Iako neki igrači Dinama nisu tako davno izašli iz školskih klupa, nakratko su se vratili u đačko vrijeme i razveselili mališane u OŠ Jelkovec u Sesvetama.

"Kad dođeš ovako među djecu, onda se možeš sjetiti samo lijepih dana jer to je najbolji dio života valjda kad si u školi i družiš se s prijateljima", izjavio je za IN Magazin Filip Benković.

"Drago mi je što djecu mogu napraviti sretnima i ja sam sretan čim sam tu s njima", nadovezao se Arijan Ademi.

Djeca su Benkovića pitali koja mu je prva asocijacija ili sjećanje koje mu padne na pamet vezano uz školu.

"Igranje nogometa na školskom. Djeca su sad sigurno više na mobitelima i kompjuterima, igraju te igrice i to, ne mogu reći da sam ja sad prestar i da je to neka velika razlika, ali u moje vrijeme je to bilo više, odeš na igralište, zezaš se malo, odigraš na dva gola, a sad je to sve slabo."

Osim što su se prisjetili svojih školskih dana, osnovnoškolce su podučili zdravom načinu života, ali se i sami podsjetili na poneku sitnicu koju često, priznaju, zaborave.

"Naučili smo isto štošta, naravno, moramo se bolje hraniti, naučili smo kako pravilno sjediti, uspravno, mislim znamo to, ali uvijek se mora ponoviti", priznaje Ante Ćorić.

A uz to što su svi veliki obožavatelji nogometa, među školarcima se našla i poneka mlada nada koje će možda jednog dana, nikad se ne zna, zaigrati rame uz rame sa svojim uzorima.

"Ja sam golman Dinama i meni je to super."

Zašto si odlučio biti baš golman?

"Pa nisam ja odlučio nego nam je golman ozlijedio prst, pa je onda prvo jedan rekao trener, pa sam ja onda."

I ti si bio najbolji?

"Da."

Kako se osjećaš kad primiš gol?

"Pa ljuto, ali ne smijem vikati na druge i ne smijem prigovarati."

A kad obraniš gol?

"Onda dobro."

I dok su jedni nadareni za sport, drugima smo dali priliku da se okušaju u našem poslu, pa smo im prepustili mikrofon i omogućili im da svoje omiljene igrače pitaju što ih zanima.

Zanima me što su htjeli biti kad su bili mali?

"Nogometaš", odgovorio je Benković, a isti odgovor dao je i Ademi.

Ante Ćorić je bio nešto opširniji?

"Iskreno da vam kažem, htio sam biti nogometaš Dinama, iskreno sada vam govorim, navijao sam za Dinamo i prvo mi je uvijek bilo želim postati nogometaš Dinama."

I kakav je osjećaj kad se taj san, evo, ostvario?

"Čudo, ne znam, stvarno, evo, u zadnje vrijeme ima problema, ali meni je i dalje čudo, ja sam u Dinamu i sve je super."

Uštipneš li se katkad da se uvjeriš da ne sanjaš?

"Naravno, na početku je bilo par puta jel moguće da sam u Dinamu, jel moguće da igram u Dinamu, jel moguće, naravno, jako mi je drago bilo i sam sebe sam iznenadio."

Ja bi htio pitati zašto su počeli s nogometom?

"Zato što je to druga najvažnija stvar na svijetu", poručio im je Benković.

"Probavao sam dosta sportova i svega, najtalentiraniji sam bio u nogometu, to su drugi vidjeli, to nisam ja vidio", odgovorio je Ćorić.

"Brat mi je počeo igrati nogomet i jednostavno sam krenuo s njim, svidjelo mi se i ja sam ostao", otkrio je Ademi.

Da li imate curu?

Tongo Doumbia i El Arabi Hillel Soudani su odgovorili:

"No."

Arijan Ademi: "Imam."

Filip Benković: "Nemam."

Ante Ćorić: "Imam curu, imam, već duže."

Uslijedilo je pitanje da li slušaju mamu?

"Naravno", odgovorio je Ademi.

"Više-manje", kaže Benković, a Doumbia i Soudani odgovaraju:

"Moraš slušati mamu i tatu, da, naravno."

"Naravno, mama se uvijek mora slušati. Tata, nemoj se ništa ljutiti, ali mama je mama", odgovorio je Ćorić.

Kakvi ste bili u školi?

"Dobar, nisam bio odličan, nisam bio loš, bio sam dobar."

"Bio sam dobar, dok nisam otišao u Austriju, tamo se promijenilo, morao sam ma njemačkom sve raditi", kazao je Ćorić.

"Odličan", ispalio je Benković.

Koji vam je bio najdraži predmet?

Matematika je Doumbiji i Soudaniju bila najdraži, a Ćoriću najgori predmet, dok je istovremeno najdraži bio tjelesni.

"Najdraži predmet mi je bio likovni, a najteži mi je bila biologija, odnosno priroda", kazao je Ademi.

"Najdraži mi je bio tjelesni, a najgori glazbeni", kaže Benković.

Znači, nećemo te tražiti da pjevaš?

"Ne, ne, ne daj Bože."

Jesi li možda morao za neku inicijaciju, kad si došao u Dinamo, zapjevati nešto?

"Da, na prvoj večeri."

I što si pjevao?

"Od Halida Miljacku."

I kako je to zvučalo?

"Haha, neću to komentirati."

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju