Tri meča, dva nokauta i polufinale s Martinom Baturom koje je okončano gušenjem. Teo Radnić je dugo godina figurirao kao jedan od najboljih „kick“ boksača, posljednje tri, četiri godine počeo se baviti i slobodnom borbom a kao i mnogi bio je ispočetka sumnjičav na MMA ligu.
>> Hrvatska će uskoro biti simpatičnija slavnom Stevenu Seagalu
''Najbolja stvar koja se mogla dogoditi slobodnoj borbi u Hrvatskoj, vrhunski medijski i marketinški popraćeno. Malo sam bio skeptičan, nisam očekivao da će biti na takvoj razini organizacije a iznenadila me i kvaliteta borbi. Mislim da će iduće sezone biti triput više boraca'', oduševljen je Radnić.
Nakon posljednjeg „eventa“, onog za treće mjesto na MMA ligi, portale i tiskovne medije preplavile su slike nokautiranog Karla Trnara.
'Događaju se nažalost i takve stvari. Jagatić je preiskusan borac za takvog momka, malom skidam kapu što je imao srce ući u kavez s njim, ali nije to bila pametna odluka njegovog trenera. Svog borca treba paziti. Mislim da svaki mladi borac prije nego se okuša u profi meču s nekim ozbiljnijim suparnikom treba odraditi 15 – tak do 20 amaterskih borbi. Uglavnom to puno gore izgleda nego što je. Meni se u drugom meču u slobodnoj borbi dogodilo nešto slično, nokautirao sam protivnika i 'spavao' je 20 minuta. Sutkinji koja je prvi put sudila meč, kao i meni, bilo je 'Bože sačuvaj'. Prvenstveno mladi borci se trebaju čuvati, jer kasnije dolaze posljedice u životu'', analizira Teo.
Naš sukomentator, proslavljeni hrvatski borac Zelg Galešić, istaknuo je kako Radnić ima ekstremo spore kretnje i ekstremno eksplozivne udarce.
''Kako krene borba tako i ja krenem, lagano za početak, ako vidim da borac prihvati taj tempo onda odrađujemo borbu. Sve serije što zamislim ispalim, nikada nestajem u pola serije, razmišljam u naprijed. Dosta sam prirodno eksplozivan'', opisuje Teo.
Teo ističe kako ljudi traže prvenstveno otvorenu borbu i dobar show. Sve ono što ćemo vjerojatno vidjeti u finalu poluteške kategorije između Bože Mikulića iz Bandog Zadra i njega. Dva borca klasična udarača.
''Finale? Gledao sam ga, ekstremno je jak, pripremljen. Naravno da bez podcjenjivanja ulazim u borbu. 'Lucky punch' može biti presudan u takvoj borbi. U polufinalu me Batur iznenadio, dominirao je, odličan je, po meni je bio favorit u poluteškoj. Ako tako nastavi, velika je budućnost pred njim, no vidio sam da se gubi u serijama udaraca. Mislim da su svi viši od mene i Mikulića u poluteškoj, na kraju smo mi najmanji u finalu. Mislim da je moja najveća prednost u svim borbama bila ipak iskustvo.''
Dva puta dnevno trenira, uz stalan posao u zaštitarskoj firmi. Za nekoga tko je do 22 – ge godine bio solidan nogometaš ''izrastao'' je u sjajnog borca. Brat Frane i on su hrvatska verzija braće Kličko. Frane je u bivši prvak svijeta u „kick boksingu“, tri godine mlađi od Tea.
''U K1 Frane je sigurno bolji od mene. Ne samo od mene, nego i od puno kvalitetnijih boraca od mene. Puno mi pomaže u 'stojci' zajedno s trenerima Markom Žajom i Paolom Kekezovićem, kao i čitav niz boraca u Pit Bullu poput Pretenija.“
Ovaj 175 centimetara visoki i 93 kilograma težak borac svog idola vidi u visini sličnom, ali težinski još puno ''obilnijem'' legendarnom Marku Huntu.
''On mi je uzor. Niži, debeljuškast, kada se borio s Mirkom imao je 127 kilograma i jedini se digao nakon njegovog 'high kicka'! Obožavam ga. Želim osvojiti ovu ligu, vidim se još 4-5 godina u slobodnoj borbi, vjerojatno početkom godine idem u Ameriku u jedan kamp. Volio bih nešto ozbiljnije napraviti u ovom sportu'', za kraj će simpatični splitski borac.
