''Najveći je dar što sam svu svoju strast i težnju usmjerio u nešto što sam toliko volio. Opsesija je postala moj najbolji prijatelj. Razgovarao sam s njom, njegovao je, borio se s njom i dobivao udarce od nje. I to je ono čemu sam najviše zahvalan u svojoj karijeri.''

To je bio način na koji je igru shvaćao Kanađanin Steve Nash, dvostruki MVP lige i profesor s loptom u rukama koji se umirovio nakon bogatih 19 godina karijere. Otišao je kao legenda i treći asistent svih vremena (ispred su ostali samo Stockton i Kidd). Dirigent pod čijim je vodstvom godinama igrana najbolja napadačka košarka NBA-a.

Od dolaska u ligu bila je privilegija pratiti njegov razvoj. To je dar koji je on priuštio nama navijačima. Iako gotovo nikad nije igrao obranu, napadački je bio toliko dobar da se time nitko nije zamarao. Nash si je to mogao priuštiti. Devet sezona zaredom (od 01/02. u Dallasu do 08/09 u Phoenixu) predvodio je najbolji napad lige. Lakoća razumijevanja igre i kompjuterski precizna dodavanja bila su njegov forte.

Redatelj, marketinški genije i humanitarac

Specifični sportaš širokih svjetonazora sa svestranim zanimanjima. Recimo, jeste li znali da je Nash jako dobar redatelj dokumentarnih filmova? Surađivao je na izradi čuvenog filma 'Into The Wind' u čast mladića Terryja Foxa koji je, oboljevši od raka, izgubio nogu. Dokumentarac je dobio odlične kritike i doveo publiku do suza na filmskom festivalu u Torontu.

Međutim, to nije sve. Navodno je i marketinški genije koji je mislio, stvarao i radio i tijekom pauze od sezone i za vrijeme nje. Pritom je radio na nekoliko kreativnih, poslovnih i filmskih projekata. A osnovao je i humanitarnu fondaciju 'Steve Nash' koja se brine o djeci sa zdravstvenim problemima, njihovom osobnom napretku, edukaciji i uživanju u životu.

Upravo je gledanje Nashovih košarkaških majstorija bio pravi užitak. Zabavan tip na terenu i izvan njega. I danas jedan od najboljih Chris Paul je u ranijim danima svoje karijere tražio video Nashove 'pick and roll' igre kako bi studirao i učio. I nije bio jedini. Nash je bio takav igrač, koristeći protivnikovu snagu protiv njega. Genijalan um.

'Ono što mi pada na pamet su veliki suigrači i prijatelji'

Utjecao je i na suigrače. Uvijek je ohrabrivao, ali nikad držao prodike. Nikada ne biste doživjeli od Nasha da se mrštio na suigrače zbog promašenog šuta ili izgubljene lopte. Imao je nevjerojatnu sposobnost podizanja samopouzdanja svima oko sebe. Upitate li ga, pak, koja mu je omiljena utakmica ili moment na terenu, ostat ćete uskraćeni za odgovor. Njemu se sve uklapa u jedno.

''Ono što mi pada na pamet su veliki suigrači i prijatelji s kojima sam igrao tijekom svih tih godina'', jasan je bio kanadski košarkaš.

Unatoč tome što na zalasku karijere nije ostavio neki trag u Lakersima, najviše zahvaljujući ozljedama, njegova postignuća nikada neće biti umanjena. A u mirovinu je otišao i kao najprecizniji izvođač slobodnih bacanja u povijesti NBA-a, izjednačivši se na tom mjestu s Markom Priceom (90,4 posto).

Kakav je bio natjecatelj najbolje pokazuje serija doigravanja protiv San Antonija iz 2010. godine, kada ga je u četvrtoj utakmici Duncan nehotice zahvatio laktom po glavi. Nashovo oko se odmah zatvorilo i mnogi su pomislili kako će sada Spursi započeti preokret u seriji (Phoenix vodio 3-0). No, Steve se na teren vratio već istu večer i odigrao fenomenalnu utakmicu. Priča ide da je poslije, onako odjeven u dresu, sjedio u kupaonici i plakao…

Bio je stručnjak za razumijevanje sporta. Hokejaš koji je igrao košarku. Ili nogometaš koji je igrao košarku. Strastveni navijač Tottenhama. Uostalom, tijekom svjetskog nogometnog prvenstva u Južnoj Africi radio je kao komentator za američku TV kuću CBS. Njemu je to bio još jedan način na koji je uživao u životu. I zato je otišao u mirovinu kao igračka i ljudska veličina i bez trofeja.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju