Lakersi su zadnje dvije sezone pod Byronom Scottom ostvarili najgori omjer u klupskoj povijest 38-126. Nekoliko godina su u ''Gradu anđela'' okretali očima te pognute glave i puni razočarenja napuštali čuveni Staples Centar. S crnih misli malo su ih skrenule pojedine Bryantove inspirativne večeri na oproštajnoj turneji, ali većina toga je ipak bilo deprimirajuće. Njegovih 60 poena u posljednjoj utakmici bila je rijetka svijetla točka trogodišnje agonije i mnoštva blijedih izdanja.

Nakon posljednje titule protiv najvećih rivala Celticsa, održali su se još jednu sezonu, no ''metla'' u polufinalu Zapada protiv Dallasa označila je kraj jedne ere. Jackson se zbog zdravlja umirovio, Bynuma su ubrzo izdala koljena, a Bryantovo vrijeme bližilo se kraju. Još jedan ''banner'' prvaka s tom generacijom sve se više pretvarao u pusti san. Kobe im je priuštio sve što su mogli poželjeti, no stiglo je vrijeme za novu stranicu. Možda se to moglo dogoditi i koju sezonu ranije, ali iz poštovanja prema Bryantu čekalo se njegovu završnu riječ.

Walton kao prekretnica

Kad je konačno spušten zastor na jednu veličanstvenu karijeru, moglo se krenuti iz početka. Prvo je trebalo riješiti pitanje trenera i to nekoga tko bi mogao od skupine talentiranih klinaca početi raditi ozbiljne igrače. Ali i profesionalce izvan parketa. Pad koji je započeo prije tri sezone jednostavno se morao zaustaviti. Nad drugom najtrofejnijom franšizom u ligi nadvili su se crni oblaci, a zrak je iz godine u godinu bivao sve teži. A u sve to zakoračio je smioni Luke Walton.

Da bi to mogao biti dobar potez, nagovijestila je i njegova čudesna serija s Warriorsima početkom prošle sezone kada je potpuno neočekivano srušio rekord lige po broju uzastopnih pobjeda na otvaranju. Da nije bilo Kerrove neugodne ozljede leđa, možda Walton nikad ne bi ni dobio taj posao. Ovako je određen za čovjeka koji bi Lakerse trebao vratiti tamo gdje im je i mjesto – među najveći ''show'' koji se može ponuditi. I nije puno trebalo čekati na prve pomake u igri.

Walton je toksičnu atmosferu zamijenio optimizmom i vedrim duhom, a iz momčadi odmah počeo izvlačiti maksimum. Mnogi još uvijek traže svoj identitet i koprcaju se u tranziciji želeći iz nečega stvoriti playoff momčad. Pogledajte samo Orlando ili Philadelphiju. Dug je to proces, a ponekad uopće ne donese rezultate i do deset godina može otići u propast. Ulaskom u novu sezonu, ništa specijalno nije se očekivalo ni od Lakersa. Barem zasad. Ali očito Walton ima trenerski ''touch''.

Bivši igrač Lakersa prihvatio je posao s entuzijazmom i ponosom. Odlučio je krenuti u novu avanturu nakon što je s Warriorsima kao pomoćnik dosegao vrhunac, vjerujući kako je stiglo vrijeme da postane prvi kormilar. Pritom oduševljava način na koji natjerao igrače da igraju jedan za drugoga i da se nitko ne osjeća zakinutim. Čak je pronašao ulogu i ''izgubljenom'' Nicku Youngu, koji je bio kritična komponenta.

Druga petorka Lakersa najbolja u ligi

Najveće priznanje treba mu odati za prezentacije i kemiju druge petorke. Klupa Lakersa je toliko dobra da je Walton ne želi razbijati ni kad ostane bez nominalno prva dva igrača. Najbolja klupa u ligi. Trenutno je na prosjeku od 51,2 koša po utakmici i sjajno se nadopunjuje držeći ritam tijekom cijelog perioda u igri. Nedavno je Hawksima utrpala 65 poena.

Lakersi imaju deset igrača u rotaciji koji igraju između 14 i 28 minuta, a pritom svi daju svoj doprinos i žrtvuju se jedan za drugoga. D'Angelo Russell i Julius Randle budući su All-Starovi, Lou Williams i Clarkson najbolji bekovski dvojac lige s klupe, pokretljivi Larry Nance Jr. i Tarik Black mogu čuvati igrače na perimetru i dobro braniti ''pick and roll'', dok svestrani Brandon Igram može biti samo bolji.

Podsjećamo, to je gotovo ista momčad koja je prošlu sezonu završila omjerom 17-65. Sada je već na pola puta, a s omjerom 9-9 trenutno se nalazi među osam najboljih na Zapadu. Za sve to zasluge idu mlađahnom Waltonu (36 godina), koji u ovom trenutku teško može raditi bolji posao. Zapanjujuća je energija koju izvlači iz svojih igrača.

Uzbuđenje koje je stvorio oko Lakersa nije postojalo godinama. Ponovno su zabavni za gledati, a nisu ni blizu svog potencijala i onog što bi tek moglo uslijediti. S vjerojatno budućim trenerom godine na klupi u LA-u mogu mirno spavati, vrijeme radi za njih. Realno nisu momčad koja bi ove sezone trebala dogurati u playoff, ali ako ovako nastave, ni to nije nemoguće.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju