje vrijedno 185 milijuna dolara koriste Astana i reprezentacija Kazahstana; igrala je tamo Hrvatska kvalifikacijski susret prije pet godina i na muke pobijedila golom Kranjčara u 93. minuti.
Prije nego što će to postati Astana, metropola Kazahstana bio je Almati. I dalje najveći grad, s milijun i pol stanovnika, ostao je komercijalni i kulturni centar. Iako je Astana uzela svojevrsni primat u mnogočemu, između ostalog postala i novi dom nacionalne momčad. U prijevodu, Almati znači 'bogat jabukama', a u stvari i oni su – bogati lovom. Riječ je o financijskom središtu srednje Azije u kojem je i sjedište glavne BTA banke.
Evo zašto je Kairat potencijalni hit Europske lige
Tamošnji FC Kairat također ne uspijeva nadmašiti Aktobe i Šahtar Karagandy, premda su u vrijeme Sovjetskog saveza bili jedini kazahstanski klub koji je igrao elitni rang natjecanja, Sovjetsku Višu ligu, i to ukupno čak 24 sezone. Kairat je 1992. bio prvi osvajač Premier lige, no to im je tek jedan od dva naslova. Drugi su uzeli 2004., a u pet navrata bili su pobjednici Kupa. Prije sedam godina Kairat je zapao u financijske probleme, pa su završili i u Drugoj ligi.
Tada u klub ulaze privatni investitori, 2009. su prvi među drugoligašima i vraćaju se u društvo najboljih. Sponzor kluba postaje kompanija KazRosGas koja je u vlasništvu Gazproma. Ustrojena je omladinska škola, a počinju pristizati i sve kvalitetniji stranci. Inače, prosječni strani igrači u Kazahstanu se plaćaju 150 tisuća dolara godišnje. Oni bolji još i više. Najvažnije, sve što dogovorite i zaradite, to će vam isplatiti. Do zadnjeg centa.
Epilog kvalitetnog ustroja, rada i vizije? Kairat djeluje sve ozbiljnije i potencijalni je hit Europske lige. Na klupi već dvije godine sjedi Vladimir Weiss, slovački stručnjak koji je 2005. Artmediju Petržalku uveo u Ligu prvaku. Interesantno, najteži problem tada mu je u 1. rundi predstavljao Kairat, od kojeg je u Almatiju izgubio 0:2 i u uzvratu prošao tek nakon produžetaka. Kasnije izbacivanje Celtica i Partizana za ulazak u elitu bilo je za povijest. Kao i odlazak sa Slovačkom na prvo veliko natjecanje, Svjetsko prvenstvo 2010. u Južnoj Africi, gdje je Weiss uspio pobijediti Italiju.
Weissu asistiraju sunarodnjaci, ali i dva Nizozemca. Sportski direktor je Patrick Van Leeuwen koji je čak 13 godina radio u Feyenoordu i Šahtaru, dok ulogu savjetnika ima Raymond Atteveld, prethodno zaposlen u domovini i na Cipru.
„Kazahstan je iznimno gostoljubiva zemlja. Ljudi su vrlo otvoreni i prijateljski nastrojeni. Što se nogometa tiče, čelnici Kairata žele uspjehe u Europi. Vjerujem da to možemo ostvariti“, kaže u Nizozemskoj vrlo cijenjeni Van Leeuwen.
Kazahstanska Premier liga je u punom zaletu. Odigrano je 18 kola, Kairat je drugi s tri boda zaostatka za Aktobeom. No možda i više od prvog domaćeg naslova poslije deset godina intrigira ih povratak u Europu. Danas im stiže albanski Kukesi, a u Almatiju vlada prava euforija. Vjerovali ili ne, na domaćim utakmicama Kairat ima 7111 gledatelja (podaci: soccerway.com). Danas će ih biti preko 10 tisuća. Nešto što Dinamo može sanjati.
'Perverzna' navala: Dinamov prošlojesenski krvnik i Gambijac koji je Žilinu uveo u Ligu prvaka
Kukesi je prošle godine senzacionalno prošao tri runde (Flora Tallin, Sarajevo, Metalurg Donjeck), pa se u Kairatu ništa ne prepušta slučaju. Da bi se ostavilo znatan trag u Europi osnažena je i momčad. Vrijeme je da Kairat po prvi puta u povijesti prođe pretkolo. Dva puta su bili blizu, namučivši svog današnjeg trenera Weissa i Artmediju 2005., te mađarski Fehervar godinu dana kasnije.
Najveće pojačanje Kairata za euro kampanju je Sito Riera. Taj 27-godišnji Španjolac, brat poznatijeg Alberta Riere (Liverpool, Olympiacos, Galatasaray), dobro je znan i Dinamu. Prošle jeseni u Maksimiru je igrao za Černomorec i bio ključan čovjek preokreta Ukrajinaca, koje je pokrenuo njegov ulazak s klupe, a pogurala i asistencija za prvi gol. Mlađi Riera školovao se u Barceloni, igrao s Messijem i za Kazahstan je 'perverzno pojačanje'.
Osim njega, napad je osvježio i 25-godišnji Gerard Gohou iz Obale Bjelokosti, koji je prije dvije sezone u Turskoj zabio 19 pogodaka. Tu je i Miloš Lačny, još se privikava, a lani je za Ružomberok u slovačkoj ligi bio strijelac 11 puta u svega 16 nastupa. Ipak, glavni golgeter je snažni i 195cm visoki Momodou Ceesay iz Gambije, koji je 2010. Žilinu uveo u Ligu prvaka s tri pogotka u pretkolima.
Obranu pak drže iskusni slovački stoper Lubomir Mihalik koji je igrao za Bolton, Leeds United i Portsmouth, te Srbin Žarko Marković iza kojeg je pet godina u Rumunjskoj. Imaju i tri Rusa, vratara Homiča, braniča Plijeva i veznjaka Bakajeva, svi su igrali u ruskom elitnom rangu. Za malo brazilskog štiha brine se Isael, 26-godišnji omaleni igrač sredine terena. I on je bio u Rusiji, ranije i Portugalu.
Šećer na kraju je jedan Hrvat. Vlasnik 'desetke' u Kairatu naš je Josip Knežević, rođeni Osječanin i bivši član kluba s Drave. U Kairat je došao iz ruskog Amkara, prvo na posudbu 2012., da bi ga onda otkupili. Kako i ne bi, samo prošle sezone bio je autor 12 pogodaka.
Kazahstanci nisu 'liliputanci': Europska krema opet u Aziji?
Kad se tome doda i nekoliko reprezentativaca Kazahstana, jasno je da Kairat nije samo simpatična družina, nego i potencijalno osvježenje na nogometnoj karti Europe. Šahtar Karagandy pokazao je da se može. I ranije su kazahstanski klubovi izbacivali Grke, Srbe, Bugare, Poljake, Slovence, Bjeloruse, mučili Mađare, Belgijce, Čehe, Izraelce, Škote… Upoznali su ih kao nezgodne i klubovi poput Celtica, Basela, AZ Alkmaara, Galatasaraya, Levskog…
Upoznali su njihovu repku u kvalifikacijama za SP u Brazilu i redom Švedska koja ih je dobila dva puta jedva 1:0 i 2:0, Irska koja ih je preokenula na 2:1 golovima u 88. i 91. minuti, Austrija s kojom su igrali 0:0. Mučili su prijašnjih godina i Dansku, Grčku, Ukrajinu, Portugalu je trebao Ronaldo da ih slome, a Srbiju su šokirali i pobijedili. Zato na njih vrijedi obratiti pozornost i postaviti logičan upit: može li FC Kairat i drugu godinu zaredom dovesti Europsku ligu u srednju Aziju?
